“Imamo koronu, ostali smo bez posla, osuđuju nas”

Od ukupno 867 potvrđenih slučajeva zaraze koronavirusom u Hrvatskoj s jučerašnjim danom izliječeno ih je 67. Daleko je veći broj onih koji su pušteni iz bolnice i oporavljaju se kod kuće te čekaju da i njima dva testa zaredom budu negativna. Na putu ozdravljenja su i sagovornici Večernjeg lista, a podijelili su s njima šta su sve prolazili te kako se liječe.

Četveročlana porodica Radulović iz zagrebačkog naselja Vrbani, supružnici i dvoje malodobne djece, deveti su dan u izolaciji nakon što im je svima potvrđena infekcija koronavirusom, a oboljeli su im i baka te šogor s kojima su prije tri sedmice ručali.

– Svojoj porodičnoj doktorici javio sam se 16. marta sa simptomima prehlade, curio mi je nos i temperatura mi je bila malo iznad 37 stepeni, no rekla je da to nisu simptomi za testiranje. Peti dan nakon toga krenuo je ružan, suhi kašalj, koji se šesti dan, u nedjelju pojačao. Krenuo sam tražiti po internetu telefonske brojeve epidemiologa, no nikog nisam uspio dobiti, pa ni 112 i 113. Tek u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” rekli su mi, opet, da moji simptomi nisu za testiranje i da se javim svojoj doktorici te su bili izričiti u tome da ne dolazim. 99 posto ljudi tu bi odustalo od daljeg traženja liječničke pomoći. Zahvaljujući susjedi, uspio sam da u pola deset navečer ipak odem u Zaraznu na testiranje, da bi rezultati ujutro pokazali da sam pozitivan na koronavirus – kazao je ovaj 52-godišnji Zagrepčanin.

U ponedjeljak su testirali i suprugu i djecu te se pokazalo da su svi pozitivni. Bolest se manifestira različito. Dok Goran već 15 dana ima temperaturu 37,2 i kašalj koji ga “razvaljuje”, djeca nemaju nikakve simptome, a supruga tek blage i samo jedan dan imala je blago povišenu temperaturu.

– Kašalj je ubitačan, nešto neopisivo. Prije četiri dana zvao sam hitnu u nadi da će mi u bolnici napraviti rendgen pluća i dati kisik. Uredno sam im rekao da imam COVID-19 i da sam u izolaciji, zahvaljivali su se jer ekipa im to ne prijavi pa su zbog toga ostali bez pet timova hitne – kaže sagovornik. Odveli su ga na improvizirani parking sa šatorom i dva kontejnera u krugu Infektivne.

– Rekli su mi da čekam tamo na klupici iako sam pitao je li to pametno. Dok sam čekao, stotinu ljudi prošlo je onuda. Neki su sigurno bili negativni, ali su nakon boravka ondje vrlo moguće “skupili” virus. Izmjerili su mi saturaciju i puls te za sat vremena rekli da nemam parametre za bolničko liječenje, da idem kućii, s obzirom na to da sam astmatičar, zovem hitnu ako se počnem gušiti. S obzirom na to da je ekipa hitne sve manje, čekao sam tri sata da me vrate kući jer nisam drugačije smio, pitanje je kako bi se pomoglo čovjeku koji se guši. Moja punica hitnu je čekala sat i po, u četvrtak su joj napravili test, u petak je stavili na kisik i zadržali u bolnici. Djeca u dobi od sedam i 11 godina ne pokazuju simptome, a rekli su da, pokažu li ih, možemo i prekršiti izolaciju da ih dovedemo – kazao je G. Radulović. Supruga je imala tek jednodnevnu blago povišenu temperaturu.

Gdje su se zarazili, ne zna, nisu bili na skijanju ni u inostranstvu. Štoviše, zbog pandemije su ostali bez posla i primanja – ona je frizerka, a on je vozio za Uber i Bolt nakon što je zatvorio svoju firmu jer se nije, kaže, uspio naplatiti od države. Podstanari su i vlasnik im je prolongirao ovomjesečni najam, no i on treba novac. Iako je Goran odmah obavijestio sve da su pozitivni, porodica je doživjela udarce i stigmatiziranje sa svih strana.

– Dva susjeda pitala su treba li nam nešto, imamo prijatelje koji nam dostave namirnice, dok su ostali digli neviđenu hajku, da smo neodgovorni i da ćemo ih zaraziti. Jedna je susjeda čak tražila da joj pošaljem svoje rezultate testa kako bi ona i muž mogli tražiti bolovanje! Znači, ako se razboliš, nikoga nije briga i prepušten si sam sebi. Ne znam što bi bilo da se supruzi i meni nešto dogodi, bi li iko u ovom društvu zbrinuo našu djecu? – poručuje Radulović.