Ispovijest Bosanca osuđenog zbog ratovanja u Siriji: Svoj dug sam platio

“Ja sam jedini terorista u historiji zatvora u Zenici koji je imao vikend pogodnosti. Jedini”, počinje svoju priču za Radio Slobodna Evropa (RSE) 34-godišnji Bosanac, koji je trogodišnju kaznu zatvora zbog ratovanja u Siriji, izrečenu na Sudu Bosne i Hercegovine, odslužio u januaru 2020. godine.

U Siriju je otišao 31. januara 2013. godine. Sad kad se osvrne na taj period, kaže, nije imao “jasnu sliku” te zemlje i onoga što se tamo tada dešavalo.

“Isključivo zašto sam otišao i šta je mene poslalo tamo su videa koje sam gledao o zlostavljanjima muslimana. Mene niko nije poslao, niti mi je neko dao pare da ja odem tamo. Bilo je stvari koje su bile kako sam očekivao, bilo je onih koje nisu bile takve kako sam očekivao”, govori za RSE pod uvjetom da njegovo ime ne bude objavljeno.

U Siriju je, priča, otišao da ratuje na strani “opozicije”, pojašnjava, riječ je o “slobodnoj sirijskoj armiji”.

“Tad ISIL nikako nije postojao u Siriji, ali to se ne spominje nigdje u mojoj optužnici i u mojoj presudi. I kažu otišao je s namjerom da se priključi ISIL-u. Kojem ISIL-u?”, govori osuđeni 34-godišnjak.

Družio se s Bosancima koji su već bili u Siriji, živio je u Azazu kratko, a potom nešto duže u Alepu. Na pitanje je li se borio odgovara da je bio u Siriji, “u ratu sam bio”. Kaže i da je naučio koristiti oružje u Siriji.

“Moja jedinica zvala se ‘Domaći i strani’ (Ketibetul muhadziri vel ensar), komandant je bio Čečen. Kad sam napustio Arape, prešao sam tu gdje su Bosanci i tu je bio glavni Čečen. I tu je došlo do problema, jedna grupa je prešla u ISIL. Mi smo ostali tu. Nisam bio nikad za to za pređem, nisu me ubijedili da je ono što oni rade ispravno. Da su me silom htjeli natjerati, natjerali bi me. Jedan dio Bosanaca koji je prešao u ISIL, prešao je iz straha. Tada su oni bili najjači na terenu i taj broj koji je prešao nije prešao jer su mislili da su oni ispravni nego iz straha da će poginuti na drugoj strani”, prisjeća se.

Znak da napusti Siriju za njega je bila pojava sukoba između pobunjeničkih frakcija. Kaže da je u jednom trenutku nastao opšti haos, te da nije “više bio rat protiv režima”.

“To se desilo zbog borbe za vlast, ko će biti glavni. ISIL je htio čitavu teritoriju da pokrije, neke frakcije se nisu slagale s tim. Meni je bilo lijepo dok nisu ti problemi počeli. Kad sam bio na liniji, bio sam na liniji. Kad nisam, uživao sam. Išao sam na bazen, vozio sam motor”, ispričao je za RSE.

Povratak u BiH

Nakon što je shvatio da, kako kaže, stvari nisu bile onakve kako je očekivao, iz Sirije je otišao u Tursku, gdje je boravio kraće vrijeme. Nakon toga se odlučuje vratiti u BiH.

“Najviše zbog roditelja, bio sam ih poželio, a i zato što u BiH još nije bio zakon o tome da je odlazak u Siriju krivično djelo”, priča ovaj tridesetčetverogodišnjak.

Četiri mjeseca nakon što je došao u Bosnu i Hercegovine uhapšen je po nalogu Tužiteljstva BiH, u policijskoj akciji “Damask 1”.

“Znao sam zašto me traže. Zbog Sirije. Došli specijalci, opkolili čitav grad. Kao da hapse ne znam koga. Bio sam ljut tad što su došli, ali oni su bili fer i korektni. Pitali su me imam li oružje, nikad nisam imao oružje. Ovdje nisam u BiH. Odveli su me u SIPA-u. Tri dana su me ispitivali. Bili su dobri, ne mogu ništa reći. Ja sam pušten nakon 72 sata, nisam bio u pritvoru”, prisjeća se.

