Problem rezistencije na antibiotike

Antibiotici su lijekovi koji mogu direktno uništiti i ubiti bakterije (tzv. baktericidni antibotici), odnosno zakočiti njihov rast, razvoj i razmnožavanje (tzv. bakteriostatski antibiotici). Dobru stranu antibiotika predstavlja njihova selektivna toksičnost za bakterije, a minimalna za domaćina, tj. čovjeka, pod uslovom da se prati preporučena koncentracija lijeka, piše za Prvo zdravlje dr Slaven Krajina, specijalista pedijatrije.

Da li ste znali da je prvi antibiotik otkriven još davne 1928. godine, kada je škotski bakteriolog Alexander Fleming uočio da je Petrijeva šolja (laboratorijska posuda za kultivaciju mikroorganizama), u kojoj su bile uzgojene kolonije bakterija Staphylococcus aureus, kontaminirana gljivicama, odnosno buđi Penicillium rubens? U području oko buđi nisu rasle bakterijske kolonije stafilokoka što je navelo naučnika na pomisao da ove gljivice ispuštaju određenu supstancu koja sprečava rast i razvoj bakterija. Ta supstanca antibakterijskog dejstva nazvana je penicilin.

Godine 1945. Alexander Fleming, Ernst Boris Chain i Howard Walter Florey dobili su Nobelovu nagradu za otkriće penicilina i primjenu njegovih ljekovitih svojstava u različitim infektivnim bolestima. Zlatni period razvoja antibiotika bio je od 1950. do 1960. godine i u tom periodu je otkrivena polovina antimikrobnih lijekova koji se i danas upotrebljavaju.

Šta su najveće zablude o antibioticima?

Više opsežnih istraživanja je pokazalo da mnogi pacijenti pogrešno smatraju da će antibiotik izliječiti i virusne infekcije, poput gripe ili prehlade. Premda se antibiotici koriste i u liječenju bolesnih životinja, nerijetko se neopravdano upotrebljavaju za prevenciju bolesti, a svjedoci smo da su dodavani u ishranu životinja, posebno svinja, kako bi obezbjedili njihov brz rast i razvoj.

Šta je antimikrobna rezistencija (AMR)?

Antimikrobna ili antibiotska rezistencija, odnosno otpornost na antibiotike, nastaje kada se bakterije prilagode i počnu razmnožavati u prisustvu antibiotika. Tada govorimo da su bakterije rezistentne (otporne) na antibiotike koji bi zapravo trebali da ih unište. Zanimljivo je da ovo predstavlja prirodan proces prilagođavanja mikroorganizma na spoljašnju sredinu, međutim, zloupotrebom antibiotika (tj. pogrešnom, neprikladnom ili pretjeranom primjenom) značajno ubrzavamo ili podstičemo nastanak antimikrobne rezistencije. Važno je naglasiti da bakterije koje su otporne na antibiotik i one koje nisu uzrokuju gotovo iste bolesti, ali se mogućnost izbora terapije sužava, što može komplikovati tok bolesti, posebno kod teže bolesnih ili alergičnih pacijenata.

Šta bi značilo „pogrešno korištenje antibiotika“?

Ovaj izraz koristimo kad želimo opisati uvođenje antibiotika kod virusnih infekcija ili tamo gdje njihova upotreba nije opravdana, odnosno primjenu malih doza (tzv. subdoziranje), prekratko vrijeme liječenja, nerijetko i pogrešnu dijagnozu bolesti (pogrešnu indikaciju za primjenu) – sve to čini „pogrešno korištenje antibiotika“. Iz ovoga možemo zaključiti da premale doze lijeka ili dužina trajanja terapije utiču na razvoj antimikrobne rezistencije.

Kako se AMR širi?

Prilikom uvođenja antibiotika, moramo biti svjesni mogućih posljedica i unakrsne rezistencije, a novonastale bakterije mogu prenositi nove gene drugim bakterijama i tako uzrokovati širenje rezistencije.

Kako se ljudi mogu zaraziti bakterijama otpornim na antibiotike?
Rezistentne bakterije mogu se nalaziti svugdje u spoljašnjoj sredini, čak ih i ljudi mogu uzgojiti. Međutim, obično se bakterije otporne na antibiotik nalaze u zdravstvenim ustanovama, posebno bolnicama i klinikama.

