Proširene vene – uzroci i liječenje

„Šta su uopšte vene? Za šta služe? Jesu li nam bitne? Kako obolijevaju? Kako se liječe? Šta su unutrašnje vene?“ – neka su od najčešćih pitanja koja ljekari dobijaju od svojih pacijenata. Ljekarima je jako bitno da pacijenti razumiju svoje tijelo, potrebe i kako na vrijeme spriječiti neželjene komplikacije! Pa, krenimo redom.

Vene predstavljaju dio cirkulatornog sistema koji „potrošenu“ krv vraća prema srcu i plućima na ponovno pročišćavanje i obogaćivanje hranjivim materijama. Za razliku od arterija, kroz koje se krv kreće zahvaljujući pumpanju našeg srčanog mišića, vene koriste drugi način za kretanje krvi. Vene su smještene među mišićima, pa tokom njihovih kontrakcija, krv se potiskuje i u fazama kreće ka srcu. Funkciju sprečavanja povratka i kretanja krvi u pogrešnom smjeru vrše venski zalisci ili valvule. Valvule su ravnomjerno raspoređene te bivaju zatvorene tokom mišićne relaksacije, a tokom mišićnih kontrakcija i stiskanja vena one se otvaraju i propuštaju krv ka srcu, piše Prvo zdavlje.

Zato možemo reći da vene vole kretanje i aktivnost, dok manjak mišićnih kontrakcija (dugotrajno stajanje ili sjedenje) uzrokuje njihovu dilataciju (širenje), a često i obolijevanje. Postoje površinske vene, koje se nalaze bliže površini tijela – ispod kože i fascije, te duboke vene koje su smještene dublje – između mišića. One međusobno komuniciraju na određenim mjestima, preko tzv. perforatorskih vena. Duboke vene čine sistem koji je odgovoran za skoro cjelokupnu cirkulaciju u organizmu, dok površne vene služe kao depo i rezerva za krv.

Vene imaju veoma tanak mišićni sloj te ih to čini dosta ranjivim i podložnim za neke bolesti. S obzirom da su površne vene smještene na površini, te ih sa svih strana ne okružuju mišići i čvrsta tkiva, češće obolijevaju od dubokih vena. Međutim, više faktora utiče na naš organizam i od njih ovisi da li će naše vene oboljeti.

Na prvo mjesto stavljamo genetsku predispoziciju, koja se pokazala kao veoma važan faktor rizika u određivanju venskih oboljenja. Naprimjer, dokazano je da ako jedan roditelj ima bolest vena, onda postoji 50 postotna šansa da će oboljeti i dijete, dok ako oba roditelja imaju proširene vene, onda postoji skoro 100 postotna šansa da će i potomci imati neki oblik proširenih vena.

Drugi važan faktor je trudnoća koja je često presudna za razvoj venskih oboljenja. Razlog je što sam plod vrši pritisak na vene, smanjuje njihov lumen (promjer) pa povišen venski pritisak koji se javlja u nogama čini da se vene pune i šire te zbog toga lakše obolijevaju.

Također, promjena hormonalnog balansa u trudnoći ima za rezultat da se vene šire i postaju ranjivije.

Važnu ulogu u nastanku bolesti vena ima i način života, odnosno zanimanje i posao kojim se bavimo. Napori u stojećem stavu ili sjedenje uzrokuju širenje vena i nastanak venskih bolesti. Traume i povrede, također, mogu biti jedan od razloga nastanka proširenih vena.

Koji su to znakovi, simptomi koji nam mogu ukazati na početak venske bolesti?
Grčevi u mišićima nogu koji se javljaju noću često su znak slabije funkcije vena. Otok u nogama, češće samo jedne noge, koji se javlja na kraju dana često je znak da vene nisu sposobne da transportuju krv u punom kapacitetu. Svrbež i bol, također, mogu biti važni pokazatelji početka bolesti vena. Potrebno je obratiti pažnju i na vidljive znakove kao što su izražene kapilare i paučaste vene te promjena boje kože. Boja je često tamnija sa pojedinačnim tačkama, najčešće iznad stopala. Ovaj fenomen se zove venska kruna (corona phlebectatica) i siguran je znak da vene ne vrše svoju funkciju u potpunosti. Izražene vene i rane na nogama su znakovi već uznapredovale i dugotrajne bolesti.

Postoje mišljenja da visoke potpetice, sportske aktivnosti, tanka koža i slično utiču na ubrzan tok nastanka i razvoja bolesti vena, međutim za sada nije definitivno dokazana tačnost niti jedne od ovih tvrdnji.