Tužiteljstvo BiH optužilo ga je da je organizirao, finansirao i pridružio se tzv. Islamskoj državi u Siriji, koju je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo terorističkom.

Suđenje je trajalo skoro dvije godine. Otežavajuća okolnost bile su ranije presude, prije odlaska u Siriju, jedna uvjetna i jedna na tri mjeseca. Kaže, jedna je zbog tuče, druga zbog napada na nacionalnoj osnovi, kada je u centru bh. gradića u kojem živi, muškarcu strgnuo krst s lančića.

“Došli smo do kraja suđenja, ništa nisu imali protiv mene. I na kraju je Tužilaštvo imalo dodatni dokaz, zaštićenog svjedoka. I dovelo je tog svjedoka. Postavili su mu pitanje jesam li se ja borio s ISIL-om protiv režima. To je djelomično tačno, jer ja sam se borio protiv režima, ali nisam bio u ISIL-u. Ja sam ISIL-u bio neprijatelj, jer nisam htio da budem s njima”, kaže.

Sud BiH proglasio ga je krivim i kaznio na tri godine zatvora. Odobreno mu je i spajanje kazne od tri mjeseca zbog napada na nacionalnoj osnovi. Kaže da na izricanje presude nije otišao jer je znao da će ga osuditi.

“Nisam znao na koliko dugo. Poslije sam samo dobio obavijest da se javim u zatvor u Zenici. Niko nije došao po mene. Sve sam sam. Ja sam odležao svoje. Ja sam svoj dug platio. Nije trebalo ni ići nikako. Dabogda rat nikako nije ni bio. Mene su osudili za ISIL, da sam organizator, finansijer i član. A ja nisam za to kriv. Pogriješio sam što sam otišao. To je moja greška. Sad ne bih otišao. Sad da je takva situacija, ne bih.”

Deradikalizacija i reintegracija osuđenika

Po dolasku u Kazneno-popravni zavod u Zenici, najstariji i najveći zavod ovog tipa u BiH, smješten je u izolirani paviljon.

“Bio sam u IV paviljonu, u izolaciji, zatvor u zavoru. Kažnjenički paviljon. Smatrali su da sam visokorizična osoba. Ali, ja sam jedini koji je izašao iz IV paviljona, a osuđen sam za terorizam”, kaže sagovornik RSE i objašnjava da je u zatvoru zbog dobrog vladanja nakon izlaska iz IV paviljona imao i dozvolu da izlazi za vikend.

U razgovoru s RSE kaže da tokom izdržavanja kazne nije bio dio nikakvog programa za deradikalizaciju, osim redovnih programa resocijalizacije i radne terapije.

“Nikad niko nije došao da priča o tome. Bio je neki zatvorski psiholog, ali nije to vezano za ovo. Ne postoji program deradikalizacije. Samo te strpaju u paviljon i to je deradikalizacija. Dolazile su neke strane organizacije da vide da li ja utječem na neke ljude u zatvoru, da li radikalizujem. Nikad nisam nikome govorio da treba klanjati niti sam nagovarao, ni u zatvoru ni vani”, ističe.

Odgovor iz Ministarstva pravde BiH

Iz Ministarstva pravde BiH u pisanom odgovoru za RSE navode da je ova ustanova provela nekoliko projekata reintegracije i postpenalne pomoći, naglasivši da “Bosna i Hercegovina ima zatvorski sustav sa suvremenim propisima i preuzetim međunarodnim i europskim standardima iz oblasti zatvorskog sustava”.

