Eldorado u Evropi: Jedna su od najbogatijih zemalja svijeta, a sada će biti još bogatija!

Švicarac Michael Wurmser je bio bankar, investitor i konzultant. A onda je upoznao nove poslovne partnere iz Norveške. Njihova ponuda: kupovina pet licenci za unosna nalazišta fosfata u Norveškoj, koja su se i prije toga našli na „meti” norveških univerziteta i Norveške geološke državne agencije (NGU), piše Deutsche Welle.

Na prvi pogled ta priča ne zvuči baš spektakularno. Ali radi se u stvarnosti o jednom od najzanimljivijih otkrića u Evropi. U međuvremenu je reagirala i Evropska unija – ali i Kina. Wurmserova tvrtka tvrdi da je ona otkrila najveće nalazište te vrste sirovina u svijetu. Radi se, po procjenama, o najmanje 70-80 milijardi tona raznih ruda.

Fosfati, vanadij i titan

Wurmser i njegovi partneri su 2018. u Velikoj Britaniji registrirali firmu Norge Mining, uglavnom uz pomoć kapitala investitora iz Švicarske i Njemačke. I počeli su s analizom tla na području Dalane, na rijetko naseljenom jugozapadu Norveške.

Osim fosfata, otkrili su još dvije vrste važnih minerala: vanadij i titan. Vanadij je trenutno u najužoj konkurenciji za ono što bi se moglo nazvati „sirovinom budućnosti”. Već danas se oko 10% ukupne količine vanadija koju se eksploatira diljem svijeta koristi za proizvodnju baterija visokog kapaciteta.

Vanadij-baterije su puno bolje od raširenih litijum jonskih baterija. Brži je proces „punjenja” baterija, a može se i deset puta češće napuniti i isprazniti da ne „popusti” njihova izvorna snaga. Osim toga, vanadij-baterije se može i reciklirati. Titan igra važnu ulogu u industriji čelika, a fosfati su potrebni za proizvodnju gnojiva.

Elektro-magnetskim mjerenjima, obavljenima tokom leta helikopterom, 2019. je napravljena 3-D animacija kompletnih zaliha rude. Norge Mining je na početku polazio od toga da se sirovine nalaze na dubinu do 300-metara ispod površine Zemlje. Ali nakon probnih bušenje i laboratorijskih istraživanja, danas se zna da mineralizacija seže do dubine od najmanje 2200 metara. Firma se nada da bi se ipak moglo raditi i dubini od čak 4500 metara ispod površine Zemlje.

Na početku niko nije ni pretpostavljao da bi se moglo raditi o zalihama „gigantskih razmjera”, kaže Wurmser za DW. U međuvremenu Norge Mining, po vlastitim navodima, posjeduje 46 licenci za eksploataciju na području od oko 420 kvadratnih kilometara – to je otprilike četiri puta više od površine Pariza. NGU je 2012. vrijednost sirovina procijenio na oko 30 milijardi eura – treba napomenuti da se tada polazilo od pretpostavke da se ruda nalazi samo na dubini do 100 metara.

Britanska savjetodavna firma SRK je, po nalogu Norge Mininga, nakon geoloških bušenja koncem 2020. izračunala da bi se moglo raditi o oko 70 do 80 milijardi tona fosfatne rude. To bi dakle bile najveće svjetske zalihe fosfata, rezerve koje su veće i od onih u Maroku (oko 50 milijardi tona) ili Kini (tri milijarde), priopćio je Norge Mining. Uz napomenu da se tu radi samo o konzervativnim procjenama, jer je rudna masa kalkulirana samo do dubine od oko 1500 metara, kaže Wurmser.

Osim toga, radi se i o zalihama od oko 4,5 milijardi tona vanadija. Norge Mining ne navodi koliko su velike rezerve titana. Neovisni laboratoriji su, sudeći po navodima te tvrtke, otkrili natprosječno visoku koncentraciju vrijednih sirovina u rudi.

