Blagovčanin za Fokus.ba: Bh. pravosuđe zarobile su političke stranke, ali ima rješenja

Bosna i Hercegovina pošle sedmice je na indeksu percepcije korupcije (Corruption Perception Index – CPI) Transparency International za 2020, svrstana na 111. mjesto od 180 država, što je bila najlošija ocjena od 2012. godine.

Razgovarao: A. DUČIĆ

Tim povodom ali i generalno o nazadovanju BiH kada je riječ o borbi protiv korupcije razgovarali smo sa Srđanom Blagovčaninom, predsjedavajućim Upravnog odbora Transparency International BiH.

Fokus: Ako biste taksativno naveli 5-6 razloga zbog čega je BiH prema Indeksu percepcije korupcije ostvarila nalošije mjesto od 2012. godine, šta bi ste izdvojili?

Blagovčanin: Tokom protekle decenije BiH nije učinila gotovo ništa na planu borbe protiv korupcije. Ključni antikorupcijski zakoni i dalje čekaju na usvajanje, kao što su zakoni o sukobu interesa, finansiranju političkih partija, novi zakon o VSTV-u, novi zakon o javnim nabavkama itd. BiH nema strategiju za borbu protiv korupcije. Institucije koje bi trebale biti ključne za borbu protiv korupcije su potpuno instrumentalizovane i stavljene pod kontrolu političkih partija klijentelističkim imenovanjima i njihovo djelovanje je podređeno privatnim interesima.

Sa druge strane, tokom prethodne decenije imali smo priliku da vidimo na stotine korupcijskih afera koje su mediji detaljno eksponirali, a koje nikada nisu dobile institucionalni odgovor, odnosno bile procesuirane. U tim aferama što je posebno indikativno kriminalni trag je često vodio do samih vrhova vlasti.

Uostalom i sama EU nas je okarektrisala kao zarobljenu državu. U praksi to znači da su vlasti stvorile paralelne zločinačke organizacije kojim je cilj isključivo akumulacija bogatstva vladajućih strukura, dok su zvanične institucije ispražnje od bilo kakvog sadržaja stvarnog odlučivanja i zapravo služe za zaštitu privatnih interesa vladajućih partija.

Fokus: Koji su to ključni akteri ili karike u bh. sistemu koji koče antikoruptivno djelovanje i doprinose kontaminiranju cijelog bh. društva?

Blagovčanin: Ako pođemo od toga da su političke partije ustrojene kao klijentelističke mreže ili ako hoćete kao mafijaške organizacije, koje su ovladale institucijama i njihovo djelovanje podredile partikularnim interesima očuvanja vlasti ne birajući sredstva i akumuliranju bogatstva svojih članova, onda i ne treba biti pretjerano pronicljiv da bi se zaključilo ko se nalazi na vrhu te piramide. Dakako, lideri političkih partija.

To nipošto ne znači da oni mogu potpuno suvereno i samostalno upravljati kriminalnim hobotnicama. Tu se svakako radi o tome da ta piramida regrutuje različite nivoe članova, u kojem svako ima svoju ulogu. Poščevši od onih najniži nivoa, pristalica partija, koje kroz partiju nastoje osigurati zaposlenje ili neku subvenciju a zauzvrat glasaju za stranku i mobilišu podršku stranci, pa do srednjeg nivoa menadžera javnih institucija i preduzeća koji su klijentelistički postavljeni, ali imaju autonomiju da samostalno izvlače javna sredstva u vlastite džepove ali moraju osigurati i odgovarajući dio za partiju, bilo kroz zapošljavanja pristalica stranke u svoje institucije, bilo kroz izvlačenje novca za finansiranje stranke. I na vrhu piramide nalaze se politički lideri i njihov uži krug koji imaju pristup astronomskim svotama koje transferiraju u vlastite džepove, najčešće putem javnih nabavki ali i na druge načine kojim direktno transferiraju javna sredstva u privatne džepove.

Fokus: To da je bh. pravosuđe (čast pojedincima) postalo “rak-rana” društva u međuvremenu je možda postala i fraza. Šta je potrebno konačno uraditi da se bh. pravosuđe više ne dovodi u korelaciju s ovom sintagmom?