Privođenje tokom akcije Damask 1 kada je uhapšeno više osoba zbog sumnje da su ratovali u Siriji

“Zakonski propisi glede visokorizičnih osoba, u koji spadaju osobe osuđene za kaznena djela ‘terorizam’ i ‘protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama’, usklađeni su s preporukama Vijeća Europe, određenim konvencijama i međunarodnim sporazumima koji tretiraju područje lišenja slobode osoba i njihovih ljudskih prava, te s odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kao i s domaćom sudskom praksom”, navodi se u odgovoru Ministarstva na pitanje o programima reintegracije osoba osuđenih zbog ratovanja u Siriji.

Sagovornik RSE koji je osuđen zbog ratovanja u Siriji kaže da bi pristao da je “neko došao da razgovara”.

“Imali smo radnu terapiju, jedino to. To sam radio. Kad su me pustili iz izolacije, brzo sam se zaposlio. Prvo kao šnajder, a poslije sam vodio neke knjige za firmu zatvorsku, jer sam završio ekonomsku školu.”

Jedan od projekata u kazneno-popravnim zavodima u BiH u vezi s deradikalizacijom jeste projekt „Strukturirano upravljanje kaznom za osuđena lica s nasilnim i ekstremističkim ponašanjem u Bosni i Hercegovini“ koji provodi Vijeće Europe u BiH.

“Konkretno, cilj projekta je ograničavanje negativnog utjecaja koje radikalizirani zatvorenici mogu imati na druge zatvorenike. Projektne aktivnosti su osmišljene s ciljem unaprjeđenja sposobnosti zatvorskog osoblja za rano prepoznavanje svih znakova radikalizacije među zatvorenicima i efikasno postupanje sa zatvorenicima”, odgovor je Vijeća Europe na pitanje RSE o konkretnim učincima ovakvih projekata.

U Bosni i Hercegovini u toku je i projekt “Podrška reintegraciji nasilnih i ekstremnih zatvorenika u BiH” koji se provodi pod pokroviteljstvom Vijeća Europe i Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske na temelju prethodne Odluke Upravnog odbora čiji su članovi između ostalih i predstavnici Ministarstva pravde BiH, Federalnog ministarstva pravde, Ministarstva pravde Republike Srpske iz područja izvršenja kaznenih sankcija.

Projekt se odnosi i na osobe koje su počinile kaznena djela „Terorizam“ i „Protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama, a sve u cilju sprječavanja povratka zatvorenika nasilnom ekstremizmu pri otpuštanju u zajednicu.

Koliko je BiH državljana ratovalo u Siriji?

Tačan broj nije poznat. Zna se da je na teritoriji koju kontrolira kurdska administracija oko stotinu bh. državljana u zatvorima ili kampovima za žene i djecu, međutim broj državljana koji su u pokrajini Idlib, koju i dalje kontroliraju pobunjenici, nije poznat.

U BiH je 2019. godine iz Sirije deportirano ukupno 26 bh. državljana, od čega osam muškaraca koji su procesuirani na Sudu BiH zbog sudjelovanja u ratnim sukobima u Siriji. Trojica su osuđena, petorici se i dalje sudi.

Model koji je usvojila Sjeverna Makedonija za primjer

Državna strategija za borbu protiv terorizma u BiH ističe do kraja 2020. godine. Zvaničnici Ministarstva sigurnosti BiH s kojima je RSE ranije razgovarao potvrdili su da je u izradi nova strategija koja će svakako obuhvatiti i pitanja rehabilitacije i reintegracije povratnika iz Sirije te će biti više usmjerena i na prevenciju nego je ranije bio slučaj.

Dok BiH na novu sveobuhvatnu strategiju čeka, Sjeverna Makedonija, koja je kao i BiH jedna od članica Globalne koalicije za borbu protiv „Islamske države“, je u junu 2020. usvojila sveobuhvatan plan rehabilitacije i reintegracije državljana koji su se vratili ili tek trebaju biti vraćeni iz Sirije.

Plan, koji ima političku, financijsku i tehničku podršku međunarodne zajednice, također obuhvata počinitelje terorizma koji bi uskoro trebali biti pušteni iz zatvora, piše u analizi organizacije Just Security, organizacije za sigurnosna pitanja iz New Yorka.

