Srđan Vukadinović: Pogrešna je percepcija da Milo Đukanović silazi s vlasti

O rezultatima parlamentarnih izbora i formiranju vlasti u Crnoj Gori, razlozima lošeg izborog rezultat Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, utjecaju Srpske pravoslavne crkve (SPC) na izborni proces, te konfrontaciji crnogorskog društva koje će se nastaviti, u intervjuu za InfoRadar govori Srđan Vukadinović, univerzitetski profesor sa podgoričkom i tuzlanskom adresom.

Netom okončani parlamentarni izbori u Crnoj Gori po svemu sudeći označili su i kraj trodecenijske ere vladavine DPS-a Mila Đukanovića. Pitanje koje se sada najčešće iz regionalnog aspekta otvara jeste šta novoformirana koalicija (Za budućnost Crne Gore, Demokratska Fronta i Crno na bijelo) može novo da ponudi Crnoj Gori?

VUKADINOVIĆ: Pogrešna je percepcija da Milo Đukanović silazi s vlasti jer on ostaje predsjednik Crne Gore do aprila 2022. godine, dakle ostaje ključna politička figura. Demokratska partija socijalista (DPS) pobijedila je na izborima sa 2,5 posto više glasova od druge koalicije predvođene DF-om, ali je pitanje da li će imati, mada sumnjam, taj kapacitet da formira vlast. Njima nedostaje taj jedan glas izgubljen podjelom hrvatskog političkog korpusa. Tako ovaj rezultat nije mnogo drugačiji u odnosu na 2016. godinu, ma koliko se to nama čini, jer je tada ova koalicija predvođena DF-om imala 39 mandata. Pri tome URA sa svoja četiri mandata je taj tas na vagi i to je jedna potpuno šarolika koalicija predvođena Demokratskim frontom čiji je spiritus movens Srpska pravoslavna crkva. Imamo Demokrate sa svojih deset poslanika, a zapravo su i jedni i drugi sačinjeni od svega i svačega, i imamo URA sa četiri poslanika, koja je za zapadne, demokratske vrednote, koja je za NATO pakt, priznavanje Kosova, koja je za evropske integracije, i to je razlog zbog kojeg će Crna Gora imati vruću političku jesen uoči sklapanja vlade. Vidjet ćemo da li će to biti stabilna vlada, funkcionalna vlada. Vidjet ćemo da li će se oni koji baštine demokratske i proevropske vrijednosti, saradnju s NATO, prikloniti Đukanovićevom DPS-u, ili zažmiriti na sve to i prikloniti se nečemu što je jedan klasični nacionalizam. Tako da, u svakom slučaju, ostaju da se poslože sve te kockice, a pri tome da ne govorimo da je mnoštvo malih partija u tom koalicijama koje će tražiti svoj interes. Za njih je to jedinstvena prilika da profitiraju u trenutku kada dolazi do tranzicije vlasti u parlamentarnom životu i to na miran demokratski način, čemu je doprinijela i velika izlaznost na izbore. I kada smo kod Srpske pravoslavne crkve, ona jeste utjecala na izborne rezultate, ali ne u takvoj mjeri, jer su samo dva mandata koja su dobivena tako velikoj izlaznosti. SPC jeste mobilizirala ljude da izađu na izbore, za koga da glasaju, ali to je ipak samo par procenata.

Sada se Crna Gora nalazi pred velikom dilemom. I nije samo u pitanju formiranje vlade, jer Crnoj Gori treba dvije trećine glasova u parlamentu za izbor državnog tužioca koji je sada u v.d. stanju i mnogo institucija i agencija koje će ući u to v.d. stanje. Tako da predstoji dosta nestabilan, rizičan period, i treba sačekati da se vidi kako će se to odraziti na određenu spoljnopolitičku situaciju i na spoljnopolitički odnos Crne Gore prema svemu onom što je do sada baštinila.

Odnosi Srbije i Crne Gore nikada nisu bili na nižem nivou, a odioznost prema politici DPS-a, naročito nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jasno je izražavao i Milorad Dodik. Hoće li sada doći do zaokretna odnosa tih politika, na jednoj strani, i može li se očekivati preispitivanja politika prema nastavku EU integracija i NATO savezu?