Blagovčanin: Nažalost u situaciji smo da je pravosuđe umjesto ključnog aktera rješavanja problema korupcije i samo postalo jedan od najvećih problema. Situaciju u pravosuđu bih uporedio sa jednom vrstom talačke krize. Većina nosilaca pravosudnih funkcija svakako svoj posao radi odgovorno, međutim pravosuđe je instrumentalizovano i zarobljeno od strane političkih partija putem najviših nosilaca pravosudnih funkcija. Otuda i nemamo procesuiranja korupcije, o procesuiranju političke korupcije je izlišno i govoriti. Upravo je procesuiranje korupcije najbolji test nezavisnosti pravosuđa, jer nosioci političkih funkcija imaju novac, moć i uticaj i ako se politička korupcija ne procesuira to je pouzdan znak da pravosuđe nije nezavisno.

Ono što vidimo kao jedini izlaz iz ovakvog stanja jeste proces vettinga ili lustracije nosilaca pravosudnih funkcija, u smislu njihove provjere imovine, veza sa kriminalom, ukupnog profesionalnog integriteta. Takvi postupci se provode na primjer na Kosovu i Albaniji čak i neke zemlje EU razmatraju provođenje takvih procesa. I vjerujem da bi građani kao i tiha ali časna većina nosilaca pravosudnih funkcija podržala taj proces, da se i sa njih ni krivih ni dužnih skine stigma i da im se omogući da svoj posao rade u skladu sa zakonom bez straha za vlastitu egzistenciju.

Fokus: Uvijek se iznova vraćamo na pitanje može li se BiH iznutra izboriti sa sistemskom korupcijom ili nam je potreban pritisak pa čak i snažan potez izvana?

Blagovčanin: Nije pitanje može li se BiH izboriti, BiH se mora izboriti s korupcijom to je pitanje opstanka zemlje. Nažalost u situaciji pandemije smo naučili bolnu lekciju da se cijena korupcije plaća i u ljudskim životima. Živote i zdravlje ljudi beskrupulozni pojedinci podredili su vlastitom bogaćenju.

Mislim da je prvi korak u rješavanju problema zarobljene države ili ako hoćete u oslobađanju države osiguranje poštenih i fer izbora. Samo tako možemo ići ka uspostavljanju sistema koji se temelji na odgovornosti prema građanima, u kojem građani mogu kazniti korumpiranu vlast.

Ovako ako vlast nema legitimitet, ako su izbori pod znakom pitanja sa aspekta regularnosti, ako nakon izbora izabrane vlasti zloupotrebljavaju vlast radi vlastitog bogaćenja, a građani ih ne mogu smijeniti zbog neregularnih izbora šta onda ostaje kao opcija građanima? Pa ostaje ili odlazak u Njemačku ili ulica.

I to treba biti pouka našim vlastodršcima, koliko god im se čini da su svemoćni i beskrajno bogati, ako potpuno zatvorite institucionalne mehanizme komunikacije, ostaju vaninstitucionalni. U ovakvoj situaciji pogoršanja ekonomskog stanja, sistematskog kršenja ljudskih prava, stvara se vrlo opasna atmosfera u kojoj dalja eskalacija krize nije nimalo nezamisliva. Istorija nas uči da su autoritarni ili u našem slučaju poluatoritarni, hibridni režimi puno krhkiji nego što se to vlastodržcima u trenutcima njihovog zanosa svemoćnošću čini.

Fokus: Zabrinjava li se to što naprimjer i aktuelni saziv Vijeća ministara (po pojedinim resorima) gotovo transparentno opstruira ključne zakone za napredak BiH u domenu sukoba interesa, javnih nabavki i sl. na način da ili kupuju vrijeme nekim svojim polurješenjima ili direktno obaraju dobra zakonska rješenja?

Blagovčanin: Nažalost, Vijeće ministara umjesto predvodnika reformi i procesa integracija u EU se pretvorilo u ključnu instancu opstrukcije reformi i evropskog puta. Nema sumnje da kroz različite procesne trikove, radi se zapravo na tome da se opstruiše usvajanje ključnih zahtjeva iz EU mišljenja za BiH. Pa ne treba bolja potvrda toga da niti jedan zahtjev koji se odnosi na antikorupcijske reforme nije proveden. Nije usvojena strategija za borbu protiv korupcije. BiH je najlošije rangirana prema stepenu napretka u provođenju reformi na putu EU integracija u regionu. Isto tako najlošije smo rangirani u provođenju reforme javne uprave u regionu.

Sve nas to navodi na zaključak da se takve stvari rade smišljeno, u interesu vladajuće koalicije. Jer njihov je interes isključivo status quo, jer status quo im omogućava neograničen pristup javnim resursima koje koriste u privatne svrhe, neograničenu moć a istovremeno nemaju nikakvu odgovornost. Drugim riječima za vladajuće strukture u BiH ovo je najbolji mogući sistem kojeg mogu i zamislit.