kompleksan sistem
Predsjednički izbori u SAD-u su po mnogo čemu jedinstveni izbori u svijetu
Američki izborni sistem je veoma kompleksan proces i samo prebrojavanje glasova ne odlučuje pobjednika
Američki glasači su na predstojećim izborima suočeni s teškom odlukom u jednom od najdiskutabilnijih izbora u nedavnoj historiji. Trebaju odlučiti da li će ponovo izabrati Donalda Trumpa, koji je jedna od najkontroverznijih ličnosti na svjetskoj političkoj sceni, ili će povjerenje ukazati demokratskom kandidatu Joea Bidena u utrci za 46. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Američki izborni sistem je veoma kompleksan proces i samo prebrojavanje glasova ne odlučuje pobjednika.
Sjedinjene Američke Države su specifične po tome što je predsjednik u isto vrijeme šef države i čelnik vlade, po čemu se razlikuje od mnogih drugih država na svijetu, a posebno u Evropi gdje su ove dvije funkcije uobičajeno odvojene. Dakle, predsjednik SAD-a istovremeno ima i zakonodavnu i izvršnu vlast.
Iako su u SAD-u dvije najveće stranke Demokratska i Republikanska, Ustav predviđa postojanje i drugih stranaka, ali one uživaju daleko manju popularnost među stanovništvom. Treća najveća stranka u SAD-u je Libertarijanska stranka, a imaju i druge manje stranke poput radikalno desničarske Ustavne stranke i Zelene, koja promoviše ekološka prava, participatornu demokratiju, LGBT prava i ekosocijalizam.
Otkako je došlo do velikih ideoloških promjena sredinom prošlog stoljeća u dvije najveće stranke, Demokratska stranka se smatra ljevicom, odnosno liberalnom strankom dok se Republikanska smatra desnicom, odnosno konzervativnom strankom. S druge strane, Libertarijanska stranka promoviše slobodno-tržišni kapitalizam, individualne slobode i ograničavanje veličine i opsega vlade.
Mnogi se pitaju zašto su ove dvije stranke toliko dominantne na političkoj sceni u SAD-u. Jedan od odgovora je da je američki politički sistem postavljen na način da dvije velike stranke uvijek dominiraju, jer mjesta u Kongresu i glasovi za predsjednika dodjeljuje se metodom da pobjednik dobije sve. Kandidati koji se kandiduju za Kongres trebaju da dobiju najviše pojedinačnih glasova da bi bili izabrani.
Treće stranke nisu konkuretne, jer ne postoji nagrada za osvojeno čak i da dobiju 15 ili 25 posto glasova. To navodi birače da biraju kandidate koji će najvjerojatnije pobijediti, a stranke nastoje proširiti svoju privlačnost na polovinu biračkog tijela ili čak i više.
U SAD- su izbori podijeljeni na predizbore, takozvane primaries, na kojima se biraju kandidati koji će predstavljati svoju stranke na predsjedničkim izborima. Tako je u ovim izborima, Joe Biden pobijedio 28 kandidata koji su se kandidovali ispred Demokratske stranke na preliminarnim izborima.
Ovi izbori se održavaju u svakom saveznoj državi zasebno, a SAD se ističu u ovom pogledu jer birači glasaju za delegate, koji će glasati za kandidate, dok je slučaj u drugim zemljama diljem svijeta da stranke i njihovi najviši članovi biraju kandidata ko će ih predstavljati na predsjedničkim izborima.
S obzirom na takav sistem, svi stranački kandidati kreću u predizborne kampanje mjesecima prije samih izbora, obilaze savezne države i drže okupljanja kako bi privukli što veći broj glasača.
U predizborima ne glasa se za same kandidate, već za delegate. Delegati su proporcionalno dodijeljeni iz svake države i prenose svoje glasove na konvencije stranke, gdje ih službeno prebacuju predsjedničkim kandidatima. Na tim konferencijama se objavi ko će biti konačni kandidat stranke za predsjednika SAD-a.
