čudo u petrinji
Ovo je auto iz kojeg su spašeni otac i sin: “Neću ga bacati, želim ga svaki dan gledati”
Hrvatsku i svijet su, naime, netom nakon potresa od preko šest stepeni po Richteru na području Petrinje obišle fotografije oca koji u suzama u smrskanom vozilu grli malenog sina kojeg je upravo spasio
Otac 35-godišnjeg Josipa koji je tijelom zaštitio od pogibelji svog sinčića Leona nakon što im se zid kuće srušio na automobil, presretni je Petrinjac Zlatko Hodak, piše Slobodna Dalmacija.
Njemu su 63 godine, a čini mu se da skupa sa sinom i unučićem i sam slavi novi rođendan.
Hrvatsku i svijet su, naime, netom nakon potresa od preko šest stepeni po Richteru na području Petrinje obišle fotografije oca koji u suzama u smrskanom vozilu grli malenog sina kojeg je upravo spasio. To je prizor koji para srce, a dirnuo je mnoge; naravno da je zauvijek urezan i u um presretnog oca toga hrabrog čovjeka.
Zlatko je još uvijek djelovao pomalo dezorijentirano nakon nezapamćenog potresa koji je pogodio Petrinju, ni sam kao da ne može vjerovati kakvoj strašnoj tragediji su za dlaku umakli njegovi najdraži, koji su pak netom prije strahotnog pomicanja tla bili ispred zgrade koja im se sručila na njihov automobil marke Volkswagen Polo.
Na rubu plača
Nakon nekoliko dana od tog događaja bilanca je za njih, rekosmo kolokvijalno – novi rođendan. Josip je još uvijek u bolnici u Zagrebu jer je zadobio prijelome čak osam rebara, ali potpuni oporavak je izvjestan.
Četverogodišnji Leon, Zlatkov unuk, već je u kućnom okruženju, sa svojom mamom, i dobro se osjeća, kazuje djed.
S njim smo porazgovarali na parkiralištu preko puta tvornice “Gavrilović” u kojoj inače radi petstotinjak ljudi. U srušenoj Petrinji kao neki izolirani fenomen izgleda okolnost da ni jedna od bezbroj vanjskih staklenih stijenki rečenog zdanja nije razbijena!
Šlep-služba na parkiralištu vis-a-vis “Gavrilovića” došla je otegliti potpuno smrskani, neprepoznatljivi automobil “Polo”, a tu je radnju supervizirao Zlatko Hodak. Gdje će baciti automobil, pitamo ga.
– Uh, da baciti; ni govora! Konzervirat ću ga ovakvoga, ide u dvorište moje kuće da ga svaki dan gledam i nikad ne zaboravim kakvu sreću smo imali. Ne mogu vjerovati još uvijek. Bojim se i pomisliti što se moglo dogoditi mojima – govori otac i djed na rubu plača, piše Slobodna Dalmacija.