Borba za spas rijeka: Nelegalne šljunkare ugrožavaju živote 100 hiljada stanovnika

Poplave iz maja 2014. godine nanijele su štetu Bosni i Hercegovini koja se mjeri u milijardama maraka. Možda i najveće štete pretrpili su ljudi koji žive u donjem slivu rijeke Bosne, od Doboja do Šamca gdje se rijeka Bosna ulijeva u Savu, piše Žurnal.

Skoro sedam godine poslije, procjenjuje se da se zbog neadekvatne kontrole eksploatacije riječnog šljunka iz donjeg sliva rijeke Bosne direktno ugrožava preko 100.000 stanovnika. Zbog nekontrolisane eksploatacije šljunka, riječno korito i obale su skoro u potpunosti izmijenjene, devastirane i proširene.

Kako je objašnjeno novinarima Žurnala, šljunak iz ovog područja jedan je od najkvalitetnijih u državi. Upravo zbog toga je zanimljiv brojnim, kako legalnim, tako i nelegalnim šljunkarima.

Da bi neka firma mogla legalno eksploatisati šljunak iz rijeke Bosne na području Republike Srpske, potrebno je da ima ovlaštenje JU „Vode Srpske“. Koncesionim ugovorom tačno se precizira na kojem području, u kojoj mjeri, te u kojem vremenskom razdoblju neka firma može vaditi šljunak. Tu dolazimo do prvih zloupotreba.

Naime, brojne firme krše ove ugovore tako što vade znatno više šljunka nego što je propisano. Naravno, formalno se prijavi znatno manja količina izvađenog šljunka, pa se samim tim plati i manja koncesiona naknada.

Ipak, najveći problem predstavljaju nelegalni šljunkari, oni koji nemaju nikakve dozvole. Najčešće to rade na međuentitetskoj granici, gdje zbog nedefinisane granice republički, odnosno federalni inspektori ne mogu utvrditi ko je gdje nadležan.

Šljunkari na međuentitetskoj granici

Nelegalni šljunkari ne rade samo tu. Zabilježeni su slučajevi vađenja šljunka i s poljoprivrednog zemljišta u neposrednoj blizini rijeke Bosne. Inspektori Inspektorata Republike Srpske, kojih je svakako nedovoljno, u tom slučaju imaju poseban problem. Kada postoji sumnja da neko vadi šljunak s poljoprivrednog zemljišta, što je svakako nelegalno, poljoprivredni inspektor izlazi na teren da to i utvrdi. Oni koji to rade, a koji često dobiju informaciju da će inspektori obilaziti teren, mehanizaciju samo pomjere u rijeku. Tu poljoprivredni inspektor nema nadležnosti, već je nadležan vodni inspektor.

S druge strane, kada postoji sumnja da se nelegalno eksploatiše šljunak iz korita, na teren izlazi vodni inspektor. Tada se mehanizacija izmjesti na poljoprivredno zemljište. Tu, naravno, vodni inspektor nema nadležnosti.

Ovaj cijeli labirint kada je riječ o nadležnostima, šljunkari uveliko godinama koriste za protivpravno bogaćenje, a istovremeno se nanosi višemilionska šteta republičkom i lokalnim budžetima. Još bitnije, devastira se životna sredina i povećava se opasnost od poplava koje nanose ogromnu materijalnu štetu.

GRAĐANI U BORBI PROTIV NELEGALNIH ŠLJUNKARA

Godine nerada institucija natjerale su građane da se sami usprotive kako nelegalnim šljunkarima, tako i legalnim koji krše ugovore.

Okupljeni oko inicijative „Za legalnu eksploataciju minerala iz rijeke Bosne“, neformalna grupa građana svakodnevno radi na podizanju svijesti u vezi s problemom nelegalne eksploatacije. Cilj im je, kako kažu, da resorna ministarstva i Vodni inspektorat RS uspostave redovnije i sistemsko praćenje eksploatacije šljunka.

„Motiviralo nas je očuvanje životne sredine i prevencija poplava poput onih iz 2014. godine. Ribari su naši partneri, evo i oni se žale da je devastiran životinjski i biljni svijet. Pored toga, znali smo da ima veliki broj šljunkara, znali smo da ostvaruju enormnu dobit, a isto tako znamo da su te koncesione naknade minimalne. Vrši se samo eksploatacija, bez uređenja korita i obala“, govori za Žurnal član grupe Ljubinko Đurić.