“Kritične sirovine” za EU

Norveške mega-zalihe probudile su i zanimanje EU-a: fosfati, vanadij i titan se nalaze na listi „kritičnih sirovina”, lista koju Evropska komisija vodi još od 2011. Na njoj je oko 30 rijetkih ruda i drugih minerala koje se smatra važnima za klimatsku i ekonomsku politiku – ruda koje se većim dijelom mora uvoziti. Postoji samo mali broj mogućnosti uvoza, a neke su povezane i s određenim rizicima. Kina tako novim petogodišnjim planom izričito zadržava pravo da ograniči izvoz rijetkih sirovina – u slučaju vlastitih potreba za njima.

Tri spomenute sirovine EU po nekim procjenama do sada je uvozila iz Kine (preko 60 posto), oko 20% iz Rusije, a ostatak iz Kazahstana, Maroka i nekih drugih afričkih zemalja. Potreba za njima će vjerovatno rasti: samo kod vanadija za 58% do 2030. To je procjena koju je DW dobio od EU-ove organizacije EIT RawMaterials iz Berlina.

Rizik mogućeg smanjenja (ili čak izostanka) isporuke sirovina, EU želi smanjiti uz pomoć „Europske alijanse kritičnih sirovina” (ERMA). Inicijativu podržava više od 160 tvrtki, među njima je i Norge Mining.

Ali, ta firma ne otkriva koliko će vanadija, titana ili fosfata iz norveških rudnika uopće biti isporučeno u EU – kažu da je za to još prerano. U toku su pripreme za eksploataciju sirovina. A one, po Wurmserovim navodima, mjesečno koštaju oko milion eura. Najskuplja su bušenja. Stvarna eksploatacija bi trebala početi najranije za pet godina. EU tvrdi da za sada ne postoji rizik vezan uz isporuku dovoljne količine potrebnih ruda. Iz njemačke vladajuće stranke CDU stižu ipak zahtjevi za skladištenjem kritičnih sirovina.

Alternativa nafti

Evropska komisija je potvrdila DW-u da vodi pregovore s vlastima u Norveškoj oko isporuke „kritičnih sirovina”. U Oslu se već planira za vrijeme za vrijeme nakon intenzivne eksploatacije nafte. Ta zemlja više ne želi biti ovisna o nafti i traži alternative. Jedan od stupova nove (izvozne) strategije bi mogle biti rijetke rude.

Odd Stangeland, gradonačelnik općine Eigersund, gdje se nalaze zalihe vrijednih sirovina, kaže da se u regiji raduju otkriću. To je mala sredina, u Eigersundu živi 25.000 ljudi. On dodaje kako se svi nadaju održivom razvoju – a lokalne vlasti i Norge Mining su obećali da će se poštivati najmoderniji ekološki standardi.

“Svakih 10 dana poziv iz Kine”

Michael Wurmser kaže da je sve počelo kao poslovna ideja, ali i da se to u međuvremenu pretvorilo u političku stvar. Ne promatra samo EU ovaj projekt pozorno, već i Kina. Njegovu tvrtku redovno kontaktiraju kineska državna poduzeća, kaže nam utemeljitelj Norge Mining.

“Svakih deset dana stigne poziv iz Kine”, kaže Wurmser. I dodaje kako ima osjećaj da bi Kinezima bilo najdraže kad bi im on prodao svoju firmu. Ali to ne dolazi u obzir: „Mi u njima vidimo samo mušterije.”

Na drugoj strani EU se smatra partnerom. Naglašava se kako je zajednički cilj klimatska neutralnost do 2050. Bez zelenih tehnologija i dugovječnih baterija koje se proizvodi s kritičnim sirovinama, neće se moći ostvariti klimatske ciljeve, kaže naš sugovornik. Norveške zalihe rijetkih ruda mogle bi postati važna karika u ostvarenju europske vizije, piše Deutsche Welle.