Koji je ispravan put za dijagnostiku i liječenje vena?
U slučaju pojave bilo kojeg simptoma, potrebno se obratiti svom porodičnom ljekaru, a potom specijalisti za venske bolesti (hirurg, vaskularni hirurg, flebolog, dermatolog, angiolog). Sljedeći korak je dijagnostika. Zlatni standard za snimanje (dijagnostičku pretragu) vena je ultrazvuk vena ili color doppler. Postoje i druge dijagnostičke metode kao flebografija i sl., ali se dosta manje koriste.

Detaljan dijagnostički pregled daje informacije o stadiju bolesti, obimu zahvaćenih vena i što je najvažnije, služi pri odabiru vrste liječenja i tretmana pacijenata sa oboljelim venama.
Moderni algoritam liječenja vena se sastoji od multidisciplinarnog pristupa liječenju. On se sastoji od konzervativne terapije, ortotskih pomagala te na kraju i minimalno invazivnih hirurških procedura.

Konzervativna terapija predstavlja različite venotonične supstance – koje jačaju zid vena, aktiviraju tonus te sprečavaju upalne procese na istim. Koriste se i različiti gelovi i masti koji vanjskom upotrebom olakšavaju tegobe i simptome.

Drugi nivo su elastične čarape, navlake i elastični zavoji koji pružaju mehaničku potporu venama i tako sprečavaju njihovo širenje, ublažavaju simptome i smanjuju rizik za eventualne komplikacije.

Hirurški tretman vena je krajnji ishod kod liječenja. Prije se koristilo hirurško uklanjanje glavnih vena površnog venskog sistema. Danas se ovaj metod napušta. Također se koristi i flebektomija koja predstavlja vađenje varikoziteta hirurškim putem kroz veoma male rezove na koži. U kombinaciji sa drugim metodama, daje veoma dobre rezultate.

Novije, minimalno invazivne hirurške metode ne zahtijevaju preoperativnu pripremu, njihov učinak je bolji, a oporavak znatno manje traje. Jedna od najpopularnijih je EVLA (endovenska termalna ablacija) – laserski tretman vena gdje se pomoću laserske sonde zatvaraju lumeni proširenih vena. U ovu skupinu tretmana spada i radiofrekventna ablacija i druge termalne metode obliteracije (zatvaranja) vena.

Široku upotrebu i dobru uspješnost pokazale su i metode na bazi hemijske obliteracije ili sklerozacija vena. One su zasnovane na hemijskim supstancama koje zatvaraju venski lumen. Pravilnim odabirom, ova metoda se pokazala kao veoma uspješna. Prednost tretmana sklerozantnim sredstvima je u tome što su ove metode veoma učinkovite, potpuno bezbolne i rade se bez preoperativne pripreme. Postupak traje jako kratko, do 15 minuta, a pacijent se odmah vraća svakodnevnim aktivnostima. U slučaju veće površine koju treba tretirati, potrebna su dva ili tri tretmana. Između tretmana potreban je razmak od minimalno 14 dana. Ova metoda se koristi i kod estetskog tretmana površnih vena, kapilara i retikularnih vena.

Na kraju bismo se osvrnuli na važnost prevencije oboljenja vena. Kako prevenirati oboljenje vena? Svijest o predispoziciji za obolijevanje vena je jako važna. Osobe koje imaju genetsku ili neku drugu predispoziciju za obolijevanje trebale bi mnogo ozbiljnije shvatiti preveniranje ovog oboljenja. U razvijenim zemljama, kod svih poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, obavezno je nošenje elastičnih čarapa. Poslovi koji iziskuju napore u stojećem stavu i dugotrajno sjedenje, također zahtijevaju nošenje elastičnih čarapa.

Jako je bitan odabir elastičnih čarapa, odnosno gustine tkanja, pritiska na kožu i adekvatne veličine. Kod dugotrajnog sjedenja na poslu, autu, avionu…, preporučuju se vježbe stopalima ili grčenje kompletnih nogu svakih sat vremena po deset minuta. Time aktiviramo kretanje krvi u venama.
Povremeni samopregled je također jako bitan. Prepoznavanje bilo kojeg od navedenih simptoma te javljanje ljekaru mogu biti veoma važni u prognozi i liječenju.
Preporučljivo je jednom godišnje uraditi i color doppler venskih sistema.
Iz svega navedenog da se zaključiti da vene i venski sistem vole kretanje i aktivnost, dok jedan položaj i inaktivitet nisu preporučljivi. Zato se krećite, uživajte u pokretu i imajte zdrave i lijepe noge.

Autor je dr. Anel Okić, specijalista opšte hirurgije