Inspektorat RS krši zakon i prijeti: Skidanje crvene trake sa tajkuna Radišića

Milovan Krčo, vršilac dužnosti direktora Republičke uprave za inspekcijske poslove, poslao je pomoćnika Dragana Mijovića na gradske inspektore i zaprijetio da će ostati bez posla, ako porodici Radišić ne oproste nelegalnu “Kajak terasu”, piše Žurnal.

Interesi porodice kose se sa zakonima, ali republička vlast ne odustaje od zaštite tajkuna. Javni interes nije i interes vladajućeg SNSD-a!

Priča je veća, ako se u nju uključi više aktera, pomislio je Milovan Krčo, vršilac dužnosti direktora Republičke uprave za inspekcijske poslove, pa je na inspektore banjalučke Gradske uprave pustio pomoćnika Dragana Mijovića. Oštro je inspektor Mijović zaprijetio oduzimanjem saglasnosti za obavljanje inspekcijskog nadzora, ako ovi ne uklone crvenu traku koja mnogo steže porodicu Radišić, inače kumove vrhovnog vođe u RS Milorada Dodika. Dozvolu za rad gradski inspektori imaće samo ako bitnoj porodici oproste nelegalnu “Kajak terasu”.

Zaboravio je pomoćnik Dragan da se ne prijeti nikada, a pogotovo ne ispod memoranduma institucije. Zaboravio je da postoji i čitav tom dokaza o nezakonitom djelovanju Inspektorata i Ministarstva za prostorno uređenje građevinarstvo i ekologiju RS na čelu sa SNSD-ovom Srebrenkom Golić u slučaju terase Srećka Radišića, sina Mile Radišića, presuđenog kriminalca i vlasnika “Grand tradea”.

Krču i Dragana Mijovića valjalo bi podsjetiti na detalje, prije nego što bilo kome, mimo Zakona o inspekcijama Republike Srpske, na koji se i sami pozivaju, oduzmu dozvolu.

INSPEKTORAT TUMAČI ZAKON KAKO RADIŠIĆ KAŽE

Gradski inspektori su 14. aprila naredili kumovom Srećku da u roku od 30 dana sruši poslovni objekat bespravno izgrađen na zemljištu u vlasništvu grada. Istog dana isti taj pomoćnik Dragan Mijović tražio je da inspektori postupaju u skladu sa Zakonom o inspekcijama RS, što je ovom odlukom i učinjeno.

Grad Banjaluka pribavio je lokacijske uslove za privođenje ovog zemljišta trajnoj namjeni, na šta svakako ima zakonsko pravo. Rješenje o rušenju Srećkove “Kajak terase” doneseno je, možda se sad Krčo i pomoćnik Dragan zapanje, po Zakonu o uređenju prostora i građenju RS, i to na osnovu člana 171. stav 1.

Srećku se nije dopalo, pa se žalio, ali gorepomenuto Ministarstvo još se nije oglasilo.

U članu 171. stav 2. istog Zakona piše da će “u slučaju kada nadležni inspektor naredi rušenje objekta ili njegovog dijela ili kada zabrani dalje izvođenje radova i građenje objekta, u skladu sa stavom 1. tog člana, radi zabrane pristupa, to gradilište, objekat ili dio objekta na koji se mjera odnosi, obilježiti odgovarajućom trakom inspekcije i službenim znakom”.

Gradski inspektori uradili su upravo to! Od Inspektorata i Ministarstva, institucija koje su se otvoreno stavile na stranu porodice Radišić, bezobrazno ignorišući javni interes, zahtijevali su da, u skladu sa Zakonom o inspekcijama, omoguće inspektorima da rade samostalno i nezavisno.

Umjesto toga, Inspektorat, pritisnut interesima porodice, 18. maja ipak dostavlja gradskoj Urbanističko – građevinskoj inspekciji prijetnju u pisanoj formi i traži da službena traka bude uklonjena.

Pomoćnik Dragan poziva se na odredbe Pravilnika o načinu obilježavanja zabrana izrečenih u postupku inspekcijskog nadzora. Međutim, zabrana nije ni izrečena na osnovu tog dokumenta, već materijalnog propisa koji je “lex specialis”.

Da bi podilaženje porodici Radišić bilo potpuno, Mijović je naveo da je zaključkom Republičke uprave za inspekcijske poslove dozvoljeno odložno dejstvo žalbe koja je izjavljena protiv rješenja o rušenju.

“Pozivamo vas da u roku od tri dana od dana prijema ovog upozorenja postupite u skladu sa odredbama zakonskih i podzakonskih propisa, a o vašem potupanju u daljem roku od jednog dana obavijestite Inspektorat. U protivnom, shodno ovlaštenju iz člana 11. Stav 2. Tačka 1. Zakona o inspekcijama RS, biće vam oduzeta saglasnost za obavljanje poslova isnpekcijskog nadzora, s obzirom da prenesene poslove inspekcijskog nadzora očigledno ne obavljate blagovremeno, stručno, zakonitno i savjesno”, zavapio je pomoćnik Dragan, jer mu ništa, osim prijetnjom zloupotrijebljenog položaja, nije ni ostalo.

GRAD U KLIN, INSPEKTORAT I GOLIĆEVA U PLOČU

Za velelepnu, ali nelegalnu “Kajak terasu” Srećko nikada, njemu potpuno logično, nije plaćao zakup javne površine. Time je direktno ugrozio javni interes. Požalio se Republičkoj upravi za inspekcijske poslove, jer je Grad odlučio da mu sruši nelegalni objekat. Krčo je, pisao je Žurnal krajem prošlog mjeseca, odmah reagovao za račun porodice i odgodio gradsko rješenje o rušenju. Ni zacrvenio se nije zbog izjave – “javni interes uopšte nije ugrožen”.

