Ibišević: Mjesto selektora bilo bi neki san i moj cilj

Nakon igračke karijere volio bih se okušati u trenerskim vodama, a neki cilj i san mi je jednoga dana postati selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, rekao je Vedad Ibišević.

U razgovoru za Nezavisne novine otkrio je da još nije kopačke okačio o klin, ali i planove šta namjerava nakon što se to desi.

“Privatno gledajući, moja porodica i ja još nismo odlučili gdje ćemo živjeti kada završim karijeru fudbalera. Da li će to biti Njemačka ili povratak u Sarajevo – to su zasad neke opcije o kojima najozbiljnije razmišljamo. Šta god da bude opcija, definitivno bih volio da ostanem u fudbalu. Da li je to menadžerski posao, rad sa mladim generacijama ili ozbiljan trenerski posao, sve zavisi. Moram da se pronađem šta tačno je za mene. Volio bih da se okušam u trenerskom poslu. To je nešto što me zanima, privlači i volio bih da vidim da li ja imam talenta za to”, kazao je Vedad Ibišević.

Vidite li sebe u budućnosti na kormilu Zmajeva?

“Sa reprezentacijom sam kao igrač ostvario uspjeh. Reprezentacija će uvijek ostati dio mene, bez obzira što sam se oprostio od nje kao igrač. I zato – zašto ne misliti o selektorskom pozivu u budućnosti? Ako bih već krenuo tim vodama, mjesto selektora bilo bi neki san i moj cilj. Normalno, treba prvo proći određeni put. Čovjek treba prvo dosta toga da nauči jer trenerski posao je nešto sasvim drugo od igračkog”.

U posljednje vrijeme povezivali su Vas sa FK Sarajevo?

“To nije realno. Nije bilo ozbiljnog kontakta i nije bilo razgovora. To su samo spekulacije medija. Takva nagađanja donekle i razumijem, ali nemam namjeru da završavam karijeru na takav način”.

Kako ocjenjujete kvalitet klubova iz BiH?

“Određeni pomak se primjećuje. Ono što fali je internacionalni uspjeh – da stavi našu ligu, klubove i državu na fudbalsku mapu Evrope. Treba da se desi to probijanje leda i odlazak u grupnu fazu Lige Evrope. To bi bilo od velikog značaja za cijelu Premijer ligu BiH.”

Ima li neki klub kojem prognozirate takav uspjeh uskoro?

“Tu mora da se poklopi dosta stvari, pogotovo sa žrijebom. Međutim, klubovi koji imaju bar malo solidnu ekipu jedva čekaju da prodaju te igrače. Jednostavno klubovi moraju da se odluče u kojem pravcu idu, da se koncentrišu na rezultat, izlazak u Evropu ili da traže neki profit kroz transfere. Odlazak u Evropu je prije svega pitanje kvaliteta ekipe”.

Koji Vam je najdraži i najteži dio u karijeri?

“Najdraži je, naravno, utakmica u Kaunasu sa Litvanijom i gol koji nas je odveo na Mundijal. Što se tiče mojih teških momenata u reprezentaciji, bilo ih je najviše na početku, gdje nije bilo rezultata i gdje su navijači bili nesretni. Sjećam se da je bilo veliko razočarenje nakon prvog baraža jer su bila velika očekivanja bez obzira što smo igrali sa Portugalom. Zatim je poraz od Francuske bio jako bolan. Na klupskom nivou povreda u Hofenhajmu je bila definitivno najteži trenutak”.

Igrali ste u Francuskoj i Njemačkoj. Ostaje li žal što niste zaigrali u još nekoj ligi petice?

“Imao sam mogućnost da odem u Španiju, Englesku ili Italiju. Nikada nisam smatrao da je trebalo da to uradim i na kraju kad je sve prošlo sretan sam što nisam, jer mi je Njemačka po svemu najbolje odgovarala. Nisam siguran da bih se negdje drugo tako dobro snašao kao u Njemačkoj”.

Da niste fudbaler, čime biste se bavili?

“Često sam to pitanje postavljao samom sebi, a nikada nisam našao odgovor. Valjda sam u životu toliko bio fokusiran na fudbal da nisam imao vremena da razmišljam šta će biti ako ne uspijem. Valjda sam zato i uspio, jer nikada nisam sumnjao. Sjećam se kada sam krenuo iz Amerike sa jednom torbom u ruci na probu u PSG, nisam se bojao pomisli šta će biti ako se vratim. Od kada sam saznao da mogu dobro da igram, nisam razmišljao o drugom poslu”.

Da li je bilo potrebe za “gužvom” u vezi s izborom novog selektora BiH?

“Mislim da je sve moglo i trebalo da prođe bezbolnije. Reprezentacija je ovdje nešto što ljudi vole i što je bitno. Tako je možda moguće i očekivati da se pravi drama oko svega toga. Koliko je ispravna odluka ili nije – to će vrijeme pokazati. Treba stvari postavljati vrlo jasno i najbitnije je da neko mora da snosi odgovornost. Ako idemo u kvalifikacije, onda cilj mora da bude plasman, bez obzira što to izgleda teško ili nemoguće. Ako su Finska ili Sjeverna Makedonija mogle da se plasiraju na Euro, što ne možemo i mi. Mala smo država, nikad nećemo biti favoriti, ali moramo dati maksimum. Samo po tome treba da se mjeri i selektor i ljudi koji su ga izabrali”.