VUKADINOVIĆ: Preispitivanje članstva u NATO savezu je moguće, ali isto tako iz SAD-a su već stigle glasine da NATO u svom sastavu ne želi državu koja se koleba, koja je sumnjiva u smislu članstva. Tako da bi, ako bi se formirala ova vlada, i ako bi URA žrtvovala svoje programske ciljeve zarad ulaska u vlast, onda može da dođe do određene nestabilnosti, da se preispita priznavanje Kosova kao nezavisne države, može da se preispita status u NATO paktu. Da se potpuno zaustavi put ka EU. Također je pitanje i kakve će relacije biti sa susjedima, prije svega Hrvatskom i Srbijom. Ako bude dominirala ova koalicija koja je pod direktnim utjecajem Srpske pravoslavne crkve, onda teško da možemo govoriti o Crnoj Gori kao članici Evropske unije, NATO pakta, teško možemo govoriti o priznanju nekih, već priznatih stvari. Ali za očekivati je da – ako se formira ta vlada – da URA kao građanska partija neće popustiti pred ultimatumima u smislu bi li pala vlada ili ne, bi li se uopšte i formirala, bi li ponovo DPS uzeo vlast. Jer DPS sa četiri poslanika URA može formirati vlast i da URA to debelo naplati, preciznije, da DPS debelo radi pod njihovim utjecajem. Jer je dobro poznato da je DPS zarad fotelja spreman na žrtvovanje mnogo toga, i svojih kapaciteta i svojih kadrova i resursa. I da podvučem, URA je priznat politički subjekt u međunarodnim asocijacijama i vidjet ćemo kako će se ponašati u tom smislu. Ipak je teško očekivati da će nacionalne strukture, koje imaju duplo više poslanika od URA, u situaciji kada su stekli takav izborni kapacitet dozvoliti da stranka sa četiri poslanika ruši njihove strateške odluke i pozicije.

Djelimično ste se osvrnuli na ulogu Srpske pravoslavne crkve tokom kampanje. Da li stoje ocjene pojedinih crnogorskih komentatora da je SPC izborni pobjednik?

VUKADINOVIĆ: Ne bi se s tim složio. Jer opozicija je na prošlim izborima osvojila 39 mandata, sada 41. Značin, a rezultat izbora utjecala je jedna užasna politika DPS-a, prije svega afere koje su se otvorile, u koje su bili uključeni najviši dužnosnici DPS-a, njihovi srodnici. Građani nezadovoljni takvom situacijom kaznili su DPS. Treba spomenuti i osiono ponašanje DPS-a zadnjih mjesec dana pred izbore, ankete na koje su se pozivali i koje su na izlaznost od 65 posto građana garantovale pobjedu. Ali treba podsjetiti da je premijer Crne Gore najavio da će od ponedjeljka mnogi morati napustiti Crnu Goru, da će popovi preko granice, što je nedopustivo političko ponašanje i što je izazvalo reagovanje apstinenata da izađu na izbore. Jeste bilo tu i utjecaja SPC-a i Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ali socijalno ekonomsko stanje, afere vezane za rukovodstvo DPS-a rezultirale ovim izbornim rezultatom.

U analizama pred izbore bila je i ocjena da je Milo Đukanović loš za građane, ali dobar za Crnu Goru. Stoje li takva ocjena?

VUKADINOVIĆ: Đukanović jeste neko ko je uspio da sačuva mir u teškim momentima kada se moglo dogoditi za Crnu Goru ono što se desilo republikama bivše Jugoslavije. Tako je sačuvao njenu biološku supstancu, borio se za neku politiku koja je neko vrijeme namigivala malo Rusiji, malo na NATO i zapad, da bi se potom potpuno okrenuo zapadu. U ekonomskom pogledu on nije uradio mnogo toga.

Freedom Hause je ove godine Crnu Goru sa liste demokratija spustio na listu hibridnih režima. Hoće li se s novom vlašću išta promijeniti?

VUKADINOVIĆ: Sumnjam, jer ova koalicija ovakva kakva je po svom kleronacionalnom karakteru, koji duplo više dominira od ostalih njenih članica, mislim da se neće ništa drugačije ponašati nego DPS. I to se najbolje vidjelo u onim lokalnim zajednicama u kojima su bili na vlasti, poput Kotora i Budve, u kojima je cvjetao i kriminal i korupcija. Ovo je samo personalna smjena jedne grupacije drugom. Tako da se u pogledu slobode medija, razvoja demokratije, ne može ništa očekivati.