Službeno je to isti postupak za predsjednika koji je u tom momentu na funkciji, ali se nikada nije desilo da neki drugi kandidat zamijeni trenutnog predsjednika iz njegove stranke u toku predizbornog procesa.
Donald Trump je također prošao takav izazov ove godine, ali ga je njegova stranka ipak podržala u nominaciji.
Odziv glasača na prošlim izborima u 2016. godini bio je 55,5 posto, što čini preko 138 miliona ljudi u SAD-u.
Izbori u Americi se uvijek održavaju prvog utorka nakon 1. novembra. Tokom 1800-ih godina, svaka država je određivala svoj datum za izbore što je, posljedično, uzrokovalo haos kada bi se glasovi prebrojavali.
Zatim je vlada usvojila zakon 1845. godine kako bi usaglasila i objedinila datum izbora. S obzirom da su Sjedinjene Države u tom periodu bile uglavnom poljoprivredno društvo, farmerima je veći dio godine bio zauzet sadnjom i berbom usjeva. Početak novembra bio je dobro vrijeme za glasanje jer je žetva bila gotova, a vremenske prilike su bile dovoljno povoljne za putovanje do birališta u vrijeme kada se išlo na konjima ili u kočijama.
Međutim, raspravljalo se također i na koji dan treba održati izbore. Dva dana u sedmici su bila neprihvatljiva. Većina Amerikanaca bili su pobožni kršćani i tako su nedjelju izdvojili kao dan za odmor i vjerske aktivnosti. Srijeda je u mnogim područjima bila pijačni dan, kada su poljoprivrednici prodavali svoje usjeve u gradu. Pored toga, ponekad je bio potreban dan putovanja zbog primitivnih oblika prevoza.
Ako ljudi nisu mogli iskoristiti nedjelju ili srijedu kao dan putovanja, onda je to značilo da izborni dan ne može biti ni u ponedjeljak ni u četvrtak. I tako je utorak prihvaćen kao najbolja opcija.
Razlog zašto je baš „utorak nakon prvog ponedjeljka“ bio izabran je želja da se spriječi mogućnost da dan izbora padne na 1. novembra. Taj dan smatran je nepovoljnim jer ga kršćani obilježavaju kao Dan svih svetih, a i zato što su trgovci obično uzimali prvi dan mjeseca da završe knjigovođstvo.
U moderno vrijeme se mnogi Amerikanci protive ovakvom načinu određivanja datuma izbora, jer je utorak radni dan, a vrlo mali broj njih rade kao poljoprivrednici. Bez obzira na to, Amerikanci imaju priliku da glasaju prijevremeno u većini država. Birači također mogu poslati svoj glas poštom, što će, ove godine, zbog pandemije koronavirusa biti posebno popularan način glasanja.
Kad birači budu ispunjavali svoje glasačke listiće, oni, zapravo, ne glasaju za svoj izbor za predsjednika i potpredsjednika, već za državne elektore.
To je zato što se američki izborni sistem ne zasniva na pobjedi kandidata s najvećim brojem glasova, odnosno, već kroz postupak poznat kao izborni kolegij.
Pobjednik izbora 2020. godine dat će prisegu 20. januara 2021. godine i mandat će mu biti četiri godine.
Ako Donald Trump pobijedi, započet će njegov drugi predsjednički mandat, a prema ustavu SAD-a i posljednji. Nijedan predsjednik ne može služiti više od dva puna mandata.
Jedina iznimka u ovom slučaju je Franklin D. Roosevelt koji je služio rekordna četiri predsjednička mandata. Američki ustav do 1951. godine nije imao jasno definisan broj mandata koji jedan predsjednik može imati. Većina dotadašnjih kandidata je uspijevala dobiti samo dva mandata na izborima. Međutim, nakon što je FDR dobio čak četvrti mandat 1944. godine, Kongres je nekoliko godina kasnije usvojio zakon ograničavajući broj mandata na dva.