Na stanici pronađen leš beskućnika: “Imao je njemačku penziju, na računu 100.000 eura…”

U Milanu je prošle sedmice kod željezničke stanice Porta Garibaldi pronađen leš 75-godišnjeg Umberta Quintina Diaca.

Radi se o muškarcu koji je bio u evidenciji nestalih čak 55 godina.

Živio je kao beskućnik, a zanimljivo je da je na njegovom bankovnom računu pronađeno više od 100.000 eura. Imao je i dionice i njemačku penziju, a sestri je prije nestanka rekao da ga ne traži, piše Corriere della sera.

Njegovo je tijelo pronađeno među plahtama i kartonima kod bivše utovarne rampe za automobile. Umro je na ulici, vjerovatno noć prije nego što je pronađen.

Tehničari koji su radili na tračnicama su ga pronašli i sve prijavili policiji.

No priča je zaista nevjerojatna: istražitelji su na bankovnim računima umrlog beskućnika pronašli više od 100.000 eura, kao i 19 hiljada eura u dionicama.

Imao je i penziju iz Münchena, a ona je iznosila 750 eura mjesečno. Imao je i kuću u rodnoj Kalabriji, bio je vlasnik dva kombija s plaćenim osiguranjem.

U omotnici među njegovom odjećom je pronađeno i 1.235 eura. Novac je to koji bi mu garantovao dom, dostojan život i stvarnost drugačiju od one koju je živio. A živio je kao beskućnik.

Umberto Quintino Diaco rođen je 5. maja 1945. u Kalabriji. Od tamo je otišao kad je imao samo 17 godina. Nakon bijega od kuće zauvijek je nestao, priča njegova starija sestra Chiarina.

– Tražili smo ga, a on nikad nije želio da ga pronađemo.

Corriere della sera piše da mu je imovina pronađena u poštanskom sandučiću Caritasa, jedine organizacije kojoj je vjerovao. Caritasovi volonteri su mu pokušavali pomoći, no kažu da je patio od teškog psihičkog poremećaja.

– Nikad nije tražio novac, pa čak ni prihvaćao hranu. Nekoliko puta je bio prijavljen socijalnoj službi, no odbijao je svaku pomoć. Tužni smo zbog njegove smrti, poručili su iz Caritasa.

Njegova je sestra nakon godina potrage uspjela saznati samo da je Umberto nakon odlaska od kuće 1974. završio u Njemačkoj gdje je radio na gradilištima. Sestra je kasnije uspjela doznati i da je on u kontaktu s Caritasom u Milanu, no on ju nikada nije htio susresti. Zamolio ju je da ga više ne traži.

– Shvatila sam da je on odabrao takav život, ali nismo ga nikad prestali tražiti, ispričala je njegova sestra.