Arnaut: Spremamo izvještaj o pravosuđu koji će biti domaći proizvod, iz oba entiteta

Između posljednje sjednice Istražne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama održane 14. oktobra i naredne koje će biti održana sutra pravosuđe je dodatno zapalo u probleme.

Piše: Amil DUČIĆ

Uz to, u međuvremenu prezentiran je izvještaj OSCE o stanju o odgovoru pravosuđa na korupciju u kojem su predstavljeni frapantni nalazi kada je riječ o procesuiranju korupcije u BiH. O svemu ovome, ali i o političkoj sceni u BiH razgovarali smo sa Damirom Arnautom predsjedavajućim Istražne komisije i zastupnikom u Predstavničkom domu.

Kako kao predsjedavajući Istražne komisije doživljate ovo što u proteklim danima izlazi na površinu kada je riječ o „mračnoj strani“ pravosuđa. Prvo u nalazima izvještaja OSCE-a, a onda i objavom novog snimka u kojem je predsjednik VSTV-a ponovo sudionik jedne potencijalne afere?

Istražna komisija je i formirana zbog akutnih problema u pravosuđu i ovo samo potvrđuje ispravnost tog poteza. Još važnije, ta dešavanja pojašnjavaju i paničan otpor na koji smo na početku naišli, kako od nekih političkih struktura tako i iz samog VSTV-a. Ne treba zaboraviti da se inicijalno cijeli VSTV usprotivio saradnji sa komisijom. I svaki put čujemo nove izgovore, koji su čak potpuno kontradiktorni. Kada na propuste ukažu OSCE ili OHR, tvrde da je narušen suverenitet države. Kada Parlament – nosilac državnog suvereniteta – formira Istražnu komisiju, kažu da se krši trodioba vlasti. Kada novinari nešto objave, kažu neovlašteno snimanje. Nije ovo samo puka neukost, već ciljano izbjegavanje odgovornosti – kultura nekažnjivosti, kako je to OSCE u naslovu svog Izvještaja nazvao.

No, da ne okolišam. Ko god ne razumije pravnu neutemeljenost svih ovih izgovora, valjda razumije da povlačenje paralele između časnih sudova u Prijedoru i Gradišci i „pi..e materine“ ne predstavlja obavljanje dužnosti na pravilan i djelotvoran način.

Podrška međunarodne zajednice

Kada govorimo o komisiji, kada javnost može očekivati sačinjavanja izvještaja? Zapravo šta se uopće može očekivati u izvještaju kao rezultatu vašeg rada?

Za šest mjeseci smo održali više sjednica nego Predstavnički dom za dvije godine i posao ćemo okončati do maja, kako smo obećali. Uradit ćemo izvještaj na osnovu svega što smo saznali i što ćemo tek saznati, kao i zakonske prijedloge. Najbitnije je da će to biti domaći proizvod – plod jedne do sad neviđene saradnje poslanika iz oba entiteta i čak šest stranaka – i to možda najviše zabrinjava one koji izbjegavaju reforme pod izgovorom da su rezultat stranog tutorstva.

Arnaut: Zemlja je prodisala. Odbačena je ova kultura „tri lidera“

U kojoj mjeri zapravo međunarodna zajednica podržava rad komisije? Javnost je svjedok da međunarodni zvaničnici kontinuirano spominju kada je riječ o reformi pravosuđa?

Otvorena podrška međunarodne zajednice – Ambasade SAD-a i OSCE-a posebno – je bila od presudnog značaja da neki reteriraju u svom otporu, a i da se šira javnost uvjeri da je parlamentarni nadzor ne samo normalan, već i poželjan. Ta podrška bi, međutim, bila kratkog vijeka da se mi svojim pristupom nismo pokazali kao kredibilan partner. Sa svakom našom sjednicom, ali i javnim istupom, saradnja je, naime, intenzivirana. Partnerski odnos koji smo nedavno uspostavili sa američkim Kongresom je najbolji dokaz.

Još ima nekih domaćih glasova koji ne razumiju ovaj koncept rada, koji pozdrave ideju, ali misle da je to „jalov posao“. To je rezultat kulture koja očekuje da se konkretne stvari mogu završiti samo dogovorom „tri lidera“, a ne institucionalno. Ako su ovi izbori išta pokazali, međutim, to je jalovost takvog razmišljanja.

Šta su nam po vašem mišljenju donijeli rezultati lokalnih izbora?

