Hadžikadić pozvao opoziciju da se okupe u Progresivni građanski blok

Dvadeset pet godina većinom vlasti stranaka u Bosni i Hercegovini koje se samodeklarišu kao nacionalne, ali su svojim djelovanjem pokazale da rade isključivo za vlastite interese, dokazalo je da one ne mogu graditi uspješno, pravedno i progresivno društvo.

Rezultati njihove vladavine su korupcija, nepotizam, narušena privreda, politizirano pravosuđe, podjele po etničkim i vjerskim osnovama, šovinizam kao dominantna ideologija i nesposobnost da se nabave vakcine i zaštite građani, navodi se u saopćenju za javnost Mirsada Hadžikadića, predsjednika Platforme za progres.

Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, današnji Ustav Bosne i Hercegovine, je to omogućio. On jeste zaustavio rat, ali nam je ostavio u nasljeđe pokušaj kompromisa između kolektivnog i individualnog, koji nije nikada implementiran jer se aneks VII istog sporazuma o povratku i integraciji izbjeglica nije nikada realizovao. Tako sada imamo samo konstitutivno i entitetsko glasanje na entitetskom ili državnom nivou. Jedini koji su profitirali na tome su etničke stranke, ili tačnije rečeno njihove vođe i mali broj ljudi interesno okupljenih oko njih. Konstitutivnost, izmjene Izbornog zakona koji tjera ljude da glasaju samo stranački, te krađe na izborima im omogućavaju da na vlasti ostanu zauvijek. I tako tri čovjeka upravljaju Bosnom i Hercegovinom. Pretvorili su nas u svoje poslušnike jer imaju državni aparat i državne pare iza sebe. Evropa im je bankomat. Mi vraćamo dugove.

Iz nekog razloga Međunarodna zajednica im to dozvoljava. Oni znaju zašto. Dozvolili su da se u Bosni i Hercegovini ne primjenjuje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, inače Dejtonski ustav ne bi bio primjenjiv. Dozvolili su da se ne primjenjuju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Dozvolili su im da kradu na izborima. Dozvolili su im kredite Međunarodnog monetarnog fonda iako znaju da taj novac ide za stranačko podmirivanje. Dozvolili su im neformiranje vlade na entitetskom nivou čak više od dvije godine nakon izbora.

Mostar je prevazišao sve granice. Međunarodna zajednica je pregovarala samo sa etničkim strankama koje su i dovele do dvanaest godina katastrofe u Mostaru. Dozvolili su im da organizuju izbore prema svom nahođenju kako bi osigurali i dalju dominaciju etničkih stranaka. Dozvolili su im da predlože nacrt Statuta grada Mostara koji podiže Berlinski zid u gradu na liniji ratnog razdvajanja. Dozvolili su im da u taj dogovor ubace kao uslov i izmjene Izbornog zakona koje vode ka formalnom kodiranju legitimnosti predstavnika naroda, trećem entitetu i, u konačnici, podjeli države na tri dijela.

CIK je dokazao da je u Mostaru bilo krađe na svim izbornim mjestima, od petnaest koliko ih je provjereno. Ali ni to nije bilo dovoljno da se ponovi brojanje na svim izbornim mjestima. Rezultat toga je da Gradsko vijeće vodi osoba za koju je dokazano da mu je pripisano više glasova nego što je zaslužio.

Sada se prišlo realizaciji trećeg dijela mostarskog dogovora, izmjeni Izbornog zakona, kroz razgovore sa istim akterima, čelnicima etničkih stranaka i to baš sada kada ljudi umiru od COVID-19, a vakcina nema jer su izmjene Izbornog zakona bile važnije od života građana. Čak i dogovor oko nabavke vakcina uslovljava dogovorom oko Izbornog zakona. Sada je savim jasno da je Bosna i Hercegovina ovakva kakva jeste jer etničke poglavice žele vlast zauvijek, da im je narod samo poluga da dođu do moći i para, da im Međunarodna zajednica to dopušta i da im je Dejton to omogućio. Ne može se biti Bošnjak, Srbin, Hrvat, građanin ili Ostali po zanimanju. Sada državu vode ljudi koje ne umiju ili ne žele raditi svoj posao, a plaćaju ih građani.

I zato rješenje za probleme Bosne i Hercegovine nije Dejton 2 jer bi on bio samo mali pomak na istim principima. Nama treba novi ustav do kojeg ćemo doći zajedno kada skinemo samoproglašene etnoklerikalne stranke sa vlasti i kada na svim nivoima vlasti budu ljudi koji shvataju i prihvataju da je ovo njihova država i da je moraju napraviti snažnom i pravednom da bi i njima bilo bolje. Samo takvi ljudi mogu naći taj optimalni kompromis između kolektivnih i individualnih prava. Normalno, u tom razgovoru moraju da učestvuju svi politički i društveni akteri ove države.

Da bi se ovo desilo mi, progresivne snage, moramo pokazati samoproglašenim etnoklerikalnim strankama i Međunarodnoj zajednici da u ovom društvu ima snaga koje mogu iznijeti promjene. Zato predlažem da se: (1) sve opozicione snage okupe u Progresivni građanski blok i poraze snage podjele na izborima 2022. godine i (2) da zajedno organizujemo masovne proteste 30. maja na godišnjicu protesta “Dosta je bilo šutnje” u Sarajevu 2020. godine, normalno ukoliko zdravstvena situacija u državi to omogući. Vremena nema mnogo. Država nas zove upomoć. Nadam se da ćemo imati snage i odgovornosti da odgovorimo tom pozivu”, naveo je Hadžikadić.