Ibrahimović: Moj otac je patio zbog rata u Bosni, brata smo ukopali po muslimanskim običajima

Zlatan Ibrahimović dao je veliki intervju za italijanski Corriere della Serra, gdje je govorio o svom životu, korijenima, porodici, ratu u Bosni i Hercegovini…

Na pitanje na kom jeziku razmišlja, Ibrahimović je kazao da je švedski za njega preblag, te da na terenu koristi slavenske jezike kako bi se bolje izrazio.

Iako je, kako kaže, Šveđanin, dolazi iz miješane porodice, majka mu je Hrvatica katolkinja, a otac Bosanac i musliman.

U Boga, kaže ne vjeruje, samo u sebe, a smatra i da života poslije smrti nema, te da je ovaj život jedino što je bitno.

Najranija uspomena veže ga za Jugoslaviju i komunizam.

Govorio je i o sjećanjima na ratna dešavanja u bivšoj Jugoslaviji.

“Moj otac je dosta patio. Svaki dan dolazile su vijesti da je poginuo neko koga je znao. Pomagao je izbjeglicama, pokušavao me držati na sigurnom. Kad mu je sestra umrla u Švedskoj, nije mi dao da uđem u mrtvačnicu. Međutim, kad je moj brat Sapko preminuo od leukemije, bio sam tu. Izdahnuo je preda mnom. Sahranili smo ga po muslimanskim običajima, otac nije plakao, ali sljedeći dan je proveo plačući od jutra do mraka, sam”, prisjeća se Ibrahimović.

Opisao je i sebe kao dječaka.

“Kao dijete bio sam težak i problematičan. Čim sam se rodio, babica me ispustila s metra visine. Cijeli život je bio težak. U školi sam bio drugačiji. Drugi su bili plavi, sa svijetlim očima i normalnim nosevima. Ja sam bio taman, s velikim nosom. Govorio sam drugačije od njih, kretao se na drugačiji način. Roditelji mojih školskih kolega potpisivali su peticiju da me se izbaci iz razreda. Uvijek me pratila mržnja. I na početku sam reagirao loše. Izolirao bih se. Kasnije sam naučio patnju i mržnju pretvoriti u snagu.”