Iako su aktivnosti grupe počele tek prošle godine, u uvjetima pandemije koronavirusa, već su zabilježeni konkretni rezultati. Prije svega, do sada je podneseno pet prijava nadležnim institucijama protiv legalnih i nelegalnih šljunkara zbog sumnji da su prekršeni koncesioni ugovori, odnosno da ne posjeduju potrebne dozvole.

Posljednji slučaj zabilježen je u oktobru. Zbog sumnji na prekomjeran i nelegalan iskop šljunka na lokalitetu Veliko Polje kod Vukosavlja i Modriče, grupa je MUP-u RS podnijela prijavu u kojoj se navodi da je, prema pribavljenoj dokumentaciji, „iskop vršen prema raspisanom javnom tenderu za potrebe terminala Vc, ukupno odobrenih količina od cca. 103.000 m3, ali je izvršen nelegalni iskop od cca. 250.000 m3“. Prema prikupljenim podacima, iskopano je dva i po puta više šljunka nego što je tenderom bilo dozvoljeno!

Ljubinko Đurić ističe da je ovo samo jedan od brojnih slučajeva: „Mi smo od jula podnijeli pet zvaničnih prijava. Ukupno ima 15 aktivnih predmeta koji se vode trenutno kod Okružnog javnog tužilaštva u Doboju, dok su iz Policijske uprave Doboj najavili da će do kraja prošle godine podnijeti 11 novih prijava tužilaštvu. Ovih dana očekujemo odgovor od njih u vezi s tim novim prijavama.“

Osim prijava, grupa građana je krajem septembra 2020. godine organizirala i okrugli stol na kojem su prisustvovali, između ostalih, predstavnici Inspektorata RS, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, Okružnog javnog tužilaštva Doboj i Policijske uprave Doboj.

Definisani su najveći problemi, istaknuto je da je neophodna bolja saradnja i koordinacija svih nadležnih, da je potrebno nastaviti započete istrage koje će dovesti do procesuiranja i adekvatnim kaznama, da je potrebno obavezati Ministarstvo finansija da uvede kontrolne mehanizme nad eksploatacijom šljunka itd.

Jedan od najvažnijih rezultata okruglog stola jeste inicijativa koju je neformalna grupa građana podnijela Vladi Republike Srpske. Inicijativom se traže izmjene i dopune Pravilnika o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka. Ukratko, predlaže se da, osim vodnih inspektora, nadzor i kontrolu nad radovima dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka vrši i JU „Vode Srpske“. Također predlaže se da predstavnici ove javne ustanove imaju i ovlaštenje za izdavanje prekršajnih naloga.

Kako navode iz ove grupe, na ovaj način bi se u nekoj mjeri riješio problem nedostatka vodnih inspektora (kako je navedeno, trenutno radi samo pet vodnih inspektora). Treba dodati i to da se traži da se osigura zakonitost u vađenju materijala i s poljoprivrednog zemljišta uz jasno definisanu obalu i vodno zemljište.

Na ovu inicijativu su iz nadležnog ministarstva negativno odgovorili, navodeći kako se ne može izmijeniti pravilnik, a da se prethodno ne izmijeni Zakon o vodama RS. Stoga su iz grupe uputili novu inicijativu, ovoga puta tražeći izmjene zakona. Ministar Boris Pašalić im je nakon toga odgovorio da će se njihovi „zahtjevi uzeti u obzir pri narednim aktivnostima kod izrade novog Zakona o vodama koja je planirana u toku 2021. godine“.

Iz grupe ovih dana rade na aktivnostima i u Federaciji. Određeni razgovori već su obavljeni, napravljeni su i planovi, a u narednom periodu uradit će se i prvi konkretni potezi – snimanje terena, evidentiranje nelegalnih šljunkara itd.

Ono što ih zabrinjava jeste odnos političara prema ovom problemu. Naime, na početku predizborne kampanje su na 27 adresa političkih subjekata poslali javni poziv za izjašnjavanje u kojem su tražili da im se dostavi stav ili plan kada je riječ o nelegalnoj eksploataciji šljunka u slivu rijeke Bosne. Nisu dobili niti jedan odgovor.

„To je pokazatelj da im to nije bitno, da u fokusu svog rada nemaju rješavanje osnovnih životnih pitanja“, zaključuje Ljubinko Đurić.