Predizborni folklor u vrijeme pandemije: Koliko glasova košta ljudski život?

Postoji li netko radi koga to treba ponoviti: koronavirus (SARS-CoV-2) je opasan, lako se širi, uništava zdravlje, relativno lako i često dovodi do smrtnog ishoda. Bit će uvijek ljudi koji u to sumnjaju, čije je poimanje svijeta izvrnuto, da ne kažemo uvrnuto, pa im je realno samo ono što je nestvarno i vjeruju samo u ono što je magično, a ne uzimaju za ozbiljno i negiraju ono što mogu vidjeti svojim očima. Da, znam takve ljude koji vjeruju u čudesne moći svete vode i kucaju u drvo da se zaštite od uroka, a ne vjeruju u opasnost koronavirusa čak ni kad im dođe u prvo susjedstvo. Magijski realizam.

Broj novozaraženih u Bosni i Hercegovini iz dana u dan premašuje 1000 ljudi i ide prema 2000. Ukupan broj umrlih od posljedica zaraze u trenutku pisanja ovog teksta iznosi 1163, s desecima novoumrlih svakog dana.
Nažalost, najveći val zaraze do sada u nas se poklopio s nadolazećim lokalnim izborima. A poneki kandidati i njihove stranačke organizacije ponašaju se kao da do njih još nije došla agencijska vijest da smo u pandemiji. Ili ih jednostavno boli briga pa se ponašaju po modelu: vidjet ćemo kako bi nešto trebalo da se radi, pa ćemo raditi skroz suprotno.

I šta ti pojedini kandidati i stranke rade u borbi za glasove? Organiziraju okupljanja i skupove, naravno. Najugroženiji dio populacije su stariji ljudi, njih bi trebalo najviše čuvati ovog virusa. I što je, recimo, palo na pamet Nedžadu Ajnadžiću, aktualnom načelniku općine Centar i kandidatu za novi mandat? Što bi drugo nego da okupi stotinu penzionera da se gužvaju na jednom mjestu. Načelnik im je (vjerojatno općinskim parama) poklonio besplatnu vožnju žičarom na Trebević (koja inače košta 6 konvertibilnih maraka u oba smjera). Pred žičarom su zabilježene gužve, virusa je nikad više, pa tko preživi – glasat će. Ako 3 penzionera ne budu iz očitih razloga glasala, a 97 glasalo za načelnika, on je na dobitku, vožnja se isplatila. Računica je jasna.

“Ne znamo hoće li SDA, PDA i drugi subjekti ukoliko organiziraju masovne skupove biti kažnjeni zbog kršenja naredbe Kriznog štaba. A što bi uopće bila primjerena kazna?”

Da Ajnadžićevo čašćenje najugroženije skupine besplatnom vožnjom ne bude izdvojen slučaj, pobrinula se Stranka demokratske akcije diljem Bosne i Hercegovine. Epidemiološki stručnjaci kažu da treba izbjegavati boravak u zatvorenim prostorima i držati fizičku distancu. I što urade „stručnjaci“ iz SDA? Naravno, ispune Dom kulture u Srebreniku do posljednjeg mjesta. I još se time javno pohvale, da svi možemo vidjeti nekoliko stotina ljudi kako jedni drugima pušu za vrat, većinom bez prepreke u vidu maske.

I da svi možemo vidjeti da zakoni i uredbe koji vrijede inače ne vrijede za jednu privilegiranu političku kastu. U Tuzlanskom kantonu u kome se nalazi Srebrenik (a sličnu stvar je ista stranka napravila u Gradačcu) na snazi su mjere koje dozvoljavaju okupljanje najviše 50 ljudi u zatvorenom prostoru, uz poštovanje distance i nošenje maski. „Ja, i?“, kao da čujemo poznat glas.

Mediji su se kritički osvrtali na ovakve poteze, pozivali na odgovornost i razum, i taman ako je netko očekivao da će do odgovornosti i do upotrebe razuma doći – SDA je u Banovićima napravila skup s čijih fotografija vidimo stotine ljudi naslaganih jedni uz druge kao sardine. I usto je pozvala građane na novi predizborni skup u istoj općini.

Da SDA pak ne bude usamljena u takvom ponašanju, pobrinula se PDA. Više od stotinu osoba načičkalo se na skupu te stranke u Banovićima – bez poštivanja mjera zaštite, naravno. Postoji li policija koja bi taj razdragani skup rastjerala kućama u izolaciju, napisala kazne, a organizatore privela? Postojala bi kada bi postojala država.

Ne znamo hoće li SDA, PDA i drugi subjekti ukoliko organiziraju masovne skupove biti kažnjeni zbog kršenja naredbe Kriznog štaba. A što bi uopće bila primjerena kazna? Svjesno dovođenje ljudi u situaciju opasnu po njihovo zdravlje i živote, svjesno ugrožavanje života svih nas, ne bi trebalo biti tretirano kao jednostavan prijestup koji se kažnjava sitnom novčanom kaznom.

Svaki čovjek je jedan svijet za sebe i jedan ljudski život predstavlja najveću moguću vrijednost. Barem nas tome, i barem načelno, uči humanistički ideal, kao i pojedini dijelovi normativnih monoteističkih spisa s idejom da je spašavanje jednog čovjeka ravno spašavanju cijelog svijeta. Mnogi pojedinačni ljudski svjetovi mogu biti spašeni ako se odustane od predizbornih skupova, ako se shvati da dobar uspjeh na lokalnim izborima i glas više nisu vrijedni ni jednog jedinog ljudskog života.

Ili tek treba da vidimo što nekima znači „uspjeh pod svaku cijenu“ – i kolika je ta cijena.