AFERA RESPIRATORI
Tražili smo dokaz od svjedoka iz Agencije da su govorili istinu, nisu ga dostavili
Svjedoci su tvrdili da je bilo i drugih slučajeva kada je odobren interventni uvoz bez izjave direktora zdravstvene ustanove kao krajnjeg korisnika nekog medicinskog sredstva, a kada smo im tražili podatke o tim primjerima, uprkos obećanju da će nam ih dostaviti, nismo ih dobili
Pred Sudom BiH za sutra je zakazan nastavak glavnog pretresa u predmetu “Fadil Novalić i drugi”. Riječ je o predmetu koji se odnosi na nabavku 100 respiratora tipa ACM812A nabavljenih prošle godine u jeku pandemije korona virusa, a koji su plaćeni iz budžeta FBiH oko 10,5 miliona KM.
Piše: S. Demirgendžić
Suđenje se nastavlja saslušanjem novih svjedoka Tužilaštva BiH. Na posljednjih nekoliko ročišta evidentno je da je sve više svjedoka koji “gube pamćenje”, odnosno ne mogu se sjetiti ključnih detalja o kojima su govorili u istrazi, a bit će zanimljivo pratiti da li će se trend “amnezije” nastaviti i kod drugih svjedoka u ovom predmetu.
TREND AMNEZIJE
Poznato je da svjedoci pred Sudom BiH “ne smiju prešutjeti ništa što im je poznato”, ali im je istovremeno dozvoljeno “da ne moraju reći ništa što bi moglo njih izložiti krivičnom gonjenju”, očigledno je da mnogi od njih na konkretna pitanja tužitelja u ovom slučaju, umjesto konkretnih odgovora, biraju opciju “ne sjećam se i ne znam”.
S obzirom na to da su neki od njih drugačije govorili kada su saslušavani tokom istrage, tužitelji su se često koristili zapisnikom iz tog perioda, a čiju su autentičnost svi oni svojevremeno potpisali, ili nekim drugim dokazom, te se kod takvog “osvježavanja pamćenja” u konačnici i sjete spornih događaja u vezi s nabavkom respiratora.
No, činjenica je da svjedoci primjerice odgovarajući na direktna pitanja tužitelja iznesu i prvi put neke tvrdnje koje u tom trenutku nije moguće odmah provjeriti, pa računajući na to da svjedoci pod zakletvom govore istinu, niko u suštini ne provjerava da li je to što su rekli zaista i bilo tako.
Jedna takva situacija desila se prilikom svjedočenja troje uposlenika Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH i to Mladena Čančarevića, pomoćnik direktora Agencije za pravne i opšte poslove, Dragane Reljić, farmaceutskog inspektora u Agenciji, te Strahinje Obradovića, sanitarnog inženjera u Agenciji, koji su 1. oktobra ove godine pred Sudom BiH svjedočili o tome kako je firma “FH Srebrena malina” koja je uvezla 100 spornih respiratora ACM812 A u jednom danu i registrirana kao veleprometnik medicinskim sredstvima i dobila dozvolu za uvoz respiratora.
Ranije je Fokus pisao o detaljima s tog ročišta, tokom kojeg je između ostalog iznesena i tvrdnja da je “Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH umjesto izjave direktora zdravstvene ustanove za koji se vrši uvoz respiratora, prihvatila izjavu Federalne uprave civilne zaštite jer se izjava FUCZ-a pojavljivala i kod nekih drugih nabavki”.
Uz ove tvrdnje svjedoci konkretno Mladen Čančarević nije naveo konkretne podatke na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da li je FUCZ zaista stajala i iza nekih drugih interventnih nabavki medicinskih sredstava koji nisu upisani u registar, poput respiratora ACM812 A, a da pri tome nije bila dostavljena i izjava zdravstvene ustanove koja će koristiti ta sredstva.
PITANJA BEZ ODGOVORA
Stoga smo 4. oktobra ove godine uputili nadležnima u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH među kojima Aleksandru Zolaku, direktoru, te Čančareviću molbu da nam dostave podatke o predmetima u kojima su dozvolili uvoz medicinskih sredstava koja nisu upisana u Registar medicinskih sredstava, a da nisu imali izjavu i o opravdanosti uvoza medicinskog sredstva i svrsi uvoza na memorandumu krajnjeg korisnika, potpisanu od strane direktora zdravstvene ili znanstvene ustanove za koju je vršen uvoz medicinskog sredstva i to za prošlu i za ovu godinu.
Također, od Agencije smo tražili da nam za isti period dostave podatke o svim predmetima u kojima su dozvolili uvoz medicinskih sredstava koja nisu upisana u Registar medicinskih sredstava, a da su umjesto izjave o opravdanosti uvoza medicinskog sredstva i svrsi uvoza na memorandumu krajnjeg korisnika, potpisanu od strane direktora zdravstvene ili znanstvene ustanove za koju je vršen uvoz medicinskog sredstva prihvatili izjavu Federalne uprave Civilne zaštite.
Iako smo neposredno nakon što smo poslali upit Agenciji kontaktirani od jednog službenika Agencije na čiju je adresu također otišao upit, i dobili obećanje da ćemo ubrzo dobiti odgovore, danas, skoro mjesec dana poslije, odgovore nismo dobili.
Prema nezvaničnim saznanjima Fokusa nijedna firma u BiH od početka pandemije nije dobila dozvolu za interventni uvoz nekog medicinskog sredstva, a da nije imala saglasnost zdravstvene ustanove, izuzev “FH Srebrene maline”. Stoga, kažu naši izvori i ne možemo dobiti nikakvu dokumentaciju o drugim primjerima u kojima je Agencija postupila slično kao u ovom slučaju.
S obzirom na to da su se iz Agencije oglušili na naš upit, uprkos usmenom obećanju o tome da ćemo dobiti dokaze o istinitosti onog što su govorili njihovi svjedoci pred Sudom BiH da su prihvatali i u drugim slučajevima izjave FUCZ-a umjesto zdravstvenih ustanova, ostaje nam da sumnjamo da svjedoci nisu govorili istinu u tom dijelu svog iskaza.