Zemlja je prodisala. Odbačena je ova kultura „tri lidera“. Pa ko više vjeruje u nedodirljivost Dodika, Čovića i Izetbegovića nakon adolescentnih ispada koje od 15. novembra ispoljavaju. A građani su postali svjesni da umjesto da budu zabrinuti mogu upotrijebiti svoje Bonske ovlasti. I pozivam ih da ih pogotovo upotrijebe u Mostaru 20. decembra jer su izbori tamo doslovno rezultat činjenice da je jedna građanka – Irma Baralija – rekla „ma dokle više, maaajke ti“ i otišla u Strasbourg.

A kako je u cjelini prošla Naša stranka?

Austrijski Der Standard nas je prije par dana opisao kao „naprednjačko-građansku, multietničku i jedinu zaista reformski orijentiranu stranku u Bosni i Hercegovini“. Nekoliko desetina hiljada glasača je podržalo taj koncept.

Prozivke iz SBB-a

Vi ste od januara u Našoj stranci nakon napuštanja SBB-a? Kakav rezime imate danas o vašem priključenju ovoj stranci, ali i kako komentirate prozivke da ste “preletač”, s obzirom da vam je Naša stranka treća, ako se ne varam? Ovakve prozivke ponajviše su se mogle čuti iz SBB-a, kada ste napustili ovu stranku.

Bio sam u ukupno dvije stranke, ove koje ste pomenuli. Većina pobjednika na ovim izborima je u stranku sa kojom su pobijedili došla iz neke druge. Moja kolegica u državnom parlamentu Mirjana Marinković je prije Naše stranke bila u SDP-u. Taj broj dva očito nije zanimljiv.

No, da razbijem tu famu oko navodne treće stranke – nikada nisam bio član SBiH niti na njenim listama. To se da provjeriti, pitati i njih. Bio sam savjetnik člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je svoj kabinet oformio u skladu sa zapadnom praksom – nikog iz stranke nije doveo za savjetnika, a niko od nas savjetnika nije mogao prići stranci. Svih šest smo obrazovani vani, ciljano nas je odabrao. I da ne bude zabune, ponosan sam što sam s njim radio i od takvog čovjeka učio. To je jedini političar sa ovih prostora koji zaista zna novog američkog predsjednika, a opet jedini koji nije pretenciozno objavio sliku s njim nakon što je pobijedio.

Arnaut u društvu Kojovića: Bio sam u ukupno dvije stranke

U svakom slučaju, izašao sam iz vladajuće stranke. Potom prihvatio poziv opozicione. Preletači se kreću u obrnutom smjeru.

Ali prema riječima predsjednika Naše stranke Predraga Kojovića sami ste sepriključili odnosno tražili da vas prime?

Peđa mi je rekao da je to bio nesporazum i nespretna formulacija. Nemam razloga da sumnjam u to jer me prvi put pozvao na sastanku sa zajedničkim poznanikom, a kasnije i na sastanku na kom je bila i Jasna Duraković i većina rukovodstva Naše stranke, nakon što smo Jasna i ja izašli iz SBB-a. Jasna je tada rekla da ako bude ulazila u novu stranku da je SDP njeno prirodno okruženje, a ja sam par dana kasnije prihvatio.

Četvorka je već otpočela razgovore o sastavljanju nove Vlade KS. Puno se pitanja otvara. Hoće li raditi bolje od ove? Hoće li biti ekspertska? Ko će preuzeti kormilo? Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković više i ne krije da to želi…

SDA nije dala dva državna ministarstva da sruši Fortinu Vladu jer je ova bila loša, već baš zato što je bila odlična. Motiv nije bio da se dokopaju milijarde budžeta, već da ne dozvole da narod vidi da je car gol i da može bolje. Građani su ih kaznili upravo zbog tog zuluma. Ali evo da ja pitam, da li forsiranje „ekspertne vlade“ znači da Fortina to nije bila? Jer je činjenica da ova zemlja nije vidjela veću ekspertnu vladu od Fortine. Čovjek je magistrirao na Columbia University. Lejla Brčić je pravnica koju bi svaki advokat poželio u svom timu. Malik Garibija je unio empatiju u socijalna pitanja – jedini način da se efikasno bavite tim resorom. Poenta je da su građani na ovim izborima tražili nazad Fortinu Vladu. Svaka improvizacija, da ne kažem akrobacija, je potcjenjivanje građana. A ovi izbori su pokazali kako prođu oni koji ne osluškuju puls naroda.