Izbori su bili i prošli ali ne i duboke konfrontacije između dvije Crne Gore. Od sukoba autokefalne Crnogorske crkve i SPC-a, do samih građana.

VUKADINOVIĆ: Podijeljenost je nešto što je duboka dubioznost crnogorskog društva i ona se ne mijenja od 2006. godine, naprotiv ona je sve veća. Crna Gora je duboko podijeljeno društvo i aktuelna vlast po tome ništa nije uradila. Ponekad je podržavala i potpaljivala te podjele zarad svojih interesa, i to je jedan problem koji se mora rješavati. Ali ne u okviru ideoloških floskula o kojima govore predstavnici ove nacionalne grupacije. Zbog toga mi danas imamo dvije Crne Gore. Ova priča će se voditi tek u godini popisa stanovništva, odnosno mogla bi kulminirati naredne 2001. godine, kada bi se moglo desiti da broj građana koji se izjašnjavaju kao Srbi nadmaši broj Crnogoraca.

Pobjedničko slavlje na ulicama Pljevalja i nekim drugim mjestima pretvorilo se u nacionalističke napade na bošnjačko stanovništvo i njihovu imovinu, a incidenti su zabilježeni i u glavnom gradu Podgorici. Da li se takav razvoj događaja mogao očekivati?

VUKADINOVIĆ: Pa jeste, jer koliko god se oni predstavljali kao demokrate, kao tolerantni, u pitanju je koalicija koju predvodi Demokratski front i ljudi koji su i 90-ih godina protjerivali muslimane iz Pljevalja, iz Bijelog Polja i ostalih mjesta To su oni ljudi koji su postavljali bombe u lokalima, kućama i stanovima tih ljudi i tu se ništa nije promijenilo. Kao ni u Srbiji. Vučić je radikal, on je pionir Vojislava Šešelja i on se može predstavljati kao veliki demokrata koji je izgubio pamćenje kada su te godine u pitanju. I to je problem i Crne Gore i Balkana da mi danas prihvatamo neke ljude za koje dobro znamo šta su jučer radili, znamo da su to bili ljudi krvi i zla i ne mogu ti ljudi da promijene svoju ideologiju. Da se ne zavaravamo, tolika tranzicija se ne može dogoditi. Sve što oni rade – rade zbog određenih interesa u saglasnosti određenih međunarodnih krugova kojima odgovara nestabilnost ovog područja da bi mogli da mešetare onako kako mešetare.

Dakle, u ovoj koaliciji, izuzme li se URA, ima ljudi koji i dalje siju mržnju, u kojima živi i dalje mržnja prema onom drugom, i oni mogu prihvatiti Bošnjake, Hrvate i Albance samo onoliko koliko im treba za određeni trenutak, da se legitimišu pred međunarodnom zajednicom kao politička grupacija koja je tolerantna. Ali u njihovoj biti je mržnja, kao i u biti Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, jer najveći velikodostojnik SPC, mitropolit Crnogorsko-primorski, stalno sije neke kletve, proklinje, iz njega sije mržnja i tako pokazuje da nije čovjek duha, pomirenja. Oni danas stalno insistiraju i govore pomirenje, pomirenje. Ali kod njih je pomirenje jedna ideološka floskula, jer oni to gledaju kao pomirenje četnika sa svim ostalima na način kako njima odgovara i samo u svojoj ideološkoj ravni. Da oni budu dominantni i da promovišu iste one vrijednosti koje su promovisali u II svjetskom ratu, koje su promovisali u ratovima u BiH i Hrvatskoj. Tako da ono što se desilo u Pljevljima najbolji je odgovor, tužna i žalosna slika te politike.

Ali dio te velike koalicije je i URA čiji lider Dritan Abazović zagovara sasvim druge vrijednosti. Jesu li oni i on danas na svojevrsnom političkom ispitu?

VUKADINOVIĆ: URA je veliki problem i velika dilema. Pogubno je da su oni danas taj tas na vagi i, prema meni, međunarodna zajednica mora biti bitan faktor. Da razgovara s URA-om, da URA pravi koaliciju s Demokratskom partijom socijalista, a to znači da URA može da kontroliše svaki potez DPS-a i ima garanciju međunarodne zajednice da DPS ništa ne može preduzeti što bi moglo da našteti URI. Po meni je to puno prirodnije, jer URA ipak više pripada onoj koaliciji koja neće sijati mržnju.