Koliko zemljišta i posla je potrebno da prosječna bh. porodica proizvodi hranu za sebe

Uvijek kada se dogode neke od vanrednih okolnosti lokalnih ili globalnih razmjera kao što su ratovi, prirodne nesreće i katastrofe, uzrokom su odudaranja od uobičajenog načina življenja i svakodnevnih aktivnosti. Ovaj put je to u ovom slučaju pandemija koronavirusa Covid-19. Reakcija stanovništva ide u pravcu prije svega brige za vlastite živote i živote svojih najmilijih, ali i samoodržanja putem opskrbe osnovnim životnim namirnicama u većim količinama, što neminovno izaziva udar na kućne budžete, ističu u svom saopćenju stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

U saopćenju se donose praktični savjeti, preporuke i daju korisne informacije na osnovu kojih možete zaključiti da su integralna i ekološka proizvodnja povrća u vrtovima ili baštama u vanrednim uslovima nešto o čemu treba ozbiljno razmisliti, čak i kad neposredna opasnost prođe.

– Strah od gubitka radnog mjesta, a time i ulaza redovnih finansijskih sredstava u domaćinstvo, dodatno usložnjavaju situaciju do mjere javljanja panike. Ta panika je veća zbog ograničenja uvoza, nabavke, pa i globalne nestašice određenih artikala. U takvim uslovima obezbjeđenje dovoljnih količina hrane za izvjestan period je od životnog značaja, ističe rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja INZ Kasim Velić, dodajući da je “nažalost većina namirnica koje koristimo, a mogu se uzgojiti na našem području, na naše trpeze došla iz uvoza”.

(Gotovo) sve možemo sami proizvesti

– Nezamislivo je da pored brašna, ulja i šečera koje uistinu ne možemo u potrebnim količinama proizvesti na području BiH, uvozimo krompir, luk, grah, razne povrtlarske kulture, baš kao i meso, mlijeko i mliječne proizvode. Naše njive i vrtove smo ostavili uglavnom nezasijane, iako iza sebe u bliskoj prošlosti, tokom rata početkom devedesetih imamo neugodno iskustvo nestašice hrane i ovisnosti od humanitarne pomoći, ističe Velić.

Iz tabele koju je INZ priložio u ilustraciji informacije, je vidljivo da je za sasvim dobru opskrbu osnovnim proizvodima koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima za jednu porodicu dovoljna površina od 187,60 do 327 kvadratnih metara zemlje, ovisno od primijenjene tehnologije uzgoja, dostignutog znanja i zemljišnim pogodnostima.

– Krajnje je vrijeme za rad sebe i svoje porodice u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitoj bašti ili vrtu, jer je očito da nije potrebna niti velika površina niti neke posebne ili specijalne alatke. Mini bašta ili vrt se može organizovati na balkonu u saksijama, a male bašte i na ravnim krovovima određenih objekata, čime bi se osigurali za povrće i zaačinsko bilje za brzu upotrebu uz i za obroke, ističu iz INZ.

Kako navode stručnjaci INZ, u posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, sočivo, pasulj, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u specijalnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju, te ne dolazi do gubitka hranjivih materija.

Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi…

Tako vitamina C najviše ima u paprici, listu peršuna, lisnatom kupusu, luku vlašcu, listu celera, koprivi, a provitamina A (beta karoten) u mrkvi, muskatnoj tikvi, tikvi pečenki, paprici, listu peršuna i celera, dok vitamina iz grupe B ima u grašku, bijelom luku, kupusnjačama.

Karfiol, keleraba, grašak, boranija, spanać i tikva bogati su kalijumom, list peršuna, spanaća, blitve, grašak, krastavac, bijeli luk fosforom. Kalcijumom najbogatiji su boranija, spanać, salata, blitva; natrijumom blitva, cvekla, celer, spanać, mrkva; magnezijumom grašak i boranija, a sadržajem gvožđa ističu se celer i paštrnak.

Neke vrste povrća su značajan izvor proteina (grašak, boranija, lisnati kelj, kelj pupčar, brokola), ugljenih hidrata (krompir, mrkva, cvekla, lukovi) i celuloze (paprika, kupusnjače, boranija, cvekla), odnosno balasnih materijama bitnim za crijeva i prevenciju karcinoma.

Hrana kao lijek i gorivo za organizam

– Specifičan značaj za ljudski orgfanizam imaju tzv. fitoncidi – povrća sa baktericidnim, fungicidnim i protistozidnim dejstvom (bijeli i crni luk, cvekla, rabarbara, paprika, paradajz, rotkva), zatim bojene materije povrća kao što je hlorofil (špinat, kupus, list peršuna, kopriva) betaini (cvekla) i karotinoidi (mrkva). Mnoge vrste povrća su tradicionalna ljekovita sredstva u narodnoj medicinia, a konzumiranje prirodnih tvari iz zdravog povrća spriječavaju obrazovanje kancerogenih jedinjenja u čovjekovom organizmu, ali i prevenciji niza oboljenja. Smatra se da čovjek treba dnevno da unese oko 400 g povrća, pre svega svježeg, a prednost ima grupa žuto-zeleno-crvenih vrsta koje su najbogatije bioaktivnim materijama, kaže Velić.

U INZ-u pojašnjavaju i da se sa skromnijim finansijskim sredstvima na vlastitim njivama i vrtovima može organizovati sjetva i sadnja biljaka, kroz principe itegralne i ekološke proizvodnje hrane, jer se kao takva i u EU i širom svijeta sve više prilagođava zahtjevima tržišta, koju opet diktiraju kupci, a ona se temelji na ovoj vrsti proizvodnje hrane.

– Danas gotovo 90 posto poljoprivredne proizvodnje u EU predstavlja hranu uzgojenu po metodologiji čiji je cilj i smanjena potrošnja sredstava za zaštitu bilja i drugih agrohemikalija. Proizvodi integralne i ekološke proizvodnje pružaju potpuno zdravstveno ispravan proizvod, sa dosta jeftinijim troškovima nego uobičajena konvencionalna proizvodnja hrane. Glavni cilj ekološke poljoprivrede je proizvesti zdravstveno ispravnu hranu visoke hranidbene vrijednosti oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša. Ako se ovome doda i obezbjeđenje dijela sjemenskog i sadnog materijala iz vlastite prošlogodišnje proizvodnje, dodatno imamo jeftiniju proizvodnju, ali proizvodnju visokog kvaliteta i zdravstvene ispravanosti, navodi Velić.