Istanbul u vrijeme pandemije: Za turiste ne važi policijski sat, u tržni centar s HES kodom

Turska je početkom marta relaksirala mjere u borbi protiv pandemije koronavirusa, te su nakon dva mjeseca, između ostalog, otvoreni ugostiteljski objekti.

Ukinuto je zatvaranja vikendom u gradovima s niskim i srednjim rizikom, a “lockdown” je ostao nedjeljom u područjima s većim rizikom. Policijski sat ostao je na snazi svaki dan od 21 do 5 ujutro.

Od 15. marta, svi oni koji žele ući u ovu zemlju, osim negativnog PCR testa, moraju posjedovati HES kod, koji se dobije popunjavanjem online formulara Ministarstva zdravstva Turske untar 72 sata prije polaska.

Kada je u pitanju najveći grad u Turskoj Istanbul, na ulicama svi nose maske. I ako vam slučajno maska spadne ispod nosa, ubrzo će vas neko upozoriti da je nosite pravilno. I samo po maskama na licima možete uvidjeti da je u pitanju pandemija koronavirusa, jer su ulice i bazari preplavljeni ljudima. To smo se lično uvjerili u Kapali čaršiji, Egipatskom bazaru, kao i u šetnji ulicom Istiklal.

Kao što mnogi koji su imali priliku i sami osjetiti na svojoj koži, Turci su rođeni trgovci. Tako će vas uporno “mamiti” da priđete njihovom stolu, probate njihove prozivode, a ako pokleknete, kupit ćete i što vam treba i ne treba. Naša strategija je bila da kad vas nešto ne zanima, samo ne uspostavljate kontakt očima s prodavačima. U suprotnom, nema vam “spasa”.

Bosance i Hercegovce vole, iako za neke od nas nisu vjerovali da nismo “njihovi”, zbog boje kose, tamnih očiju i boje tena, pa vam se uporno obraćaju na turskom. Kada ih zaista uvjerite da niste iz Turske, nego iz BiH, onda vam simpatično kažu da, ipak, malo preispitate korijene. Ali nas oslovljavaju s “komšija”.

U Istanbulu je sve, inače, podređeno turistima. Za njih ne važi policijski sat, a poslije 21 sat ugostiteljski objekti s dozvolom su otvoreni upravo radi turista. Međutim, morate sve vrijeme imati uz sebe pasoš, negativan PCR test i već pomenuti HES kod. PCR su nam tražili samo jednom, prilikom ulaska u “Starbukcs”, dok bez HES koda ne možete ući ni u jedan tržni centar. Na ulazu u skoro svaki objekat mjere vam temperaturu.

Za strastvene pušače loša vijest je da se ne može pušiti unutar ugostiteljskih objekata, a za ljubitelje dobrog espressa poruka je da se ne trude naručivati njihov espresso, jer se ta “kafa” u Istanbulu samo tako zove. Zato je turska kafa odlična.

Hrana je, također, ukusna i povoljna, a o njihovim slasticama suvišno je trošiti riječi. Majstori su u pravljenju baklave, pa još ako vam je slastičarna blizu hotela, to je obavezna stanica gdje god da krenete. Sreća pa nam je agencija Galileo Travel iz Sarajeva organizovala niz izleta pa smo to negdje imali potrošiti, inače bismo se vratili s najmanje pet kilograma viška.

Istanbul je grad čije sve znamenitosti, prema riječima sjajnog i živopisnog vodiča Muzafera, kojeg je bilo uživanje slušati, možete obići samo u slučaju da ostanete deset dana. To je još jedan razlog da dođemo opet, rekao bi nam Muzafer. Osim obilaska Topkapija, Plave džamije, Aja Sofije, dvorca Dolmabache, Pierre Lotija, imali smo i ručak na brodu, uz tradicionalni turski i trbušni ples.

Krstarenje Bosforom je, također, veliki doživljaj. Osim što je prelijep prizor na impozantna zdanja, s broda možete komadiće đevreka, prema preporuci vodiča, bacati u zrak i tako hraniti galebove. Većini je uspjelo, a neki su u tom pokušaju samo ribe nahranili. Bit će bolje drugi put.

Bezbroj je prelijepih i znamenitih mjesta koje možete obići u Istanbulu, a ljudi su ljubazni i spremni da pomognu ako ih upitate za smjer, iako ne znaju svi engleski, objašnjavat će vam “nogama i rukama”. Cijene odjeće u trgovinama su povoljne, i ako negdje piše da je sniženje 70 posto, stvarno je sniženo toliko, nema magičnog “do”.

Svi mnogo paze na zdravlje, nose maske, sredstva za dezinfekciju su na svakom stolu u ugostiteljskim objektima. I ako uđete u običnu zalogajnicu, da nabrzinu pojedete doner, dobit ćete vlažne maramice da obrišete ruke.

“Novo normalno”, izraz koji mnogi od nas ne vole jer je ovo u čemu živimo godinu dana sve osim normalno, prema svemu viđenom u Istanbulu sasvim dobro funkcioniše, dok nam ne dođe “staro normalno”, za nadati se da ćemo se opet vratiti.