direktor INz-a
Huseinagić: Stručnjacima prepustiti odluku kad i koga testirati
Navodi da kad bi se moglo u potpunosti kontrolirati kretanje i ponašanje stanovnika, mjere ne bi bile niti potrebne
Direktor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) Senad Huseinagić upozorio je da je veliki pritisak da se radi što više testiranja na Covid-19, ali i da treba biti oprezan s testiranjem.
– Mnogi se sad ponašaju kao da testiranjem dobivamo imunitet protiv tog virusa. Važno je znati da je za sad jedino pouzdan metod utvrđivanja prisustva virusa kod neke osobe uzimanjem brisa nosa i ždrijela i laboratorijska analiza tog brisa na rtPCR – ističe Huseinagić.
Navodi da kad bi se moglo u potpunosti kontrolirati kretanje i ponašanje stanovnika, mjere ne bi bile niti potrebne.
Zato je, kaže Huseinagić, zdravstveni sistem primoran da uvodi dodatne zaštitne mjere koje, što prije budu implementirane, u većem procentu spriječe očekivane posljedice.
U slučaju zaraze u Kantonalnoj bolnici Zenica (KBZ) dr. Huseinagić navodi “primjer spremnosti” za vanrednu situaciju, jer je ta ustanova u nekoliko sati pregrupisala snage, odjele, a broj “izbačenih iz stroja” ne znači da je ugroženo pružanje usluga i redovnim i pacijentima oboljelim od Covida -19.
– Ako ne dođe do značajnijeg pritiska na osoblje i kapacitete KBZ, odsustvo određenog broja osoba neće imati ozbiljne posljedice po zdravstveni sistem ZDK – smatra on.
Direktor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica ističe opasnost “lažno negativnih nalaza”i ako mišljenje struke zamijeni sve veći pritisak da se “testira ko god poželi”, iako testova i briseva ima dovoljno za ovo najsofisticiranije testiranje iz oblasti mikrobiologije.
Zato odluku ko se, kad i nakon kojih promjena testira, trebaju donositi samo stručnjaci.
– Nakon što kontaktom neka osoba dobije “infektivnu dozu” virusa (dovoljna količina virusa koja može savladati odbranu organizma) treba proći određeno vrijeme da se virus “naseli” u ždrijelu odakle ga možemo uzeti brisom – kaže Huseinagić.
Stručnjaci, kaže, tvrde da je to četiri do šest dana od prijema infektivne doze.
– Ako bismo uzeli bris osobi tri dana nakon kontakta, nalaz bi bio negativan, jer se virus još nije stigao naseliti u ždrijelu. Takva testirana osoba bi vjerojatno nakon dva do tri dana postala pozitivna tj. imala bi virus u ždrijelu i širila bi viruse. Testiranje bi bilo najpouzdanije pet do šest dana nakon posljednjeg kontakta – ističe Huseinagić.
Podcrtava da “testiranje nas ne štiti od virusa”, te da stručnjacima epidemiolozima treba prepustiti da odlučuju kad i koga testirati. Testiranja imaju smisla ako se rade u pravom trenutku, pravom “krugu” osoba.
– Imati puno lažno negativnih nalaza bilo bi ravno katastrofi za odbranu od virusa. Obim testiranja najviše zavisi od faze u borbi protiv virusa u kojoj se neka država ili područje nalazi.
S oObzirom na situaciju da mi u BiH, već imamo unutrašnji prijenos virusa, te da ima određeni broj osoba koje su se inficirale, tek sad je opravdano intenzivnije testirati pacijente koji ulaze u bolnice da bismo znali u bolnicama organizovati njihov put i zaštitu osoblja te spriječili širenje infekcije unutar bolnice (na osoblje i druge pacijente). Samo testiranje ne znači zaštitu od virusa, a neopravdano i nestručno testiranje je opasno – ističe dr. Huseinagić.
Direktor INZ-a ističe da iako je KBZ i druge ustanove u BiH trenutno “na udaru” pažnje javnosti, teret cijelog sistema odbrane od virusa ipak je u domovima i postupanjima svih nas.
– Samo u ZDK je pet hiljada ljudi pod mjerama izolacije ili samoizolacije, kao potencijalne osobe koje su nosioci ili prenosioci virusa, potencijalni zaraženi. Od njihovog, ponašanja njihovih najbližih i osoba koje oni kontaktiraju (a ne bi trebali) ovisi mnogo toga, u narednim danima i sedmicama. Sve dok građani budu savjesni, moći ćemo kontrolisati situaciju – navodi dr. Huseinagić.
U INZ podcrtavaju da je “socijalna udaljenost” odnosno lična higijena ruku, površina koje dodirujemo i poštivanje zabrana i instrukcija nadležnih u propisanom periodu jedini način da širenje pandemije ne poprimi zabrinjavajuće razmjere i situaciju s kojom se nisu uspjeli nositi niti znatno jači zdravstveni sistemi u Evropi.