Direktor zaposlio kćerku u školi, a ovako se pravda: “Pa nije mi više kći, udala se”

Tonći Vuksan (HDZ) godinama je bio načelnik Podbablja, male općine u dalmatinskom zaleđu. Danas je direktor osnovne škole u Zagvodu. U prosvjetu je otišao kad je Općina dosegnula vrtoglave milionske gubitke.

Ako je vjerovati diplomi, Tonći Vuksan studirao je nevjerovatnih 27 godina. Pedagogiju u Zadru upisao je 1980., a završio 2007. godine. Vuksan se, kako su za 24sata.hr pričali njemu bliski ljudi iz Zagore, voli hvaliti prijateljstvom s Momirom Karinom, pomoćnikom ministra obrazovanja. Kad su se lani provjeravale diplome u školstvu ova Vuksanova nije bila upitna. Nikom nije bilo čudno da je čovjek mogao nastaviti fakultet nakon više od dva desetljeća. Prije nego je postao direktorom  škole, Vuksan je u njoj zaposlen na mjesto pedagoga. Iako ranije imao takvog radnog iskustva, osim ako nije bio pedagog u HDZ-u.

Tonći Vuksan danas ima i nevjestu te nećakinju koje rade u prosvjeti. A od nedavno je i njegova kćerka, koju se može pronaći na fotografijama sa stranačkih skupova u majici s logom HDZ-a, ali i na kandidacijskim listama i objavama Mladeži HDZ-a Podbablje, baš prije par dana primljena da radi u školi u kojoj je on direktor. U računovodstvu. Iako žena nema takvog radnog iskustva. Što znači da će vlastitom ocu potpisivati putne naloge i slično.

S Vuksanom su malo porazgovarali novinari 24sata.

Jeste li vlastitu kćerku zaposlili na mjesto šefice školskih finansija?

– Eeeem.. je.

Je li se javljalo još osoba na to radno mjesto?

– Naravno.

Je li tačno da su se javile magistrice ekonomije koje su radile praksu u računovodstvu vaše škole?

– Te druge će se javit kad bude konkurs. Ovo je isključivo sada odluka direktora da se zaposli moja kćerka na 60 dana dok počne nastava jer je prijašnja zaposlenica otišla u penziju. Direktor ima pravo uzeti koga god hoće.

Vi ste taj direktor?

– Da. Direktor je izabrao onu u koju ima povjerenje.

A to je vaša kćerka?

– Moja kćer. Da.

A je li ona radila prije u školi?

– Nije. Ali je radila… ajmo reć da se obrazovala. Radila je na drugim mjestima.

Gdje je radila?

– A to… Zašto mislite gdje je radila?

Pa mora imat neke kompetencije da bi radila u finansijama!

– Ali mislite da ima kompetencije ova kolegica koja je radila praksu tu u školi u računovodstvu? Nije to rečeno da ima kompetencije ako je radila praksu. Nije to kompetencija. Kompetencija će se dokazat tamo na testiranju ‘ko je kompetentan. Pitanje je koliko je neko naučio raditi ili nije. Ja sam imao sekretaricu ovdje je radila 40 godina i otišla je, nije znala radit svoj posao.

A i sekretarica je otišla? Jeste koga zaposlili umjesto nje?

– Zaposlio sam isto tako jednu, bila je na birou. I za njeno radno mjesto bit će raspisan konkurs. Testirat će se.

Hoće li se tako testirati i vašu kćerku da se vidi može li ostati raditi?

– Tako je. Neće se javit samo ona! Ima njih zainteresiranih oho-ho. Onda direktor predlaže dva ili tri kandidata koji imaju najbolje ocijene, to direktor predlaže. Jer direktor ima svoje ovlasti. Školski odbor donosi znači odluku da li će tu djelatnicu koju je predložio direktor ili je neće. Ako ne primi tu koju je predložio ravnatelj, direktor može predložit drugu osobu, ako mu ne prođe ta osoba, direktor onda od ove dvije, tri osobe ide glasovanje. Ja ništa zakonski nisam pogriješio, Vi ovo možete napisat sve šta sam vam rekao!

Dobro, dobro, hoćemo.

– A sad da van kažem o mojoj kćerki; završila je fakultet prije 13 godina, radila u osiguranju, na sezoni u trafikama, trgovinama, sve po par mjeseci. 13 godina je povremeno na birou. Neka meni neko kaže kako će moja kćerka živjeti? Ali ja vam moram otvoreno reći; da se ja neću potruditi kod kolega i ovih…, pa to bi bilo suludo! Nemojte me krivo razumjeti, da ja za nekoga drugoga tražim, a ne za svoju kćer, to…!

