Potresna ispovijest žene iz Konjica kojoj je suprug umro od koronavirusa

Iz dana u dan opasni virus korona odnosi mnoge živote u Bosni i Hercegovini.

Brojne rođake, prijatelje, kolege i saradnike teško je pogodila vijest da je 20. marta u 45. godini preminuo Jusuf Hadžajlija iz Konjica. Iza njega su ostali neutješna supruga Jesenka, Džan Ali i Sami Isa, sestra Admira, otac Jusuf…

Studenti, akademsko osoblje i zaposlenici Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije oprostili su se, između ostalih, od ovog, po mnogima, dragog čovjeka, uvijek spremnog na saradnju i lijepu riječ.

“S velikom tugom primili smo vijest da je naš kolega, svršeni student Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije (generacija 1996/97), Jusuf Hadžajlija preminuo u subotu 20.3.2021. godine u 45. godini života. Porodici Jusufa Hadžajlije, kao i svim njegovim prijateljima upućujemo izraze dubokog saučešća”, naveli su sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

U petak se dirljivom porukom na društvenim mrežama od Jusufa oprostila i njegova voljena supruga Jesenka, ispisujući bolne retke, koji na najbolji način opisuju sav užas kojeg posljednjih sedmica, ali i cijelu godinu, proživljavaju na stotine, pa i hiljade porodica u Bosni i Hercegovini.

Njenu poruku prenosimo u cjelosti:

“Tebi od Mene

SEDAM DANA nisi fizički tu …

SEDAM DANA kako je zazvonio telefon i kako su mi rekli da si otišao …

SEDAM DANA kako se Džanov, Samijev i moj život okrenuo naglavačke i naš mali svijet više nije isti …

OSAM DANA od kada si mi poslao posljednju poruku i rekao djeci i meni da nas najviše voliš na svijetu i da se čuvamo, i na tebi svojstven način dodao još par rečenica nazivajući nas nadimcima koje si samo ti koristio …

DEVET DANA kako si mi poslao poruku da noć nije bila dobra i da hoće da te intubiraju kako bi tebe, mladog čovjeka spasili i kako si ti odlučio da im dozvoliš to … tada si spominjao neku divnu doktoricu koja je predano pokušavala da ti olakša svaki uzdisaj i rekao si mi da je samo zahvaljujući njoj i odličnoj ekipi noć završila kako treba…

DVANAEST DANA kako si mi poslao poruku i javio da su te prebacili na intezivnu i da se ne sekiram jer oni znaju šta rade i spašavaju tvoja pluća …

PETNAEST DANA kako si mi se javio na telefon i rekao da su te smjestili na staru Hirurgiju, nakon što je vozač hitne pomoći sat vremena kružio po krugu KCUS-a tražeći bar jedan slobodan krevet…Tada si se zahvaljivao i govorio mi da upamtim njegovo prezime i kako je dragi Bog velik te da još uvijek ima i nepoznatih ljudi na svijetu koji pomažu u ključnim trenucima …

PETNAEST DANA od kad sam te poljubila u prepunoj COVID ambulanti, a da nisam bila svjesna da je to zaista i posljednji put …

PETNAEST DANA od kada si otišao na jednu stranu jer su te hitno odvezli kolima hitne pomoći, a ja na drugu stranu ne znajući ni kuda dalje ni šta dalje…

DVADESET I JEDAN DAN KAKO smo saznali da je prokleti COVID došao i na naša vrata, ne sluteći da će nam promijeniti život i tebe oduzeti … ……

Nisam do sada ništa pisala, ni tebi ni drugima; dugo sam razmišljala da li upravo na današnji dan, kao sjećanje objavim ovakav sadržaj; odlučila sam da to učinim jer znam da bi se i Ti s tim složio!

Zato molim sve drage ljude da upravo kao na sjećanje na Tebe, čuvaju sebe i misle na svoje najbliže …

Iako nisi tu i kažu da si otišao, treba da znaš, da si uvijek i zauvijek samo NAŠ”.