Suđenje Novaliću i ostalima: Ko su oni što imaju koristi sa strane?!

Suđenje u predmetu „Fadil Novalić i drugi“ koje je u fazi glavnog pretresa kada tužitelji izvode materijalne dokaze često protiče u raspravama između tužitelja Tužilaštva BiH Džermina Pašića i Mirze Hukeljića s jedne strane i advokata odbrane s druge strane.

U nekoliko navrata reagirala je i predsjednica Sudskog vijeća Džemila Begović, a na kraju jučerašnjeg ročišta tužiteljima je kazala da je ne tjeraju da mora primijeniti član 242. Zakona o krivičnom postupku koji podrazumijeva izricanje sankcija u vidu opomena, udaljavanja iz sudnice ili izricanja novčane kazne onima koji narušavaju red u sudnici.

Međusobne optužbe između tužitelja i advokata optuženih u ovom predmetu kulminirale su na ročištima održanim u ponedjeljak i utorak, kada su tužitelji počeli s prezentacijom analize dokaza koji je uradila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

Riječ je o dokazima u vidu dokumentacije i komunikacije izuzete iz kompjutera svih institucija , ustanova i pojedinaca, kao i iz telefona onih koji su učestvovali u dogovoru o nabavci 100 respiratora iz Kine, a što je predmet sudskog procesa.

Tužitelji su naglasili da je neophodno da iznesu hronologiju događaja i donošenja određenih odluka prije svega u Vladi FBiH i prije same nabavke respiratora jer je to, prema njihovoj ocjeni, važno za proces i za dokazivanje krivičnog djela visoke korupcije, koju je inače teško dokazati.

Navedena analiza sadrži više stotina dokumenata i ispisa poruka koje su razmjenjivali posredni i neposredni akteri nabavke respiratora koje tužioci pojedinačno prikazuju u originalnom formatu, te putem ekrana koji se nalaze u sudnici ispred svih učesnika u ovom predmetu.

Međutim, ovaj proces teče otežano jer na izvođenje gotovo svakog dokaza barem jedan advokat odbrane ima prigovor i prije nego tužitelj konkretno pojasni zbog čega je važan taj dokument za dokazivanje navoda iz optužnice ustane s prigovorom.

Advokati tvrde da tužioci Hukeljić i Pašić umjesto da samo prikažu dokaze istovremeno izvode zaključke što nije dozvoljeno u ovoj fazi postupka, nego je rezervisano za fazu kod iznošenja optužnice i završne riječi.

Također, advokati često imaju prigovor na autentičnost dokaza koje izvode tužitelji, a nerijetko problematiziraju zakonitost tih dokaza.

Evidentno je da su na obimnu analizu i iznošenje brojnih dokumenata u sudnici primjedbe imali i predsjednica Sudskog vijeća Džemila Begović i sudija Branko Perić, jer su u više navrata tražili da tužitelji ubrzaju izvođenje dokaza, te upućivali opaske da za njih određeni dokumenti koje prikazuju tužitelji nisu relevantni.

Tužioci pak smatraju da moraju obrazložiti svaki dokaz i pojasniti zbog čega su određeni dokumenti u vezi s krivičnim djelima kojima se terete optuženi, a na svaku primjedbu o zakonitosti pribavljenih dokaza podsjete da su svi dokazi pribavljeni po naredbi Suda BiH.

Predsjednica Sudskog vijeća Džemila Begović tokom protekla dva dana više puta je upozoravala tužitelje da se suzdrže od bilo kakvih zaključaka i da samo predstave dokazni materijal, a da će zaključke Sudsko vijeće donositi samo.

Često se dešava da i tužioci i advokati govore uglas, pa sutkinja Begović mora smirivati situaciju i upozoravati na poštivanje reda.

Advokati stalno ponavljaju da uz optužnicu nisu dobili dokaze koje tužitelji izvode. No, tužitelji tvrde da je odbrana imala priliku dobiti svaki od dokaza. U ovom trenutku ne zna se ko je u pravu, jer se svojih tvrdnji energično drže i advokati i tužitelji.

O kakvim se sukobima radi najbolje govori činjenica da je jučer advokatica Senka Nožica, koja zastupa optuženu Jelku Milićević, kazala da se ovdje „vodi rat između tužitelja i odbrane“, te da odbrani to ne treba.

Advokatica Nožica je predložila Sudu BiH da se održi i jedna statusna konferencija s učešćem Tužilaštva BiH, Suda BiH i advokata odbrane , bez prisustva optuženih, a s ciljem kako bi se prema njenim riječima „ovo suđenje dovelo u red“. Nožica je kazala da od sadašnjeg odnosa najviše koristi imaju „oni sa strane“, vjerovatno aludirajući na novinare i izvještaje koji proizilaze iz sadržaja ročišta?!

