Anja Margetić: Na putu od olimpijke BiH u Barceloni do zamjenice gradonačelnice Sarajeva

Gradsko vijeće Sarajeva izabralo je danas Benjaminu Karić za gradonačelnicu, a Anju Margetić i Harisa Bašića za njene zamjenike.

U intervjuu za Fokus Anja Margetić govori o pomiješanim emocijama na ovaj dan, jer uz ponos što su prvi put u historiji Sarajeva od troje čelnika ovog grada dvije dame, Margetić je ujedno i tužna, jer je samo prije nekoliko dana preminula njena majka i nije dočekala da vidi još jedan uspjeh svoje kćerke.

Anja Margetić, se kao 17-godišnjakinja zatekla 1992. godine u Sjedinjenim Američkim Državama i u ljeto te godine na poziv Olimpijskog komiteta Republike Bosne i Hercegovine, nastupila za olimpijsku reprezentaciju RBiH u plivačkim disciplinama delfin 100 i 200 metara. Ona je prva žena koja je pod zastavom naše zemlje nastupila na olimpijskim igrama. O sjećanjima na taj dan, ali i o planovima i radu na poziciji dogradonačelnice Sarajeva govori u intervjuu za Fokus.

Razgovarala: Semira DEGIRMENDŽIĆ

Odlukom Gradskog vijeća, a na prijedlog Naše stranke postali ste dogradonačelnica Sarajeva. Uz čestitke ide i pitanje, kako se osjećate?

-Veoma ponosno. Jedino što s ovim osjećajem mogu uporediti je Barcelona 1992., moj 17. rođendan, dok čekam zvižduk startera da otplivam prvu olimpijsku trku za Bosnu i Hercegovinu.

S obzirom na to da je jedna od kandidatkinja bila i Ivana Marić i čija je kandidatura podijelila bh. javnost zbog njenih određenih izjava i stavova, te da je sve to očigledno uticalo i na Našu stranku da ipak podrži Vas, kako ste Vi sve to doživjeli i jeste li se osjetili „rezervnim rješenjem“?

-Nisam, jer proces nije tako tekao. Nas pet kandidata smo se prezentirali kantonalnom odboru isti dan, ušla sam u drugi krug i par dana kasnije izabrana. Još bitnije, kada mi je opcija da budem kandidovana ponuđena, prihvatila sam to kao potvrdu mojih kvaliteta, potencijala i dosadašnjeg iskustva. I kao izazov naravno. Jer kao što je san svakog sportiste da nastupi na olimpijadi, tako mislim da je san svakog Sarajlije da na ovaj način predstavlja i pomaže svoj grad. Neizmjerno sam sretna i ponosna što je Naša stranka u meni prepoznala kredibilitet i zahvalna što su mi pružili tu šansu.

Jeste li Vi članica Naše stranke i jeste li bili politički aktivni?

-Iz mojih objava na društvenim mrežama je jasno da sam već dugo simpatizerka Naše stranke i politika za koje se zalaže, ali nisam do sada bila politički aktivna u nekom formalnom smislu. Tokom cijelog ovog procesa, iz Naše stranke to pitanje niko nije pomenuo, a meni ne bi bilo sporno.

Ko je Vas predložio za kandidatkinju u Našoj stranci?

-Damir Arnaut me je predložio. On i ja smo već sarađivali po nekim pitanjima. Također, studirao je sa Gordanom Kožuljem, bivšim hrvatskim olimpijcem, i kaže da ga je uvijek fascinirala količina odricanja koju zahtijeva studiranje uz uporednu plivačku stipendiju na američkom univerzitetu.

Nažalost, neuspješan je bio izbor Bogića Bogićevića na mjesto gradonačelnika i sramne opstrukcije tog izbora dosta su poljuljale povjerenje i nade javnosti u željno očekivane promjene. Ipak, kandidatura i izbor Benjamine Karić za gradonačelnicu Sarajeva uz njenu impresivnu biografiju te činjenicu da na tu poziciju dolazi jedna mlada, obrazovana, uspješna žena ipak su donekle amortizirali sramotu koju su, iako sami nisu doprinijeli tome osjećali mnogi građani Sarajeva zbog neizbora Bogića Bogićevića. 