Ma to ne bi imalo smisla!

– Je l’ tako?

A vaša nevjesta je zaposlena u OŠ Zmijavci, područna škola Drum. Je li tačno da je druga učiteljica godinama ondje radila na zamjeni i javila se na konkurs i svejedno izgubila od vaše nevjeste?

– Slušajte, moja nevjesta je dobila posao prije nego se udala.

Bila je samo zaručena?!

– Nju je isto predlagao direktor. Školski odbor je dao saglasnost. Ja sam tada bio pedagog u ovoj školi… Al ja vam kažem, ako ne bude onako u tekstu kako san ja rekao ja ću podnijeti tužbu. Ja sam vam sada rekao sve kako je, vi možete napisati “primio direktor svoju kćerku” i to je u redu.

Okej. Ajmo dalje. Rečeno nam je da je na mjestu tete u vrtiću zaposlena vaša nećakinja?

– Je, prije tri godine. Na neodređeno radno vrijeme. Zapošljavanje u vrtiću vodi Općina, ja samo predložim, a Općina odobri. Oni vrše finansiranje i daju smjernice koga će se zaposliti. Evo, baš jučer, zvao me načelnik kaže da trebamo naći pomoćnika u nastavi, već je škola počela, već je zakasnio, zvao me da ima jedna djevojka koja bi radila kao pomoćnica, završila je pedagoški fakultet i ja ga pitam ima li ona položeno za rad s djecom s pošteškoćama, kaže – nema. Ali Županija, naš osnivač, traži da ima položeno. Kad vam kažu “direktor nije htio zaposlit iz Zagvozda pomoćnicu u nastavi nego je primio nekoga drugoga sa strane”, onda van je ovo druga strana medalje. Ta nema položeno za rad s djecom, ova ima i eto.

Mhm. Kad smo kod fakulteta; vi ste studirali 27 godina?

– Ma nisam, ja sam studirao kako treba pet godina, ali nisam završio fakultet. Završio sam ga tek nakon 20 godina, ostao mi je samo jedan ispit i diplomski rad. Došlo je vrijeme, oženio sam se, dobio djecu, problemi ovi oni…

I čim ste to položili dobili ste posao pedagoga u školi?!

– Tako je! Samo par godina prije sam položio.

Jeste li imali neku praksu prije nego ste dobili posao?

– Ne. Kao pedagog nisam nigdje radio. 20 godina sam bio načelnik općine gdje sam radio ohoho kojekakvih stvari!

Eeee, tako sam i čula! Da ste ostavili 13 miliona kuna duga…?

– To vam je dezinformacija. Dužni smo bili možda i 15 miliona kuna. Zato jer smo vodovod napravili. I vrtić. I mrtvačnice tri. Asafltirali. Obično se misli “on je ukrao te novce”, ali ja sam radio. Sve smo gradili.

Ma kako to, pa nekidan je Općina Podbablje izgubila spor od 100 000 kuna radi stvari koje ste vi radili kao načelnik?!

– A slušajte. Znam ja sve to šta vi znate. Ali znate šta ću vam ja reć. Da sam se ja kandidirao ti isti nikad ne bi dobili izbore! Ma da vam kažen. Da se vratimo. Ono što sam rekao iza toga stojim. Uvijek će nekome bit krivo nekome pravo, ali ja imam svoje pravo da kao direktor primim koga hoću.

Odnosno – svoju kćerku?

– Ma nije! Nego toga i toga! Ona se preziva Čapin, ja san Vuksan, kako vi to ne znate?! Nije ona meni više kćerka, ona se udala, otišla!

A, dobro, pa to je onda skroz druga stvar ako se udala.

– Ne živi ona sa mnom već 15 godina!

Aaa, dobro, dobro…

– Suprug joj po bauštelama! Nema ni on nikakav posao, u Hrvatskoj koja vapi za radnom snagom, dolaze ovi, dolaze oni, evo ona 13 godina nema posao, znači, bukvalno nijedno ni drugo nemaju posla, eto.

A šta ćete, to vam je tako u ovoj državi…

– Eto. Drago mi je da ste me zvali, da me niste napamet zvali, da moram demantirati ili ovo ili ono, a ovo sve drugo molim vas da napišete kako sam rekao. Od riječi do riječi. Eto.