Reakcija na Vučićevo i Dodikovo izjednačavanje četničkih i partizanskih snaga

Njegov tekst pod naslovom “Istorijskim činjenicama protiv krivotvorenja istorijske istine” prenosimo u cijelosti u nastavku.

“Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u govoru održanom 26.09. ove godine rekao je da su podjele na partizane i ravnogorce prošlost, da su se „svi zajedno borili protiv fašista“ što je notorna neistina. U isto vrijeme Milorad Dodik je izjavio kako je „Otadžbinska vojska bila dio savezničkih snaga“, tj. četnici Draže Mihailovića. Ova Dodikova neistina, kao i ko zna koliko drugih , ne iznenađuje, pustimo istorijskim činjenicama odgovore na ove pokušaje revizije istorijske istine.

Prvo činjenice kako je Draža Mihailović odbio sve prijedloge partizanskog vrhovnog komandanta Tita za zajedničku borbu protiv okupatora. Tito se dva puta 1941 . godine susreo sa Dražom Mihailovićem i predlagao zajedničku borbu protiv okupatora. Na prvom sastanku 19. septembra Draža je odbio prijedlog Tita tezom „da još nije vrijeme za oružanu borbu“ , ali je i rekao da neće voditi borbu protiv partizana. Na drugom sastanku 27.10.1941.godine vođeni su razgovori o Titovom prijedlogu sporazuma o 12 tačaka zajedničke borbe što je Draža takođe odbio uz nekoliko lažnih obećanja o kontaktima koje će održavati. Prije prvog sastanka sa Titom Draža Mihailović je već imao sporazum sa predsjednikom kvislinške vlade Srbije Milanom Nedićem – uz znanje i odobrenje njemačkih okupatora – o zajedničkoj borbi protiv partizana.

Evo podatka o tome: u Beograd je krajem avgusta upućeno izaslanstvo Draže Mihailovića na čelu sa majorom Aleksandrom Mišićem i ovlaštenjem delegacije da pregovara o saradnji sa Milanom Nedićem o zajedničkoj borbi za ugušenje ustanka i uništenje partizanskih odreda u Srbiji. Pregovori su vođeni od 29. avgusta do 5. septembra i završeni sporazumom o sljedećem : da Nedić i Mihailović sarađuju u borbi protiv partizana u cilju njihovog uništenja; da Nedić da novčanu pomoć organizaciji Mihailovića; da Nedić odredi jednog oficira za vezu koji bi stalno bio u Mihailovićevom štabu; da Nedić izdejstvuje kod Nijemaca da ne napadaju Mihailovićeve četničke odrede; da poslije čišćenja Srbije od partizana Nedić ukaže potrebnu pomoć Mihailoviću u Bosni i Crnoj Gori; da Nedić i Mihailović izrade zajednički operacijski plan za čišćenje Srbije od partizana. O ovom sporazumu Nedić je obavijestio njemačkog vojnog komandanta u Srbiji generala Dankelmanna koji je sporazum odobrio i Nijemci više nisu poduzimali nikakve mjere protiv Dražinih četnika.

Prije drugog sastanka s Titom na sastanku Draže sa nekoliko najbližih visokih oficira odlučeno je da stupe u direktne pregovore s Nijemcima. Draža Mihailović je uputio u Beograd svoje predstavnike pukovnika Branislava Pantića i kapetana Nenada Mitrovića da prenesu njemačkom komandantu za Srbiju prijedlog Draže za direktne pregovore o zajedničkoj borbi protiv partizana i o snabdijevanju četnika oružjem. Pukovnik Pantić se 29. oktobra sreo sa Josefom Mollom, oficirom njemačke obavještajne službe i prenio prijedlog Draže Mihailovića. Njemačka komanda je prihvatila prijedlog i 11. novembra 1941. Draža Mihailović se u selu Divicama sastao sa opunomoćenim predstavnikom generala Bohmeom, potpukovnikom Konradom i grupom njemačkih oficira, Tako je krenula direktna saradnja Draže Mihailovića sa okupatorima , učešće četnika u svim njemačkim ofanzivama protiv partizana, kao kvinslinških priključaka i dijela fašističkih okupatorskih snaga. Navedene činjenice o tome govore, kao i mnoge druge i pobijaju tvrdnju da su se partizani i ravnogorci „ svi zajedno borili protiv fašista“.

Naravno da navedene činjenice govore koliko je glupa neistina da je „Otadžbinska vojska bila dio savezničkih snaga“: Ta četnička vojska bila je zločinački prirepak fašističkih sila osovine. A ko je bio svojom ulogom i ogromnim doprinosom priznati sastavni dio Antihitlerovske koalicije naka govore najistaknutiji državnici te koalicije.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Frenklin Ruzvelt je rekao: Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u istoriji Drugog svjetskog rata.“ Premijer Velike Britanijei u dobroj mjeri strateg Antihitlerovske koalicije Winston Čerčil je 1944. godine u britanskom parlamentu izjavio: „Razlog što smo prestali pomagati Dražu Mihailovića je prost. On se nije borio sa neprijateljem. Odlučni smo na strani Titovoj zbog njegove odlučne i hrabre borbe protiv njemačke armije. Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za nijemce. Oko ovih herojskih boraca i u njihovim redovima razvio se jedinstven pokret za slobodu cijelog naroda. Komunistima pripada čast što su prvi započeli borbu. Maršal Tito se pokazao ne samo kao vojskovođa , već isto tako kao izvanredan državnik koji je dao ogroman doprinos ujedinjavanju jugoslovenskih naroda. Francuski predsjednik Charles de Gaulle je izjavio na kraju rata: „Tito je borac koji je u najtežim okolnostima iznio pobjedu. To je legendarni junak.“

Harold Alexander , britanski feldmaršal , komandant savezničkih snagajugoistočnog fronta kazao je prije kraja rata : „ Tih ratnih dana od ljeta 1941. vi, jugoslovenski partizani borili ste se uprkos tome što niste imali hrane, ratne opreme, oružja…. Ja sam , kao mnogi drugi , pratio vašu herojsku borbu i odlučnost… Tek kad sam se u Italiji iskrcao sa svojim pobjedonosnim armijama shvatio sam i pravilno ocijenio ogromnu pomoć koju ste vi davali savezničkoj strani.“

Mislim da su činjenice koje sam naveo u ovom reagovanju dovoljna ilustracija koliko su neistinite tvrdnje na koje reagujem”, napisao je Dizdarević.