Bahonjić: Velika je odgovornost kada glumac dobije priliku režirati komediju

Svjetski dan teatra Bosansko narodno pozorište Zenica (BNP) obilježit će večerašnjom premijernom izvedbom komedije “Žiranti”, kojom će i u zasluženu penziju ispratiti glumca i režisera te predstave Muhameda Bahonjića-Baha.

Bahonjić je predstavu režirao po istoimenom dramskom tekstu banjalučkog dramaturga Marija Ćuluma, a po kojem je još 2013. godine tu komediju prvi put produciralo Narodno pozorište Republike Srpske.

U tom komadu također je igrao i Bahonjić, koji je 1956. godine i rođen u Banjoj Luci, ali kojeg je ratni vihor doveo u Zenicu gdje je postao član ansambla BNP-a.

Predstava na komičan način tretira negativne društvene pojave poput korupcije, snobizma, napretka u društvu osoba sa sumnjivim diplomama, zatim urušavanje morala u porodici i društvu te svingeraja i nemoralnih ponuda koje uzrokuju nesporazume i sukobe između dva bračna para, ali sve, na kraju, završava sretno.

– Za glumca je to velika odgovornost režirati nešto. Pogotovo komediju, jer kod nas vlada mišljenje da je komediju lako režirati i igrati. Međutim, komedija se mora igrati jako ozbiljno. Ona zahtijeva disciplinu. Disciplinu, bez problema, postignete za premijeru, prvu reprizu…Međutim, mnogo toga vas vuče pa ću malo dodati sad, malo kasnije…I onda, na kraju, zna se desiti da se predstava, jednostavno raspadne – ističe Bahonjić u razgovoru za Fenu te dodaje kako je za njega režija ove predstave velika odgovornost i čast, koju su mu ukazali u zeničkom BNP-u.

Usaglasio se s novinarskom konstatacijom da rad na izradi komedije, za koji je kazao da je ozbiljan posao, mora biti ozbiljan za glumce, ali da proizvod mora biti zabavan za gledaoce. Makar i komedija, ponekad, šalje “surove poruke”, koje gledaoci nakon predstave analiziraju.

– Davno je još, mislim Aristotel, u svojoj Poetici rekao: U komediji može svega da se dešava, dok ona traje. Međutim, mora dobro da pobijedi; mora da se završi sretno, tako da kada gledalac izađe iz pozorišta da je sretan i zadovoljan. Ova je komedija lagana, iako govori o nekim društvenim problemima. Sve je prikazano na jedan lagani način. Imamo lagan pristup prema svemu tome – istakao je Bahonjić.

Tekst “Žiranti”, po kojem je igrao i u banjalučkoj predstvi u izvedbi NPRS-a nije, kaže, odabrao slučajno.

– Kliknuli smo na prvu. Pokušavao sam tu ekipu iz Banjaluke dovesti i u Zenicu, međutim nije išlo. Možda je, čak, i ova situacija kriva. U razgovoru s direktorom BNP-a Miroljubom Mijatovićem došli smo do toga da je režiram ovdje, što je meni velika čast. I drago mi je – kaže Bahonjić.

Napominje da je dobio dozvolu pisca da interveniše na tekstu.

– Onako, kaže, radi šta hoćeš. Ako je kakva velika intervencija, obavijesti me da znam. Bilo je malih intervencija. Nešto smo malo dodali… Najveća je, u stvari, sami kraj. Izmijenio sam kraj, koji se završava sretno. Mislim da komedija i mora da se završi sretno. U originalu nije tako – podsjeća Bahonjić.

Istaknuo je također da je iznimno zadovoljan poslom koji je uradila mlada glumačka ekipa BNP-a, koju čine Adna Hasanić, Tamara Miličević-Stilić, Zlatan Školjić, Adem Smailhodžić te iskusni glumci Ermina Nišić i Bahonjić.

– Čak sam i ponosan na ove mlade ljude, koji su me zaista poštivali i slušali, a i ja sam njih. Nadam se uspjehu predstave, odnosno da će ostati u mislima i srcima gledalaca, što je nama svima i najvažnije – podvlači Bahonjić.

Bez obzira na “administrativni” odlazak u penziju, Bahonjić ističe kako će za njega, kao glumca, sve ostati isto.

– Neću uopće da razmišljam o penziji. Dok hodam i dok mogu, radit ću. I dok nam svima dozvoljava, ova pandemija koja nas je tako pritisla da jedva dišemo. Ali, ne damo se. Ovu predstavu završavamo, ali već sam dobio ulogu kod redateljice Selme Spahić u predstavi “Sedam strahova”. To je zenička tema, a Selma je pristupila vrlo studiozno. Ne bih niti smijem o predstavi više govoriti – kaže Bahonjić.

Nadimak Bah, kaže, Bahonjić, dobio je još u vrijeme dok su kao mlađi pioniri trenirali plivanje u Banja Luci te kada ga je jednom prilikom nekadašnji drug pitao: “Znaš li, ti, ko je bio Johan Sebastian Bah?”.

– Ja, kažem, znam! Rekoh, to je austrijski stonoteniser. I onda su se oni svi nasmijali. Ono, bilo je smiješno to – stonoteniser. Normalno, ja sam se šalio, jer iako sam bio dijete, znao sam za Johana. I, od tada je bilo Bah, Bah, Bah…Svi misle da je od Bahonjića, a nije. Nema veze, mislim, nije tako nastalo – ustvrdio je Bahonjić.

Bahonjić je, kaže, počeo igrati još kao dječak, a do rata je radio u Dječijem pozorištu te vrlo krtako i u Narodnom pozorištu u Banja Luci pa u zeničkom BNP-u.