Nema istrage protiv Ćesira: Dragi tajkuni, slobodno tucite narod, pravosuđe ništa ne vidi!

Huso Ćesir, aktuelni predsjednik SDA Novi Grad i požrtvovani tajkun, zajedno sa svojim sinom Muamerom, 28. marta 2019. godine nasrnuo je na fotografa Žurnala Adija Kebu. Kebo se nalazio na javnoj površini, odakle je fotografirao zgradu firme “Bosnaplast”. To mu je bio redakcijski zadatak, jer smo u to vrijeme pisali o neobičnim načinima na koje Ćesir dobija ama baš sve poslove koji mu se dopadnu, piše Žurnal.

Iz zgrade su istrčali Huso i njegov sin Muamer, vrijeđali ga, psovali, prijetili, gurali, udarali i zavrtali mu ruku sve dok mu nisu oteli fotoaparat. U svom tom belaju, Adi je uspio snimiti čitav napad.

Isti dan smo obavijestili nadležne policijske i pravosudne institucije o napadu. Od tada čekamo da se oglasi pravda. I eto, nakon više od 19 mjeseci konačno smo dočekali. U dopisu Tužilaštva Kantona Sarajevo, koji je potpisala tužiteljica Sanita Imamović, Adi Kebo je obaviješten da se neće provesti istraga protiv nasilnika.

Dakle, pravda je spora, ali i ne postoji.

ANALIZA SNIMKA

Video snimak napada odavno je dostupan na youtube servisu. Redakcija Žurnala dostavila ga je i tužiteljici koja ga je analizirala 19 mjeseci. Nakon tako preciznog uvida zaključila je da je “dostavljenim videozapisom zabilježeno samo kako Vam prijavljeni Huso Ćesir, a potom i Muamer Ćesir, prilaze za vrijeme dok se nalazite iza kamere, te pokušavaju da Vam istu oduzmu, pri čemu nije vidljivo i da Vas fizički napadaju”. Također, tužiteljica zaključuje da se “ne može sa sigurnošću dokazati umišljaj, odnosno direktna namjera da oštete kameru kojom je vršeno snimanje njihove firme”.

Dakle, nakon 19 mjeseci rada, tužiteljica je donijela zaključke da se ništa ne vidi i da Ćesiri nisu namjerno tukli. I mi smo ponovo pregledali snimak, doduše ne tako dugo i temeljito kao tužiteljica i evo šta smo mi uočili. (Uz našu analizu prilažemo i video snimak pa svaki čitatelj može napraviti vlastitu, ako vam se ne gadi.)

Tužiteljica kaže da nije vidljiv fizički napad.

Šta se vidi na snimku:

Huso Ćesir škrguće zubima, prijeti, psuje.

Osam puta rukom nasrće na Adija.

Mlađi i jači Muamer, s cijelim tijelom i sa obje ruke napada fotografa i konačno mu uzima kameru.

Tužiteljica tvrdi da ne može sa sigurnošću dokazati direktnu namjeru da oštete kameru.

Šta se vidi na snimku:

Huso Ćesir prilazi i prijeti – “hoš da ti razbijem kameru”.

Adi govori da se nalazi na javnom prostoru, predsjednik SDA Novi grad odgovara: Je*em ti javni prostor.

Adi upozorava Husu da mu ne dira kameru, ovaj udara rukom po njoj.

Sin Muamer prilazi i otima kameru, nakon čega odlazi sa njom.

Dakle, na video snimku se vide – prijetnja, fizički kontakt, upozorenje žrtve, osam udaraca, razbojničko oduzimanje imovine. Zašto je onda tužiteljica nezadovoljna? Zašto ona ovo nije vidjela? Kako tvrdi, žrtva se nalazi “iza kamere” pa “nije vidljivo” da je fizički napadaju. Sudeći po tome, ona nije zadovoljna uglom snimanja jer je napad snimila samo žrtva iz svoje ugrožene pozicije, a ne i napadači iz svoje akcione, ofanzivne.

