Koliko su kineski krediti opasni za balkanske države?

„Kina je za vrijeme pandemije koronavirusa bila najvažniji liferant medicinskih proizvoda u istočnim članicama EU-a”, podsjeća u svom tekstu pod naslovom „Opasni kineski krediti?” Andreas Mihm, dopisnik njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) iz Beča.

U izjavi za taj list Oliver Reiter iz Bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije navodi da je Austrija iz Kine u prošloj godini uvezla 179 posto više higijenskih i medicinskih proizvoda nego godinu dana ranije – rekorder je Mađarska s rastom uvoza tih kineskih proizvoda za čak 372 posto. Ovaj stručnjak ističe da je taj rastući uvoz pokazao „našu veliku ovisnost od Kine na tom području”, piše Deutsche Welle.

„Na jednom drugom polju već duže se kritički diskutira o ovisnosti od Kine – kod finansija. U sklopu izgradnje Novog puta svile Kina je mnogim državama svijeta dala velike kredite za građevinske projekte (većinom u izvedbi kineskih radnika), koji pojedine vlade sada dovode u neprilike – i bude bojazan od imperijalnih ciljeva Kine”, piše FAZ. I podsjeća na studiju Instituta za ekonomiju iz Kiela koji je upozorio na primjere iz Azije i Afrike, ali i na slučaj Crne Gore.

Ta je zemlja sredinom aprila zatražila pomoći EU-a jer više nije u stanju vraćati kineski kredit za izgradnju autoceste. „To nije potaknulo samo špekulacije da bi Kina kod neplaćenih rata mogla kao zalog zatražiti jednu luku. Osim toga su i crnogorske državne obveznice izgubile na vrijednosti”, konstatira autor članka.

„Vlade imaju dovoljno novca za otplatu kredita”

No veći dio tog teksta bavi se istraživanjem banke UniCredit, koja je prisutna u zemljama na zapadom Balkanu. Ta se banka pozabavila kreditima koje je Peking dao Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.

„One čine otok zemalja koje još nisu članice EU-a i zato su za Rusiju i Kinu idealna poluga za provedbu vlastitih interesa u Europi protiv EU-a”, upozorava FAZ.

I prenosi pisanje analitičara UniCredita Giorgia Marrana koji smatra da krediti iz Pekinga nisu preveliki u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP) tih država. Prema njegovim podacima, taj udio kineskih kredita u BDP-u u BiH iznosi 3 posto, u Srbiji 7 posto, a u Sjevernoj Makedoniji 8 posto. No u Crnoj Gori je to čak 21 posto, piše Deutsche Welle.

Marrano procjenjuje da sve vlade zemalja zapadnog Balkana imaju dovoljno novca za otplatu kredita u ovoj godini. A ako idućih godina zapadnu u poteškoće, te države imaju dovoljno mogućnosti financiranja, smatra analitičar italijanske banke i kao primjere navodi nabavljanje novca na tržištu, traženje pomoći od međunarodnih finansijskih institucija ili korištenje pomoći EU-a.

„Otplata kredita iz Pekinga do 2023. čini manje od 10 posto poznatih kreditnih obveza, samo u Crnoj Gori to iznosi 30 posto”, citira FAZ iz Marranovih zaključaka.

EU se mora više angažirati

„Brojke pokazuju da je Kina doduše veliki kreditor, ali nikako ne i najveći. Na prvom mjestu su privatni financijeri (euroobveznice), a slijede EU i financijske institucije poput Svjetske banke i razvojnih banaka. Kina je na trećem mjestu, prije Rusije. No značenje Kine moglo bi porasti. Jer njezin udio u inozemnim zaduženjima država bi idućih godina trebao rasti kada dođu na naplatu već dogovoreni krediti”, upozorava se u članku. I prenosi preporuka UniCredita Europskoj uniji da pokaže „više angažmana” ako želi zaustaviti rast važnosti Kine kao financijera na zapadnom Balkanu.

„Banka u svojoj analizi navodi dva razloga za zaduživanje država kod Kine: brzo stavljanje novca na raspolaganje i male prepreke za dobivanje kredita. Tako su u slučaju Crne Gore EU i razvojne banke odbili financiranje autoceste od Jadranskog mora do srbijanske granice kao neisplativo”, podsjeća FAZ.

„Države Zapadnog Balkana morale bi bolje odvagnuti kako mogu uskladiti svoje ciljeve, argumentira analitičar UniCredita Marrano: s jedne strane nužnost poboljšanja infrastrukture, s druge strane troškovi za postizanje cilja. Jer, potencijalna dobit od novih autocesta, mostova, željezničkih pruga i elektrana, ubrana ili direktno pomoću carina i cestarina ili indirektno porezom na trgovinu, možda nije dovoljna za pokrivanje troškova kredita.

„Još nisu jasni troškovi i uvjeti pod kojima zemlje zapadnog Balkana mogu otplatiti svoje dugove Kini”, zaključuje on. I dodaje da će još teža biti situacija oko kineskih direktnih ulaganja u gospodarstva tih zemalja”, piše u svom današnjem izdanju Frankfurter Allgemeine Zeitung.