Njemačke klaonice i tvornice rasadnici zaraze, u njima uglavnom rade strani radnici

Vijest je odjeknula kao bomba – samo dan nakon što su u srijedu njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednici vlada svih 16 njemačkih saveznih zemalja dogovorili popuštanje mjera restrikcije u vezi s koronakrizom i utvrdili kriterije koji se moraju poštivati da ta ublažavanja mogu biti sprovedena, stigle su informacije o probijanju dogovorenih granica, piše Deutsche Welle.

U velikoj klaonici Westfleisch u blizini Münstera u saveznoj zemlji Sjeverna Rajna-Westfalija registrirano je 73 zaraženih koronavorusom. U međuvremenu je taj broj narastao na 191 zaraženu osobu, no on će sigurno biti veći, jer se sada vrše masovna testiranja.

Najmanje 13 osoba je trenutno na liječenju u bolnici. Dogovoreno je bilo da maksimalan broj zaraženih ne smije prijeći brojku od 50 na 100.000 stanovnika u roku od sedam dana. Čim se ta granica pređe, moraju se ponovo uvesti mjere restrikcije.

U međuvremenu je i u jednoj drugoj velikoj klaonici u Bad Bremstedu na sjeveru Njemačke također zabilježeno 119 zaraženih – i tu je sada masovno testiranje u toku.

A još u aprilu je i u jednoj klaonici na jugu zemlje također registriran veliki broj zaraženih. Zbog zabrinutost građana je Robert Koch Institut, centralna njemačka ustanova koja prati razvoj epidemije, objavio da ne postoje nikakvi znakovi koji bi upućivali na to da se koronavirus može prenositi putem živežnih namirnica – pa dakle i mesom. Zbog toga je, kažu virolozi, konzumacija mesa bezopasna.

Brza reakcija

Mada je dogovor vodećih njemačkih političara bio jasan, naime da čim se pređe magična granica od 50 zaraženih na 100.000 stanovnika treba povući sve mjere popuštanja ograničenja kontakata i vratiti se na režim relativne karantene, u prvom trenutku su odgovorni u pogođenim okruzima pokušali eskivirati tu obavezu.

Tako je načelnik okruga Coesfeld, gdje se nalazi velika tvornica mesa Westfleisch pokušao argumentirati tvrdnjom da je zaraza samo u toj tvornici, pa ne treba ponovo zatvarati cijeli okrug. A smatrao je i da ne treba zatvarati tvornicu, jer je ona “sistemski relevantna”.

No pokrajinska vlada Sjeverne Rajne-Westfalije je ipak reagirala brzo i odlučno: odlukom nadležnog ministra poljoprivrede je tvornica zatvorena a popuštanje mjera za sve stanovnike okruga je odgođeno za sedam dana. Za sada. No kako se tek počelo s masovnim testiranjem, za očekivati je da će i broj registriranih zaraženih sljedećih dana bivati sve većim. Stoga je lako moguće da se taj rok produži.

Jeftini “gastarbajteri”

Razlog tome da se njemačke klaonice i tvornice za preradu mesa pokazuju kao rasadnici zaraze koronavirusom ne leži u manjkavoj higijeni rada u njima, već prije svega u uslovima u kojima žive tamo zaposleni radnici.

U njemačkoj mesnoj industriji, prije svega u velikim klaonicama, pretežno su zaposleni strani radnici – velikim dijelom iz Rumunije. Oni žive i rade kao u najstereotipnijim “gastarbajterskim” filmovima: rade puno i naporno, na pokretnim trakama, plaće su im za njemačke uvjete niske, a smješteni su često u masovnim spavaonicama, bivšim kasarnama, sa i do 12 ležajeva u jednoj sobi. Većina ih uopće ili jedva malo govori njemački.

Najčešće dolaze iz Rumunije, uz Bugarsku najsiromašniju zemlju Europske unije. Mada je to protuzakonito, mnogi od radnika tvrde da su im smjene i po 12 sati dnevno. Njihova je mjesečna plaća oko 1500 eura bruto, od toga se onda odbijaju porez i naknade za različita osiguranja, a od onoga što im ostane moraju naravno još platiti i smještaj i hranu. No i to se mnogima isplati, jer bi u svojoj domovini bili ili bez posla, ili zarađivali još puno manje. Od novca koji u njemačkim klaonicama zarade često žive čitave obitelji u Rumuniji.

Politika se budi – polako

Da su u njemačkoj mesnoj industriji loši uslovi rada, nije novost. U zemlji se prosječno po glavi stanovnika godišnje pojede oko 60 kila mesa, cijena svinjetine, govedine ili peradi je često ispod 10 eura za kilu.

U toj branši u Njemačkoj radi preko 100.000 ljudi – a trećina ih dolazi iz istočne Europe. Budući da su često smješteni u grupnom smještaju tu je održavanje socijalne distance, kako se to zahtijeva u vrijeme epidemije koronavirusa, faktički nemoguće. Jedna inficirana osoba je dovoljna da se u nekom od tih smještaja virus proširi velikom brzinom. A ti ljudi naravno i izlaze iz svojih spavaonica, idu u kupovinu, šeću se gradom.

U gradu Coesfeldu je već zabilježeno da domaći stanovnici izbjegavaju kupovinu u supermarketima jer se boje zaraze.

Nakon ovog skandala probudili su se i političari. Savezni ministar rada Hubertus Heil sada traži da se hitno preispitaju uvjeti u kojima rade ljudi u klaonicama, te da se “hitno preispitaju uvjeti u kojima prije svega sezonski radnici žive”. On sada kaže da su uvjeti u kojima ti ljudi rade i žive “neodrživi”, prije svega s obzirom na “zaštitu od infekcije”. Heil smatra da se tu treba pod hitno promijeniti, a ako je potrebno, najavio je i promjenu u zakonu.