Tačno je da bi snimak sigurno bio uzbudljiviji i atraktivniji da smo radili s nekoliko kamera, snimkom iz zraka, specijalnim efektima i dinamičnim filmskim soundrackom. Nismo imali vremena za takve pripreme, jer se sve, kao što znamo, desilo iznenada. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je naš kamerman tokom snimanja bio ometen razbojničkim napadom. Zbog toga, na žalost, tužiteljici Imamović nismo uspjeli napraviti filmski ugođaj na kakav je navikla.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA

Bilo kako bilo, Tužilaštvo je odlučilo da ne vjeruje svojim očima. Čemu onda vjeruju? Kakvi dokazi su ih uvjerili u nevinost Huse i Muamera? Šta je za njih zaista bilo važno u ovom slučaju? Pokušaćemo pretpostaviti uz kratko predstavljanje aktera snimka.

S jedne strane nalaze se moćni funkcioner SDA i njegov sin, ljubitelj borilačkih sportova i ljubimac sarajevske čaršije. Otac uživa puno povjerenje i zaštitu predsjednika stranke Bakira Izetbegovića koji je nakon napada izjavio da Huso nije napao novinara nego kameru. Otac je praktički nedodirljiv. Trenutno gazi kroz treći mandat predsjednika SDA Novi Grad, na njega nisu uticali brojni potresi, sektašenja, kadrovske promjene niti unutarstranačke svađe. Pored političke, ne smijemo potcijeniti ni njegovu poslovnu karijeru. Opsada Sarajeva, granate i stradanja nisu ga mogli zaustaviti da se uz visoke dužnosti u Armiji BiH ne posveti i ekonomiji. Zahvajujući političkoj podršci, nakon rata je uspješno razvijao i širio poslovno carstvo po čitavoj zoni odgovornosti SDA. Sin je šarmantan. Čaršijski.

S druge strane imamo fotografa jednog online magazina. Taj magazin od svog osnivanja radi pod različitim pritiscima vlasti. Njegove novinare napadaju, prisluškuju, vrijeđaju, prijete, šalju im dijelove granata, fotografije snajpera, video zapise nokauta… Kada novinari tog magazina pišu o nekom kriminalu, ne ispituje se kriminal nego način na koji su novinari došli do podataka. Moćnici taj magazin zasipaju tužbama a pravosuđe srdačno izlazi u susret. Magazin ne uživa ama baš ničiju političku podršku. Naprotiv, stranački operativci pokušavaju na sve načine da osujete finansiranje redakcije pa u posljednje vrijeme obilaze donatore i lažu ko bijesni.

Dakle, na jednoj strani imate političkog funkcionera, bogataša i jednog od najmoćnijih ljudi u državi (i njegovog sina), a na drugoj fotografa iz progonjene redakcije. Moramo se zapitati na čijoj strani bi bilo pravosuđe, ako bi kojim slučajem, hipotetički rečeno, ono bilo korumpirano i pod snažnim političkim uticajem?

IDEMO DALJE

Sudeći prema međunarodnim izvještajima o stanju pravosudnih institucija u BiH, postoje velike šanse da imamo posla baš s takvom vrstom pravosuđa. Priebe i njegova komisija upozorili su da je možda najozbiljniji problem pravosuđa u BiH “podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju i nedostatak lične nezavisnosti”. Misija OSCE je u svom posljednjem izvještaju konstatovala:

Krivično-pravni sistem u BiH je, kada se radi o predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, zatajio što je dovelo do “de facto” nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela korupcije. (Više o tome možete čitati u ovom tekstu).

Zbog toga sebi smijem dozvoliti pretpostavku da bi podjela uloga u našem video zapisu mogla biti presudna za donošenje odluke Tužilaštva.

Na kraju, da se udaljim od filmske tematike i vratim u surovu realnost.

Šta novinari mogu zaključiti iz ovakve odluke Tužilaštva?

Dok ne angažirate Veljka Bulajića da snimi napade na vas, svaki tajkun vas može slobodno tući.

Šta političari i tajkuni mogu zaključiti?

Idemo dalje, za iste pare. Je*o te javni prostor, što bi reko Huso Ćesir.