Zašto Putin šuti?

Vladimir Putin šuti. Ne žuri mu se da čestita Joeu Bidenu na pobjedi na američkim predsjedničkim izborima. Njegov portparol Dmitrij Peskov objasnio je da je razlog u tome što je predsjednik Donald Trump zahtijevao ponovno brojanje glasova u nekoliko država. Ali, nije u tome stvar, piše Deutsche Welle.

Putin, za kojeg je odlučujuće da nikad ne izgleda slabo, pokazuje Bidenu da se, i pored sankcija Zapada Rusiji i međunarodne izolacije, ne libi suprotstaviti novom „vođi slobodnog svijeta“.

Biden će Putinu biti peti američki predsjednik. Prvi je bio Bill Clinton. Putin gaji pomiješana osjećanja prema nekadašnjem potpredsjedniku Bidenu. On je jedan od onih članova vlade Baracka Obame, koji nije krio simpatije za Dmitrija Medvedeva, čuvara predsjedničke pozicije za Putina od 2008. do 2012, i koji se nadao da će se Medvedev kandidovati za funkciju predsjednika. Takve „uvrede časti“ Putin ne zaboravlja. I navodno ne prašta.

Putinov prezir prema Obaminoj vladi

S druge strane, Putin je otvoreno prezirao vladu Obama-Biden. Smatrao ju je slabom i neodlučnom. Ona je otezala i protivila se usvajanju „Magnitskog zakona“ u Kongresu, kojim bi širom svijeta mogli da budu kažnjeni političari i službenici koji su prekršili ljudska prava. Dopustila je da Bashar al Assad upotrijebi hemijsko oružje protiv sirijskog civilnog stanovništva, čime je prešla sopstvenu „crvenu liniju“, i onda bespomoćno gledala kako Rusija šalje svoje borbene avione i pomaže sirijskom diktatoru da se odbrani. Još važnije za Putina je bila Obamina suzdržana reakcija na aneksiju Krima i na kraju njegovo oklijevanje da snabdije ukrajinsku armiju bojevim oružjem. Tek je Trumpova administracija promijenila tu politiku.

Sada Putin čeka da vidi da li će vlada Biden-Harris postati „Tim Obama 3.0“ ili će zauzeti tvrđi stav prema Moskvi. Vjerovatno se neće dugo čekati da se to sazna.

Bidenov tim bi veoma brzo morao da stupi u kontakt s rukovodstvom Ruske Federacije, kako bi započeli pregovore o novom sporazumu o strateškom naoružanju, koji bi trebalo da zamijeni Sporazum Start 3, koji su 2013. potpisali Obama i Medvedev. Moskva i Washington sada diskutuju o produženju na godinu dana.

Trumpova administracija želi da Kina, koja u ovom trenutku toliko povećava svoj arsenal nuklearnog oružja, takođe pristupi novom sporazumu. Ona polazi od toga da će Putin svog strateškog partnera Xija Jinpinga da ubijedi da i on sjedne za pregovarački sto. Da li će Biden na tome da insistira ili će odustati od teme kineskog učešća? To će Kremlju i svijetu automatski signalizirati da li će njegova vlada nastaviti s tvrdom politikom Republikanaca prema Kini, što je veoma važan znak za Putina, koji se na svjetskoj pozornici sve više prepliće s režimom u Pekingu.

Bjelorusija, Sjeverni tok 2, Navaljni

Postoje još tri pitanja u vezi s kojima Kremlj čeka signale iz Bijele kuće pod Bidenom: Bjelorusija, trovanje Alekseja Navaljnog i Evropa, a posebno Njemačka.

Hoće li nova američka vlada povećati pritisak na Lukašenkov režim? S Putinove tačke gledišta, to će pokazati da li je novi predsjednik spreman da se suprotstavi želji Moskve da kontroliše postsovjetski prostor, uključujući i Ukrajinu.

Da li će Biden isto tako da osudi pokušaj ubistva vođe ruske opozicije Navaljnog, kao što je to uradila Evropska unija? Putin vjeruje da je Obamina administracija podržala demonstrante tokom moskovskih protesta 2011/12, u nadi da će spriječiti njegov povratak u Kremlj. S obzirom na to da je Kremlj opsjednut strahom u pogledu „promjene režima“, što zahtijevaju SAD, Bidenov stav i stav Amerikanaca u slučaju Navaljni je za Putina tema od velikog značaja.

Ruski novinar Konstantin Egert

To isto važi i za stav nove američke vlade o projektu gasovoda Sjeverni tok 2. Trumpova administracija, uz podršku Kongresa, vrši ogroman pritisak na Angelu Merkel da odustane od tog skoro završenog projekta. Gasovod je za Kremlj instrument ekonomskog pritiska na Ukrajinu, jer će on Kijevu oduzeti značajan dio prihoda od tranzita ruskog gasa.

Berlin se do sada opirao Trumpovom pritisku. Više evropskih političara mi je reklo da bi za Angelu Merkel mnogo lakše bilo da postigne kompromis s Bidenom, nego sa aktuelnim američkim predsednikom, kojeg u Njemačkoj baš i ne vole.

Ako bi se to dogodilo, bio bi to žestok udarac Putinu. Ali, ovdje se radi o tome da li će Biden gasovod postaviti kao problem ili će jednostavno preći preko toga. Na sva ta pitanja odgovori će stići veoma brzo, odnosno odmah po preuzimanju funkcije. Doduše, samo pod jednim uslovom: da ta sporna pitanja ne zatrpa američka unutrašnja politika ili ideološke borbe unutar Demokratske stranke. A to bi zapravo Vladimiru Putinu bilo najdraže.

*Ruski novinar i politički komentator Konstantin Egert je redovni kolumnista DW na ruskom jeziku i voditelj emisija na TV kanalu Dožd. Ranije je bio urednik moskovske redakcije servisa BBC i glavni urednik radija Komersant FM.