Muškarac koji se zarazio u Konjicu: “Prošao sam pakao! To nije bolest, to je tornado”

Mićo Despotović (64), kojem je poslije dolaska s proslave u Konjicu potvrđena korona, kaže da je nakon sedam dana pakla i halucinacija temperatura naglo stala, kao da je neko isključio dugme.

“Prošao sam pakao! To nije bolest, to je tornado koji ti prođe kroz tijelo! Sećam se samo nevjerovatne nemoći organizma, nekog bunila u kom sam bio, spavaš a ne spavaš, budiš se u košmaru, haluciniraš, non-stop si u nekom magnovenju i tako sedam dana. U jednom trenutku imao sam osjećaj kao da su mi zubi – okrenuti naopako!”, priča za srbijanske medije Užičanin Mićo Despotović (64), kome je polovinom marta potvrđena korona, a koji se prije dva dana izliječen vratio kući.

On pretpostavlja da se opasnim virusom inficirao 11. marta na proslavi u Konjicu, u BiH, gdje je, kako kaže, bilo ljudi s pet kontinenata.

“Moguće da je kobni trenutak bio kad sam jednog kolegu, direktora jedne firme potapšao po leđima… Poslije sam čuo da je taj čovjek bio zaražen kad je došao u Konjic, a zbog lakše kliničke slike koronu je prebolio u kućnoj izolaciji”, kaže Despotović.

Iz Konjica se vratio iste večeri, narednih dana nije bilo problema, radio je, sretao se s ljudima, tri-četiri dana kasnije, osjetio je, kaže, jezu u nogama, i samo pomislio – „evo ga“.

Prva tri dana u „Mišoviću“ sve je, kaže, bilo dobro, ni temperature ni drugih simptoma, a onda, odjednom je počeo pakao.

“Bio sam na kiseoniku non-stop, u jednom trenutku saturacija mi je pala ispod 90, htjeli su da me prebace na poluintenzivnu njegu. Da se to desilo, da su me stavili na aparate da ležim, vjerovatno ne bih prebrodio… Zamolio sam ljekarku da mi test saturacije rade za pola sata, ja sam za to vrijeme šetao hodnikom, radio neke vježbe, malo pokrenuo pluća i za pola sata saturacija je bila 98. Bila je to, bukvalno, borba sa samim sobom, morao sam sebe da pobjedim, da ubijedim sebe da ja to mogu, da moram da prebolim. Posle sedam dana pakla, bunila, halucinacija, pravog tornada u organizmu, temperatura je naglo stala, kao da je neko isključio dugme”, priča Despotović.

Na kraju, dodaje, najvažnije mu je da niko od ljudi s kojima je bio u kontaktu nije obolio i da niko nije morao da prođe ono što je on.