Kako Vi komentirate neizbor Bogićevića, ali i izbor Benjamine Karić za gradonačelnicu?

-Stid me je zbog prljavštine koja je isplivala na površinu prilikom pokušaja izbora gospodina Bogićevića i to je dugoročna šteta za Sarajevo. Ali baš to što je isplivala kada je kandidatura čovjeka poput Bogićevića trebala odvratiti i one sa najprljavijim porivima je ozbiljno upozorenje s kakvim pojavama se suočavamo. Krajnje je vrijeme za pospremanje, dosljedno, iz temelja. Kandidatura Benjamine Karić je stoga i prava poruka u ovom trenutku – nova energija i nova snaga za Sarajevo sa Bogićevićevim vrijednostima.

Prvi put u historiji Sarajeva dvije dame će biti na čelu Grada. Benjamina Karić je tek druga gradonačelnica Sarajeva, a sad imamo i jednu ženu na mjestu dogradonačelnice.

-Lijepo je po drugi put biti dio istorije. Drago mi je da ćemo Benjamina i ja dijeliti to. Odlična je to poruka i za region, ostatak Evrope, cijeli svijet. Sanda Dubravčić je u ovom gradu upalila olimpijski plamen, čast je biti dio poruke da ta vatra u Sarajevu sada gori još jače.

Jesu li Vam već poznate dužnosti koje Vas čekaju i šta je ono što Vi možete učiniti za Grad Sarajevo s pozicije na koju ste izabrani, a zajedno s gradonačelnicom Benjaminom Karić i drugim zamjenikom gradonačelnice Harisom Bašićem?

-Vidim da smo sjajan tim koji će se nadopunjavati. Benjamina je mlada, vrhunska pravnica sa izuzetnim akademskim uspjesima. Podsjeća na Almu Zadić, austrijsku ministricu, za koju često kažu da u svojoj rodnoj zemlji ne bi imala šansu. Benjamina je pokazatelj da to nužno ne treba biti tako, kada o tome odlučuju ljudi koji zemlju hoće voditi naprijed, a ne bacati u blato kako su to oni drugi pokazali kod Bogićevićeve kandidature. Bašić ima bogato diplomatsko i političko iskustvo, a ja ću se svojim sportskim i profesionalnim kredibilitetom zalagati za saradnju sa što više gradova, pogotovo olimpijskih, privlačenju direktnih stranih investicija kako bi ponovo oživio olimpijski duh Sarajeva. Obnova infrastrukture iz doba ZOI 84 bi mogla privući mnoštvo stranaca kako na sportske pripreme, tako i u turističku posjetu našem gradu. Žalosno je da bob staza, koja je među najkvalitetnijim u svijetu, propada. Vidjet ćemo zašto je to tako. Od onog što se odmah može uraditi – namjeravam predložiti da Lani Pudar – koja ima nevjerovatan potencijal – ponudimo sve uslove za potrebe treninga na našem bazenu, uključujući konkretna sredstva i trenere.

Zaposleni ste u Centralnoj banci BiH, a nakon što ste okončali studij u SAD i vratili se u domovinu odmah po okončanju agresije na našu zemlju. Šta je tada prevagnulo da se vratite u Sarajevo i koliko će Vam iskustva u poslu kojim se bavite pomoći na poziciji dogradonačelnice?

-Sarajevo je moj rodni grad, tu se osjećam najljepše. Nisam nikad ozbiljno razmišljala da ostanem u Americi. Kao tinejdžerka sam sanjala o odlasku u SAD, jer sam kao mlada počela postizati jako dobre rezultate u plivanju. Znala sam da u SAD-u mogu paralelno i trenirati i obrazovati se. Tako sam i dobila sportsku stipendiju na Univerzitetu u Nebraski. Sistem obrazovanja u SAD-u je puno praktičniji nego kod nas i puno savremeniji. To znanje koje sam stekla doprinijelo je da kao mlada radim na nekim od najvažnijih projekata koji su se vodili u CBBH, a i došla sam pod rukovodstvom tadašnjeg guvernera, Novozelanđanina Petera Nicholla. Moje iskustvo u CBBH me formiralo u poslovnom svijetu i stekla sam puno međunarodnih kontakata koje mogu iskoristiti za doprinos razvoju Grada Sarajeva.