Također, advokatica Vasvija Vidović koja zastupa prvooptuženog Fadila Novalića kazala je da u dosadašnjoj karijeri nije vidjela slučaj da tužitelji u predstavljanju dokaza rade analizu tih dokaza.

Vidović je od Suda BiH zatražila da ih kako je kazala „zaštiti od najvećeg stepena grubosti od Tužilaštva BiH“ i u sudnici i van nje, iako nije pojašnjavala o čemu se konkretno radi.

Ovakve rasprave dovodile su do toga da tužioci, nakon što su bili prekinuti u izlaganju moraju vraćati na početak iznošenja određenih dokaza i po nekoliko puta. Čak su tužitelji iznijeli optužbe na račun odbrane da ih planski prekidaju kako bi omeli iznošenje dokaza i dekoncentrirali ih.

Tužitelj Džermin Pašić ocijenio je da se Sudskom vijeću „ne sviđa kako Tužilaštvo izvodi dokaze“. On je istakao da je to pravo tužitelja zagarantirano Zakonom o krivičnom postupku, te je ustvrdio da Sudsko vijeće uskraćuje pravo tužiteljima da izvode dokaze na način koji oni smatraju najboljim. Tužitelji su nezadovoljni i s tim što Sud nije dozvolio da analizu prezentira uposlenik SIPA-e, nego je dozvoljeno da on samo u tehničkom smislu pomaže tužiteljima.

Predsjedavajuća Sudskog Vijeća Džemila Begović kazala je da ovakve ocjene „prelaze u drskost“.

Sva ova dešavanja svakako utječu na dinamiku u ovom procesu i usporavaju ga.

Ono što je karakteristično za ovaj predmet jesu i uvjeti u kojima novinari prate ovo suđenje.

Poznato je da novinari suđenje prate putem zvučnika i ekrana iz prostorije staklom odvojene od sudnice i da ne mogu koristiti nikakav uređaj kako za video, tako ni za audio snimanje.

Po okončanju ročišta novinari mogu dobiti video materijal snimljen tek prvih deset minuta ročišta što je nedovoljno za prijenos detaljnije slike javnosti o dešavanjima sa uglavnom trosatnih ročišta koliko ona traju.

Nemogućnost dobijanja kompletnog materijala s ročišta posebno je diskutabilno s aspekta uvjeta u kojima se iz sudnice distribuira ton u prostoriju iz koje proces prate novinari.

Konkretno, u ovom predmetu tokom nekoliko ročišta prilikom obraćanja tužitelja ton je bio izuzetno loš. To se desilo i tokom ročišta u ponedjeljak, kada se u više navrata tužitelj uopšte nije čuo.

Na primjedbe novinara reagirao je policajac koji radi na obezbjeđenju, pa je ton pojačan, nakon čega su novinari mogli nesmetano pratiti tok suđenja, no „reprize“, a niti snimka onog izgovorenog što se nije čulo nema, pa je javnost recimo uskraćena za obraćanje tog dijela tužitelja. S druge strane ostali učesnici u postupku se veoma jasno čuju.

Podsjećamo da je u ovom predmetu bilo omogućeno online praćenje suđenja koje je znatno olakšavalo rad novinarima, kako zbog epidemioloških mjera, tako i zbog lakšeg i iscrpnijeg sačinjavanja izvještaja s ovog suđenja. Da li sve strane u postupku imaju interes da sve izrečeno dođe do javnosti, drugo je pitanje!?

Iako je bez dozvole Suda BiH bilo zabranjeno emitirati bilo šta s online ročišta, novinari su suđenje mogli snimati, pa ukoliko imaju nedoumica barem su kasnije mogli izvršiti provjere preslušavanjem tonskog zapisa, ali ponavljamo, to je “onima sa strane”, odnosno novinarima i javnosti onemogućeno. Nije teško pogoditi i zbog čega.

Podsjećamo, Sud BiH ukinuo je ovu praksu nakon ročišta održanog 24. marta, uz obrazloženje da nemaju tehničke mogućnosti za nastavak takve vrste prijenosa suđenja, iako je ostalo nejasno zbog čega su ostali bez te mogućnosti s obzirom na to da je nekoliko dotašnjih prijenosa proteklo bez problema i uz izuzetnu kvalitetu i tona i slike.

Suđenje u ovom predmetu bit će nastavljeno 19. maja, kada ćemo vidjeti hoće li ovaj proces biti nastavljen u mirnijoj atmosferi i uz manje povišenih tonova u odnosu na one koji su obilježili dosadašnji tok glavnog pretresa. Mi “sa strane” nastavit ćemo pozorno pratiti suđenje jer to zanima javnost i građane, koji imaju pravo znati svaki detalj o ovom slučaju, sviđalo se to nekome ili ne!