Prema analizi, Sjeverna Makedonija rješava ovo pitanje iz nekoliko razloga. Prvo, međunarodni partneri spremni su deportirati građane Sjeverne Makedonije iz kampova i zatvora i pomoći u prikupljanju dokaza na bojnom polju kako bi olakšali kazneni progon onih koji su možda počinili zločin. Drugo, određeni broj osuđenih osoba za terorizam treba dovršiti svoje tipično kratke zatvorske kazne (tj. između 3,5 i 6 godina, s ograničenim sredstvima za podršku povratku u društvo, pa je Sjeverna Makedonija ionako trebala plan za njih).

Treće, Sjeverna Makedonija bila je pod utjecajem djelovanja zemalja Zapadnog Balkana, poput Kosova i BiH, koji su određeni broj svojih državljana repatrirali iz kampova.

I, konačno, 83 od 156 građana Sjeverne Makedonije koji su otišli u Irak i Siriju već su se vratili kući.

Međutim, to se dogodilo bez postojećih programa za procjenu i rješavanje rizika i potreba povratnika na sustavan način koji bi mogao smanjiti vjerovatnost recidiva.

Prema dostupnim informacijama, nacionalni plan potkrijepljen je multidisciplinarnim pristupom rješavanju složenog skupa rizika i potreba prisutnih povratnika.

Just Security piše da plan uključuje više institucija i aktera potrebnih za uspjeh, uzimajući u obzir složenu dinamiku povratnika i društva u koje ponovno ulaze.

Na primjer, plan opisuje uloge i odgovornosti različitih nacionalnih institucija, počevši od obavještajnih agencija do zdravstvenih vlasti koje mogu preuzeti funkcije poput utvrđivanja postoje li dovoljni dokazi za procesuiranje povratnika, procjene razine rizika koju on ili ona predstavlja, procjene njihove zdravstvene potrebe. Prikupljene informacije tada određuju koja je kombinacija kaznenog progona, savjetovanja, socijalne podrške ili drugih usluga potrebna.

Za plan Sjeverne Makedonije najvažnije je stvaranje multidisciplinarnih timova koji se oslanjaju na modele iz programa u Kanadi, Danskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.

Jedan tim djeluje na nacionalnoj razini kako bi nadgledao plan i koordinirao institucije i druge uključene aktere, dok drugi djeluju na općinskoj razini, a mobilni timovi za podršku pružaju dodatne kapacitete po potrebi.

Druga pohvalna značajka plana je izričita uloga koju on ističe za civilno društvo. I treća važna stavka jeste da obilježje plana koje je posebno usmjereno na rješavanje psihosocijalnih potreba povratnika, posebno djece.

Život nakon kazne

Kao jedan od složenijih dijelova reintegracije osuđenika, iz Ministarstva pravde BiH navode postpenalnu pomoć, projekat koji je, u jednoj fazi, u BiH financirala Vlada Kraljevine Nizozemske. Fokusirao se na glavne segmente resocijalizacije (financije, rad i zapošljavanje, pomoć u stambenom zbrinjavanju, obrazovanje i psiho-socijalna pomoć).

Postpenalni život 34-godišnjaka, bivšeg militanta koji je razgovarao s RSE, počeo je u januaru 2020. i dosad, kaže, nije uspio naći posao.

„Ko da me zaposli sad u svemu ovome. Teško. Pokušavam da ne razmišljam o stvarima koje trenutno ne mogu da ostvarim. Neću da razmišljam. Nešto zaradim, honorarno“, kaže.

Prije odlaska u Siriju živio je u selu Maoča, u blizini Brčkog, na sjeveru Bosne i Hercegovine. To je mjesto u kojem, uglavnom, žive pripadnici selefijske zajednice u BiH.

Kad govori o tome šta bi želio, kaže „najradije bih otišao negdje da sam živim. Da čuvam ovce“.

Na pitanje da li bi se družio s ljudima s kojima je bio u Siriji, od kojih su neki i dalje tamo, odlučno odgovara:

„Ne bih. Jednostavno, ne bih. Nisu me poslušali kad sam im govorio da i oni idu iz Sirije.“