Kada govorimo o NiP-u kako vi gledate na tvrdnje, slutnje, prognoze o tome da će NiP na narednim izborimo definitivno i u potpunosti preuzeti kormilo opoziciji, te svojim djelovanjem ugušiti pojedine čimbenike aktuelne Četvorke?

Opasnost nije u tome, već u činjenici da niko u četvorki si ne smije dopustiti da se opusti. Očekivanja građana su ogromna. Nagrada ili kazna, ovisno o rezultatima, će za dvije godine biti proporcionalna tim očekivanjima i bit će jednaka za cijelu četvorku.

Pod ovim konkretno mislim potrebu odmicanja od šablona. Šablonsko je razmišljanje da neko na nešto ima pravo zbog broja poslanika i da nikako ne može biti drugačije. SDA nas je na to navikla tokom proteklih 30 godina i na prihvatanju tog formalizma su zube polomili i SBiH 2006. i Lagumdžija 2010., o Komšiću da ne govorim.

Dakle, ako je Fortina Vlada bila brend, ako je SDA navukla gnjev jer je srušila Fortinu Vladu, ako ljudi hoće nazad oprobani proizvod, ko misli da ih može zavarati? Uostalom, ako ste pred glasače izašli sa brandom „četvorka“, kroz koji su i NS i SDP i NiP doslovno vrištali „Fortina Vlada“, ni najbolji marketing Vam ne može pomoći da sad odjednom nametnete „Sky Colu“.

Upozorenja na petak 13.

Još u februaru prošle godine prognozirali se štošta što se već ispostavilo ili se sada ispostavlja kao tačno, kada je riječ o koalicijama, koaliranjem sa SDA, posebno vaše bivše stranke SBB-a. Kako na to gledate?

Da sam bar tim upozorenjima – jer prognoziranje je domen meteorologa – uspio spriječiti petak 13. Ovako ostaje samo lična satisfakcija – i secret chat poruke brojnih bivših kolega – da sam bio u pravu. Ali, ostaje i vječno prijateljstvo sa Jasnom Duraković, koja je rekla „ne“ u pravom trenutku, bez kalkulacija. Kao što je to prije 30 i kusur godina uradio novi sarajevski gradonačelnik.

Vi ste jedan od najaktivnijih državnih zastupnika, ali ipak, u dijelu javnosti ili medijskog prostora mogu se naći i kvalifikacije da ste, ipak, dio „uljebske porodice“ i to s potkrepljuje činjenicom da ste dugo „na državnom budžetu“. Kako to komentarišete?

Dio moje porodice se i u socijalizmu vrlo uspješno bavio privatlukom, što bi danas rekli bio u realnom sektoru, i moj brat je to nastavio. Drugi dio je odavno u javnom sektoru – pradjed mi je bio osnivač i direktor DOZ-a, današnjeg „Sarajevo osiguranja“, djed sekretar Općine Centar, otac sudija, itd – i mene taj javni poziv privlači. Ali ja nisam karijeru u javnom sektoru počeo u BiH, već u SAD-u. Tri i po godine sam bio advokat u Uredu pravnog savjetnika (Office of the Legal Adviser) američkog State Departmenta. To je, pored sestrinskog ureda američkog Ministarstva pravde, najelitnija advokatska pozicija u javnom sektoru u SAD-u, a prije povratka u BiH sam bio i advokat u privatnoj praksi. Imam pravo zastupanja pred Vrhovnim sudom SAD-a (US Supreme Court), a zastupao sam Ilijaza Pilava pred Evropskim sudom.

U BiH sam se vratio na poziv člana Predsjedništva svoje zemlje, u njegovom kabinetu upoznao svoju buduću suprugu, savjetnicu za medije, i ostao. Za razliku od mog kolege u državnom parlamentu, moj brat nije poslanik u federalnom. Nikom u mojoj porodici nije bilo malo jedna bolnica, pa da traži drugu. Nisam se uhljebio u nekom ministarstvu, pa zaledio poziciju.

Kada izađem iz politike, vratit ću se na bolja primanja kakva sam imao prije ulaska. Nije sporno da mi je ovaj poziv zanimljiv, ali zbog izazova koje pruža – da bez feninga naknade imam privilegiju da zastupam Ganića i Divjaka, da ukinem bijeli hljeb i naknade u komisijama, da odbijem 2.500 KM naknade kada mi je umro otac, itd. Uhljebi se kreću u obrnutom smjeru. I ne talasaju.