Do čega može dovesti AMR?

Trenutno svjedočimo globalnom epidemiološkom problemu koji je uzrokovao novi SARS-CoV-2 virus. Veliki broj ljekara, ali i pacijenata, neopravdano uvodi antibiotik kao inicijalnu terapiju u liječenju ove virusne infekcije, što će vrlo vjerovatno imati za posljedicu rasplamsavanje AMR u narednim godinama. Također, unazad nekoliko godina možemo vidjeti porast rezistencije pneumokoka na sjajni antibiotik azitromicin (koji je proslavio bivšu zajedničku državu), pojavu koja je nastala zbog njegove nekritične, pretjerane upotrebe.

Sa druge strane, antibiotska rezistencija predstavlja veliki udarac na budžet i dužinu liječenja teških intrahospitalnih infekcija, a svakako povećava i stopu smrtnosti.

Danas nije neuobičajeno da ljekari širom svijeta moraju sve češće upotrebljavati tzv. rezervne antibiotike (antibiotike koji se inače koriste kao izbori drugog ili trećeg reda/linije) kako bi pružili adekvatnu pomoć pacijentima i spasili njihov život.

Šta je do sada učinjeno po pitanju problema AMR?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2015. godine usvojila globalni akcijski plan (Global Action Plan – GAP) o AMR, koji ima pet ciljeva:

– povećati edukaciju, osviještenost i razumijevanje AMR,

– ojačati znanje i naučne dokaze putem nadzora i istraživanja,

– smanjiti pojavu infekcija putem učinkovite higijene i drugih mjera za sprečavanje zaraznih bolesti,

– racionalizovati upotrebu antimikrobnih lijekova u humanoj i veterinarskoj medicini,

– razviti sistem koji će u svim državama omogućiti održivo investiranje kako bi se povećala ulaganja u nove lijekove, dijagnostičke metode, vakcine i druge intervencije.

Glavni cilj GAP-a je obezbjediti što duži kontinuitet uspješnog liječenja i prevenciju zaraznih bolesti sa učinkovitim, kvalitetnim i sigurnim lijekovima koji se koriste na racionalan način i koji su svima dostupni.

Naša država bi trebala pratiti potrošnju antimikrobnih lijekova i otpornost bakterija na antibiotike u sferi humane i veterinarske medicine. Bitno je podići svijest o štetnosti prekomjerne upotrebe antibiotika kod onih koji antibiotike propisuju, izdaju i konzumiraju te racionalizovati njihovu upotrebu. Važno je suzbiti ovu pojavu i kontrolisati širenje infekcije.

Šta mogu učiniti ljekari?

Ljekari imaju ključnu ulogu u ispravnom propisivanju antibiotika, i to onda kada su zaista neophodni, a ne na zahtjev pacijenta. Dužnost svakog ljekara je konkretno objasniti pacijentima ispravan način kako trebaju uzimati antibiotike koje su im propisali te da ne prekidaju terapiju čim se budu osjećali malo bolje. Takođe, bitno je da apoteke izdaju antibiotik isključivo uz recept, a ne „ispod pulta“.

Šta svako do nas kao pojedinac može učiniti kako bi smanjili AMR?

Svaki pojedinac može pomoći u sprečavanju razvoja i širenja otpornosti na antibiotike na sljedeće načine:

− ne uzimajte antibiotike na svoju ruku, posebno ne za liječenje virusnih bolesti, poput gripe i prehlade,
− antibiotike uzimajte isključivo po preporuci ljekara, pridržavajte se načina uzimanja, vremena i trajanja terapije, ne prekidajte terapiju bez dogovora sa ljekarom (izuzetak su samo ozbiljne nuspojave),
− ne dajite antibiotike drugima, niti ih uzimajte od drugih. Bilo bi poželjno antibiotike sa isteklim rokom odlagati u propisane otpade ili apoteku koja za to ima mogućnosti.

Redovno perite ruke mlakom vodom i sapunom, najmanje 20 sekundi, jer to je dobar način prevencije mnogih zaraznih bolesti.
Skladištite, rukujte i pripremajte hranu na siguran način. Vodite računa gdje se hranite jer lanci brze hrane i slastičarne, posebno u ljetnim mjesecima, mogu biti izvor zaraze.