Albanac brine o starici srpske nacionalnosti, jedinoj stanovnici u selu (FOTO)

U selu Vaganeš, na istoku Kosova, smještenom u brdima, vreme kao da je odavno stalo. Kuće su oronule, a dvorišta i staze zarasli su u visoku travu. Osim starice Blagice i njene mace, u tom selu više nema ni ljudi ni stoke. Gotovo jedini, ali redovan posjetilac je Albanac Fadil Rama iz susednog sela Strezovca.

Njega ni pandemija koronavirusa nije spriječila da nastavi da obilazi Blagicu Dičić (92), koja više od godinu dana živi potpuno sama u cijelom selu.

Zajedno s Fadilom ekipa Anadolu Agency (AA) krenula je u posjetu Blagici koju smo zatekli kako se sprema da opere ruke.

Fadil joj odmah pridržava lonče s vodom i lavor. Dodaje joj peškir da obriše ruke pa joj daje dvije kese pune hrane.

“Ti sine samo donosiš, puniš frižider”, kaže Blagica.

“Ako, ako, neka ima, bolje da ima nego da nema”, odgovara Fadil.

Baka Blagica gleda u Fadila i blagosilja ga.

“Samo ovaj brat mi dolazi i njegova žena sa sinom, njegova domaćica mi bila i on, kao da su mi bili majka, tatko. On me čuva, Bog neka ga čuva, Bog neka ga pozlati”, kaže Blagica.

Blagica ima svoju djecu, dva sina i tri kćerke, od kojih četvoro živi u Srbiji. Njen sin Slobodan (Dan) sa kojim je živjela do prije nešto više od godinu, zbog bolesti žene bio je prinuđen da se preseli u obližnji gradić Kamenicu, gdje mu je opština osigurala smještaj.

“Da idem dole nisam mogla, nisam naučila, nisam za stan”, kaže ona i dodaje:

“Nije me strah, nije. Malo teško što sam sama, ali nije mi teško naučila sam sine”.

Blagica ističe da joj je Fadil kao brat i da joj pomaže.

“Nikad neću da mu zaboravim njegovu dobrotu što me čuva, i mene i Dana. To je nezamislivo”, kaže baka.

Fadil Rama ističe da je znao da je Blagica sama i da nema ko da joj pomogne, posebno u ovo vrijeme pandemije koronavirusa. Kako kaže svakog drugog ili trećeg dana dolazi da joj donese hranu.

Po riječima Fadila, Blagicin sin Slobodan je lošeg socijalnog stanja i za vrijeme mjera uvedenih zbog koronavirusa nije mogao da dolazi da obilazi majku.

“Njen sin je prije koronavirusa dolazio na deset dana, ali ja sam i tada dolazio u međuvremenu, a od kada je koronavirus samo ja dolazim”, kaže Fadil i dodaje da je tokom mjeseca ramazana dolazio svakoga dana da je obiđe.

“Pošto nisam postio htio sam da učinim sevap. Do ovde ima oko dva kilometra i peške da dođem da joj donesem hranu nije mi problem. Ja ne mogu da jedem, ako znam da je jedan čovjek gladan, bez obzira na vjeru i rasu”, kaže Fadil.

Osim što joj donese hranu, Fadil joj na obližnjem izvoru uvijek napuni i nekoliko bidona s vodom i prinese joj drva i pripremi grančice da lakše može da založi vatru.

Nakon što su pojedini mediji prenijeli tešku situaciju bake Blagice javili su se i humani ljudi koji su htjeli da pomognu.

“Ne poznajem ga, ali jedan čovjek iz Amerike, prezime mu je Nikolić, poslao je 200 dolara i ja sam joj za te pare kupio frižider zato što sam znao da joj je potreban, jer se brzo kvarila čorba koju sam joj donosio”, kaže Fadil.

Opština Kamenica je poznata po dobrim međuetničkim odnosima Albanaca i Srba i to potvrđuje i Fadil.

“Oni su se dobro ponašali i za vrijeme rata i ranije, uvek smo imali dobre odnose, nije bilo problema nikada”, zaključuje Fadil.

Fadilov primjer uliva nadu da još uvijek ima dobrih i humanih ljudi kojima nacionalnost ili vjera nisu smetnja da pomognu drugim ljudima.