Zanimljivo je da su mnogi kada ste zvanično kandidirani za dogradonačenicu Sarajeva kazali da „prvi put čuju za Vas“. Nažalost, ova konstatacija otkrila je koliko malo znamo o našim olimpijcima i zaslužnim sportistima, naročito onima koji su pod zastavom nezavisne BiH prvi nastupili na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.godine, a Vi ste jedna od tih olimpijki koja je u to vrijeme imala tek 17 godina. Možete li s našim čitateljima podijeliti sjećanja na taj nastup i te dane i šta je to značilo za Vas?

Nažalost u današnjem društvu ako niste aktivni na društvenim mrežama onda niste ni poznati. Osjećaj koji smo svi mi imali kada smo prvi put predstavili RBiH na otvaranju OI u Barceloni se ne može opisati. Kako smo ušli na stadion, kada se zastava Bosne i Hercegovine zaviorila svi ali bukvalno svi na tribinama su se ustali, počeli pljeskati i skandirati. Niti jedan tim nije dočekan i ispraćen na ovaj način. To je u tom trenutku bila naša pobjeda. Svi smo bili preponosni. Samo iskustvo biti članom olimpijskog tima i biti rame uz rame najvećih sportista tog vremena je nešto posebno i san je svakog sportiste. Ja sam tada živjela svoj san.

Da li se danas bavite plivanjem i kako komentirate uspjeh mlade plivačice Lane Pudar koja će ove godine predstavljati BiH na Olimpijskim igrama u Japanu?

-Do unazad godinu dana bila sam aktivan trener u Gradskom klubu vodenih sportova Sarajevo. Lanu smo svi primjetili još dok je bila skroz mala. Ona je sa 10-11 godina ulazila u finale seniorskog državnog prvenstva. Lana je čudo od djeteta. Ona ne pliva, ona leti po vodi. Vanserijski je talenat i nadam se da će država prepoznati kakvog dragulja imamo. Sportisti su najveći ambasadori naše države i oni nas na najbolji mogući naćin promovišu. Lana ima ogroman potencijal i svi mi, komplet drušvo, trebamo da joj pružimo podršku.

BiH, a naročito Kanton Sarajevo posljednjih dana su suočeni s velikim brojem oboljelih i nažalostpreminulih od korona virusa. Mogu li vlasti na svim nivoima učiniti više na zaštiti stanovništva i kakva je Vaša poruka građanima Sarajeva u ovim teškim danima?

-Mama mi je umrla prije pet dana, još sam u stanju šoka, a užasno me boli i što s njom ne mogu podijeliti ovaj ponos koji osjećam. Odgovor na pandemiju nije katastrofalan samo po pitanju Covid pacijenata, već i svih drugih koji sada ne mogu dobiti svu potrebnu njegu, pristupiti neophodnim pretragama, primiti terapiju. Kada smo se prije dvije sedmice sreli sa gospodinom Bogićevićem, on nam je iznio prijedog da, kadapreuzmemo dužnost, kao prioritet postavimo zadatak da da Grad Sarajevo što hitnije i konkretno pomogne građanima i zdravstvenom sistemu. Obaveza nam je – i prema građanima i prema njemu – da to ispunimo. Sad ćemo vidjeti ima li Grad Sarajevo službenih vozila koje može staviti na raspolaganje zdravstvenim ustanovama, može li se reprezentacija iskoristiti za nešto što će pomoći pacijentima, koje još resurse možemo usmjeriti s ciljem solidarnosti umjesto političke promocije. Tako ćemo mi raditi.