Zbog koronavirusa vremenska prognoza nije toliko pouzdana

Matematički modeli koji se svakodnevno koriste za meteorološka predviđanja zahtijevaju puno podataka koji kontinuirano pristižu s miliona stanica za praćenje stanja atmosfere. Veliku većinu prikupljaju sateliti, koji su sve učinkovitiji.

Ali ako se želi biti precizniji, posebice kad je riječ o najnižim slojevima atmosfere, ‘oko 10 posto podataka dolazi od sustava koji su postavljeni u putničkim avionima’, objasnio je za AFP Emmanuel Bocrie, direktor za medije francuske meteorološke službe Météo France.

U normalnim okolnostima, komercijalni putnički avioni na taj način svaki dan u svijetu prenose više od 700.000 opservacija o temperaturi zraka, brzini i smjeru vjetra, kao i o vlažnosti i turbulencijama tokom uspona na više visine i tijekom leta: to je sustav Amdar, kojim upravlja Svjetska meteorološka organizacija (WMO), agencija Ujedinjenih naroda.

Epidemija je dovela do smanjenja svjetskog zračnog prometa za 80 do 90 posto i „ostali smo bez gotovo dvije trećine” tih podataka, naglasio je Bocrie. To zabrinjava meteorologe.

– Daljnje i još veće smanjenje meteoroloških opservacija iz aviona moglo bi dovesti do postupnog smanjenja pouzdanosti predviđanja – upozorio je početkom travnja jedan od direktora WMO-a, Lars Peter Riishojgaard.

Manjak podataka o stanju iznad Atlantika

Učinak na preciznost predviđanja mogao bi iznositi 10 posto, procijenio je Météo France, koji je odlučio to nadoknaditi, zajedno s drugim nacionalnim institucijama, „dvostruko većim brojem mjerenja” meteorološkim balonima.

Ta tehnika, izumljena u Trappesu u pariškoj regiji 1929, sastoji se u slanju velikog balona, punjenog vodikom i opremljenog sondom, na više od 30 kilometara visine gdje on eksplodira i pada na Zemlju.

Takva mjerenja potpunija su i pouzdanija od onih putem sondi u avionima, ali materijal od raspadnutog balona rijetko se prikuplja i ne može se ponovno iskoristiti, što uzrokuje velike troškove. Premda se tu metodu sve manje koristi, Météo France sada svaki dan izvede četiri lansiranja sa svake svoje postaje u matičnoj Francuskoj i na prekomorskim teritorijima. Sustav je automatski, no ekipa mora doći ponovno ga pripremiti svakih 15 dana: „treba dakle dolaziti dva puta češće”, rekao je Bocrie.

Ta tehnika je preskupa i ne može je se koristiti svuda.

– U mnogim zemljama u razvoju nije dovršen prelazak na automatizirana motrenja” i vrši ih se ručno – otkriva WMO.

WMO je „zabilježio značajno smanjenje” tih podataka od sredine marta, no ne pripisuje ga isključivo pandemiji. Meteorološke radiosonde ne mogu, naime, zamijeniti zrakoplove iznad okeana.

– Imamo manjak mjerenja vremenskih uvjeta iznad Atlantika, što ipak utječe na meteorološke prognoze na evropskom kontinentu – kazao je Sébastien Brana, potpredsjednik organizacije Infoclimat koja kombinira podatke koje dobiva od Météo France s onima iz vlastite mreže za praćenje stanja u atmosferi.

– Postoji rizik da se, u slučaju velike meteorološke pojave kao što je oluja, u određenoj mjeri poveća neizvjesnost u pogledu snage vjetrova ili očekivanog dolaska na francuske obale – rekao je Bocrie.

Srećom, kad je riječ o zapadnoj Evropi, „meteorološka situacija od početka zdravstvene krize je relativno povoljna, nalazimo se u anticikloni koja smanjuje rizik od oluje”.