Srbijanska književnica o zločinima u Višegradu: “Šta nije jasno?”

Srbijanska književnica Biljana Srbljanović posvetila je objavu na Facebooku žrtvama žive lomače u Višegradu, a njene riječi prenosimo u cijelosti.

“Na današnji dan 1992. godine rođaci Milan i Sredoje Lukić izvršili su jedan od najstrahotnijih zločina u historiji bivše Jugoslavije.

Evo nekoliko rečenica iz presude:

Milan Lukić, Sredoje Lukić i drugi prisilili su otprilike 65 žena, djece i starijih muškaraca bosanskih Muslimana da uđu u jednu sobu u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, u naselju Nova Mahala. Dok je Sredoje Lukić čekao napolju, Milan Lukić i jedan drugi muškarac naredili su svim ljudima da uđu u sobu i prisilili ih da im predaju sav svoj novac i nakit. Dok se to odvijalo, svi ljudi, uključujući žene i djecu, bili su pretreseni do gola. Milan Lukić, Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević zaključali su i zabarikadirali ove ljude u kuću kako bi spriječili njihov bijeg.

Kasnije, dok su Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević stajali iza njega, Milan Lukić je otvorio vrata, na pod stavio zapaljivu napravu i zapalio fitilj. Cijelu kuću je za nekoliko sekundi zahvatio plamen i ona je nastavila da gori sljedećih sat vremena. Neki ljudi pokušali su da iskoče kroz prozor, ali Milan Lukić i Sredoje Lukić stajali su napolju i pucali na njih dok je Mitar Vasiljević osvjetljavao žrtve.

Povici i vrisak ljudi u kući mogli su se čuti još otprilike dva sata nakon što je započeo požar. Svi ljudi zaključani u kući, osim njih šestoro, izgubili su život. Žrtve su ili poginule u požaru ili su ustreljane pokušavajući da pobjegnu. Među žrtvama je bilo nekoliko male djece i beba, i 46 članova jedne porodice…”

Zločinci su, dakle, žive ljude spalili za dukate i zlatne zube, golu djecu u vatru pobacali, satima slušali njihove jauke i pucali u svaku dušu koja je pokušala da se spasi iz buktinje.

Eto zašto nije dosta priče o prošlosti, eto zašto ću uvijek biti za “Koaliciju za mir”.

Šta nije jasno?”