Penzionerka iz Gradiške peglom stvara umjetnička djela (FOTO)

Ljubica Ivaštanin, penzionerka iz Gradiške, stvara umjetnička djela drevnom metodom koja se zove enkaustika, odnosno slika uz pomoć pegle.

Ekipi Anadolu Agency (AA) tajne ove tehnike okrila je u svom ateljeu u kući u Gradišci. Osim specijalnih pegli, Ljubica koristi boje koje se proizvode od voska i boja u prahu, ali i razne lemilice prilagođene topljenju i nanošenju boja, kao i specijalni fen uz pomoć kojeg raspršuje boju.

U Kulturnom centru u Gradišci imala je dvije samostalne izložbe, a okušala se i u slikanju ovom tehnikom na papiru, drvetu i keramici. Kada završi sa slikanjem ona svoja djela prvo “izglača”, kako bi dobila sjaj, a nakon toga boje zaštiti posebnim ljepilom. Samu tehniku naučila je sama, niko joj nije pokazivao kako šta može naslikati, nego je učila pokušavajući.

“I uspijevala sam, svaka mi je slika različita. Zaista nijedna nije ni slična. To je sve ono iz mene što izlazi duhovno, kako se osjećam, a nastojim uvijek biti pozitivna, pa to se vidi i na mojim slikama”, izjavila je Ljubica Ivaštanin.

Radni vijek provela je u predškolskoj ustanovi, gdje je mališanima pričala i slikala bajke, a kada je otišla u penziju, prije 11 godina, potražila je hobi.

“Najprije sam radila heklanje vunom, ali to je dosta težak fizički posao, kažu da je ravan kopanju. Onda sam razmišljala pa što ne bih radila slike i tako došla sam na ideju da se bavim enkaustikom, a to je metoda gdje se radi peglom – temperaturom i pigmentom boja i pčelinjim voskom. Te se boje mogu praviti, a mogu se i kupiti. Ja sam ih i pravila i kupovala, tako da sam radila kombinaciju boja, apstrakt i pejzaže”, kaže Ljubica Ivaštanin.

Metoda korištena 3.000 godina p.n.e.

Objasnila je da je u pitanju najstarija metoda slikanja, korištena i 3.000 godina prije nove ere, a radili su je Grci i Egipćani.

“Razna djela su se nalazila u piramidama. To su radili malo primitivno, sa kojekakvim željezima, pravili su nadgrobne ploče i koješta što im je bilo interesantno”, kazala je ona.

Ovaj hobi nije li lak ni jeftin, ali Ljubici mnogo pomažu kćerka koja živi u Štokholmu i sin u Gradišci.

“Kad sam radila prvu izložbu radila sam samo na papiru, drugu izložbu sam radila na drvetu pošto je malo teže raditi na drvetu, iziskuje puno više vremena, jer kad se boje tope, ako ne uštimam figuru – ona ode, nije onaj lik kako sam zamislila, tako da neke slike sam radila i po nekoliko dana, neke po možda i 15 sati”, priča Ljubica Ivaštanin.

Kada je u pitanju slikanje na drvenim podlogama prvo se mora obraditi drvo, pa nanijeti vosak, pa se onda crta željeni motiv, a tek onda slijedi oslikavanje rastopljenim bojama.

“Sve je to na struju, pegla je na struju, temperatura kojoj radim slike je 75 stepeni Celzijusovih, to je specijalna preglica, a može se raditi i sa običnom peglom, samo ne smije da ima rupice, onda boja uđe unutra pa curi pa se poremeti slika”, kaže ona.

Slike su uglavnom vedrih boja, jer je i ova žena vedrog duha, pa se njene emocije odražavaju na njenim djelima. Voli prirodu, drveće, cvijeće, travu i to je najviše inspiriše.

Voli šetnje i knjige

“Volim da šetam pored Save, tu dobijem energiju, onda pošto volim šetam sama, tada zamišljam šta bih mogla da radim kada dođem kući. Kada se nadahnem, inspirišem i dobijem energiju, dođem kući i onda stvaram. Ne radim to stalno, da sad dođem svaki dan da radim, ali ove dvije izložbe što sam za godinu dana napravila to sam sve svoje slobodno vrijeme upotrijebila, jedini što sam išla šetati da se popunim da se bolje osjećam, da mogu da radim”, priča Ljubica Ivaštanin.

Svoja djela, s obzirom na to da ih je radila za svoju dušu, do sada nije prodavala, da li će tako biti i u budućnosti vidjeće. Mnogo ih je poklonila prijateljima, tako da sada njenih slika ima u mnogim državama, sve do Australije.

Rado bi kaže i drugima otkrila tajne enkaustike, ali slabo su zainteresovani za to. Na pitanje da li joj se dešavalo da se povrijedi odnosno opekne prilikom slikanja, kaže da nije, a da je tajna njenog uspjeha u pravilnom rukovanju peglom, lemilicom ili specijalnim fenom.

Osim što slika, ova penzionerka trudi se da što više čita, kako bi izgradila sebe i usporila starenje. Opušta se praveći razne posude od novina, koje mota, lijepi ljepilom i na kraju oboji željenom bojom.

“Mi smo svi genije samo što taj genije u čovjeku treba da se razrađuje, da se radi na njemu, isto kao i talenat. Imam talenat, ali šta vrijedi ako je čučao u meni i čekao da izađe što kažu na svijetlo dana. Međutim, talenat ne vrijedi ako se ne radi. Svi imamo nešto u sebi samo to treba da pronađemo, čovjek treba da upozna sebe”, kaže Ljubica Ivaštanin.