Krčo, iza kojeg nezakonitim odlukama stoji i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, tačnije ministrica Golić, sam je rastumačio Zakon o inspekcijama RS. Nevješto rastumačio i, rekli bi tužioci u pristojnim zemljama, hrabro potpisao zaključak kojim se stavlja na stranu Radišića, a ne javnog interesa.

Vodeći računa o novčaniku porodice Radišić, koja je bahato zaposjela gradski prostor, prvo se pozvao na Srećkove riječi da bi “izvršenjem rješenja nastupila znatna materijalna šteta”, a potom ih i potvrdio u obrazloženju sopstvene nezakonite odluke. Takođe, Srećko se dosjetio da pokuša i da legalizuje sporni obejkat, ali mu niko od prijatelja iz vlasti nije rekao da je okasnio.

Krčo je rekao:

“Odredbama člana 62. Zakona o inspekcijama RS propisano je da se na obrazložen prijedlog žalioca izjavljenog uz žalbu može dozvoliti da žalba odlaže izvršenje rješenja do donešenja odluke po istoj, ako žalilac (Srećko Radišić op.a.) učini vjerovatnim da bi izvršenjem rješenja nastupila znatna materijalna šteta koja se na drugi način ne može otkloniti, a odlaganje se ne protivi javnom interesu.”

Zakon je jasan za sve: “…a koja se ne protivi javnom interesu”, samo ne i za Krču, koji je previdio ili je morao da previdi, zažmirio ili je morao da zažmiri na činjenicu da se Srećko odavno usprotivio javnom interesu.

SREBRENKA PRIJE KRČE

Ministrica Golić je više puta dokazala da u fotelji ne sjedi kako bi štitila javno dobro, već interese tajkuna.

Još krajem aprila 2018. godine ushićeno je pozdravila bager koji je dovela gradska urbanističko-građevinska inspekcija kako bi srušila nelegalno podignut objekat star – 30 godina, a onda se zabezeknuto pitala:

“Zar je moguće da vi izgradite objekat na zemljištu koje nije vaše vlasništvo, na zemljištu koje je vlasništvo lokalne zajednice iz Republike Srpske? Taj objekat (Klub 122 op.a.) je izgrađen na zemljištu u vlasništvu grada. Zar je moguće izgraditi taj objekat da niko nikad nije reagovao? Inspekcija mora da radi svoj posao. Znači, da obilazi teren, da utvrdi bespravne objekte, da se utvrdi na čijem zemljištu je objekat. Pa nema niko pravo na bilo čijem zemljištu, ukoliko on nije vlasnik, da gradi bilo što”.

Visokomoralno je poručila:

„Dali smo saglasnost za rušenje, ali se pitamo kako je neko mogao da gradi na tuđoj zemlji“.

Gradske prilike su se promijenile. Njen stranački kolega Igor Radojičić, koji je najčešće žmirio na oko 15.000 nelegalno izgrađenih objekata u Banjaluci, otišao je u političku istoriju grada. Srećku se posrećilo pa je, za vrijeme “spavanja” prošlog gradonačelnika, na gradskoj zemlji, nelegalno podigao velelepnu “Kajak terasu”. Gradska uprava odlučila je da je sruši pa je objekat zapečaćen 11. marta. Dan kasnije reagovala je i Golićeva.

U potpunosti je poništila prvostepeno rješenje i spis predmeta vratila gradskoj administraciji na ponovni postupak, s obzirom na to da je, kako je istakla, prilikom donošenja rješenja “došlo do više grubih povreda materijalnih propisa i procesnih zakona”.

Međutim, oglušila se o obiman spis Gradske uprave u kojem je dokazano da Srećko nema baš uvijek toliko sreće. Gradski inspektori su joj uzvratili:

“Izjava ministrice za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenke Golić je nedopustivo i grubo vrijeđanje postupajućeg inspektora, koji ovaj posao obavlja već dugi niz godina. Uvidom u spis Odjeljenja za prostorno uređenje, gdje se vodio postupak legalizacije, utvrdili smo i zapisnički konstatovali da je objekat građen nakon stupanja na snagu Zakona o legalizaciji. Ovo je vidljivo iz urbanističko-tehničkih uslova urađenih od strane CPK u novembru 2018. godine, a koji su se odnosili na izgradnju predmetnog objekta, odnosno na izgradnju. U navedenim urbanističko-tehničkim uslovima uložen je zapisnik o izvršenom uviđaju na licu mjesta od 6.11.2018. godine, u kojem je konstatovano da se na predmetnoj lokaciji nalazi zelena površina sa pomoćnim objektom. Takođe u urbanističko-tehničkim uslovima postoje fotografije predmetne lokacije sa kojih je takođe vidljivo da se tu nalazi zelena površina, te da radovi nisu započeti.”

Radišići su potom, u pozamašnom saopštenju, ponavljali mantru vlasti o “elementarnom neznanju”, a na tender za rušenje nijedna firma nije smjela da se prijavi.

Srebrenki Golić, još aktuelnoj ministarki, ovo nije bio prvi put da štiti tajkune. To znanje odlično je pokazala prilikom nelegalne gradnje “Delta planeta” utajivača poreza Miroslava Miškovića, o čemu je Žurnal opširno pisao.

Javni interes i zakoni ili ponovo interes porodice/a?