Fadil Novalić: Premijer ili pogrebnik?

Dakle: penzioneri trebaju pomoći Federaciji tako što će što prije svi pomrijeti. Tačno to znači poruka predsjednika Vlade Federacije BiH Fadila Novalića izrečena u utorak 12. januara 2016. u, otprilike, 11. minuti noćne Teme dana BHT1.

Nije Novalić, doduše, bio tako brutalno otvoren, on je u svom nerazumljivom stilu izrekao doslovno, tri sam puta to preslušao i skinuo svako slovo: “Sve te konvencije koje obrađuju, Ženevska i tako dalje, kažu da su rješenja o penzionom sistemu konačna i da se ne može govoriti o vraćanju nazad. Moramo samo ići naprijed, u budućnosti moramo uvoditi u penzioni sistem pravednije, onoliko koliko je ko uplatio u taj fond, tome služi bodovni sistem, a prošlost… Jednostavno sačekati, da kažem, da se amortizuje kroz vrijeme”!?

Napisao bih sad “znali smo”, ali uvjerio sam se da ima još puno budala koje vjeruju u ovo što rade Novalić, novalići i nalogodavci im. Ima još puno slijepaca koji misle da će nam biti bolje kad završe sve te reforme kojih su domaćim vlastodršcima puna usta, kad se agendiraju sve one agende koje se potpisuju jer su im ih donijeli nekakvi zavrtači ruku iz brisela i vašingtona, kad… Naprosto kad vlast uradi to što je naumila.

A šta je ova vlast tačno naumila?

Ogoljeno do kraja, stvarni kraljevi, carevi i sultani, a samo ih je nekoliko porodica u BiH, odlučili su da sebi obezbijede dobar ostatak života, da se državom ne zamaraju jer ona ide sasvim dobrim putem prema novoj koloniji Evrope, Amerike, Rusije, kome god Balkan zapadne u novoj geopolitičkoj (ja važne i nišneznačeće riječi) podjeli svijeta, a da stado, pardon državljane BiH koji su ih birali da rade neki posao, puste da potonu zajedno sa tom državom.

Teku ti procesi već neko vrijeme, još od onda kad je važnije postalo uvući se u du* (ne, nije dušu) MMF-u da bi se dobila neka crkavica od kredita, nego proizvesti pare ovdje. Može li se ovdje živjeti od svog rada? Ozbiljni ekonomisti kažu da može. Ima u ovoj zemlji firmi koje su slušale te ekonomiste i dokazale da može.

I kad danas pitate njihove čelnike šta je problem, kažu vam da je to jedino država. Čitaj “vlast”, čitaj “konkretni ljudi”, čitaj “Novalić” i ini novalići. Likovi koji važno zvuče kad počnu da se frljacaju Ženevskim konvencijama, reformskim agendama, zamasima privrede, evropskim i inim putevima, ekonomskim teorijama po kojima minimalna plata može rasti do 2,765438904750 posto, a sve više ruši temelje ekonomskog zamaha.

Ma, daj! Pa svaki, ali baš svaki student u ovoj državi ima predmet osnove ekonomike, u kojem piše da potrošnja para proizvodi novi promet koji vuče proizvodnju roba. Dakle više para u potrošnji u konačnici vuče veću proizvodnju. Više para u potrošnji je više para kod građana – potrošača. Potrošači do više para mogu samo ako ih zarade i rastu im plate. A kako će ih zaraditi ako… Etc.: profesori koji ovu priču pričaju studentima za to dobivaju plate, što bih je ja, apsolutni ekonomski neznalica, besplatno pričao Novaliću? A on ima i ekonomske savjetnike.

Čak i ekonomiste u raji: kažu ljudi da se puno druži i puno sluša jednog privatnika, bivšeg ekonomskog savjetnika jednog bivšeg državnog premijera, lika koji je nešto kao ekspertisao i po Svjetskoj banci…

Nije Novalić prvi koji je do kraja shvatio suštinu, ali je prvi koji ju je, makar i uvijeno u “vrijeme koje amortizuje”, izrekao. Brutalnost kojom bosanskohercegovačke elite gaze naprijed, nagovještava da će sljedeći kojeg će naći da predsjedava nekom vladom, biti lik koji se neće cifrati ni ovoliko.

Naprosto će penzionere, nezaposlene, borce, invalide, dakle sve one koji ne pune direktno džepove vlastodržaca, jasno i nedvosmisleno pozvati u red za odstrel. Dobro, možda ipak bude dovoljno suptilan pa se konsultuje sa borcima za prava životinja i smisli neki zamagljujući termin tipa eutanazija, čipovanje, sterilizacija…

Ljudi moji, jesu li najbolje što politička BiH danas ima ovaj Novalić, pa onda Cvijanovićka, dvoje Izetbegovića, Čović, Dodik…, dakle likovi od čijih jutarnjih buđenja zavise dnevne sudbine tri i po ili četiri miliona stanovnika BiH (ne znamo ni koliko nas je jer ova vlast neće da objavi šta je prebrojala nakon što nas je sama još 2013. popisala)?

Izgorila je ovih dana Arizona, više slika dejtonske BiH nego pijaca. Pitao sam se kakvu simboliku nosi ta vatra i Novalić mi je to, konačno, rasvijetlio. Bila je Arizona mjesto na kojem su se 1996. preživjeli ratnici počeli susretati, pa družiti, pa zajedno raditi. Otkrivati da su živi i da će živjeti.

Onda se vlast upetljala, njeni čimbenici počeli su nametati svoja pravila, svoje procente, svoje “investitore”, barake sklepane od letava zamijenili su “mramor, kamen i željezo”, glagol živjeti zamijenjen je glagolom preživljavati, a onda je sve planulo. I? Ko će je sad i kako obnavljati?

Komentar Saše Rukavine iz Dana prenesen je s bloga: stasemoze.