Što bi rekli KUD Idijoti, sirotinja uvijek…

Piše: Selvedin Avdić/Žurnal

Ekonomisti i analitičari iz raznih oblasti ovih dana pokušavaju predvidjeti kako će planeta izgledati nakon pandemije. Magazin Foreign Policy kontaktirao je, kako kažu, neke od najumnijih ljudi svijeta da kažu svoje mišljenje. Koliko sam ja shvatio nakon čitanja, predviđanja se kreću u rasponu od krajnjeg pesimizma – da će pandemija ojačati diktatorske režime pa do optimističnih ditiramba gdje će svijet biti jedno carstvo u kojem će carovati drugarstvo, piše Selvedin Avdić za Žurnal.info.

Također, brojni analitičari nas upozoravaju da ćemo u vrlom novome svijetu svi morati promijeniti svoje ponašanje. Bojim se da, kada ekonomisti i bankari kažu “svi”, oni obično misle na nas.

Jer, evo, meni nije problem promijeniti moje ponašanje – mogu, koliko odmah, oprostiti dugove zemljama trećeg svijeta, napraviti pravičniju raspodjelu moga bogatstva, prestati uništavati prirodu, koristiti jeftinu radnu snagu, nije mi problem momentalno prestati kamatariti, izazivati ratove, vještačke finansijske krize…

Ali, oni ne misle na to. Pod promjenom moga ponašanja oni misle da se moram pripremiti na teške dane, više rada za manju platu, uz povećane troškove života. Za to vrijeme, oni će nadzirati koliko sam discipliniran u raznim restrikcijama i odricanjima.

Ne vjerujem da iko u Bosni i Hercegovini trenutno može predvidjeti kako će doba nakon pandemije izgledati kod nas. Ne vjerujem ni da neko ozbiljno razmišlja o tome. Sigurno je samo jedno, kako god bude izgledala najavljena kriza ona će se rješavati preko leđa građana. Već sada je moguće naslutiti kako će izgledati naša strategija oporavka.

Evo dva najsvježija primjera.

Vlada Kantona Sarajevo, najbogatijeg kantona u državi, traži donacije od građana za kupovinu medicinske opreme. Ista ona Vlada u kojoj sjedi ministar koji je na početku pandemije planirao kupiti novi alužbeni automobil. Od istih onih građana koji zbog pandemije ostaju bez poslova i bez ikakvih sredstava za život.

Problem najavljenog nedostatka hrane također je dovitljivo riješen. Strategiju je osmislio Dodik a nastavio Novalić. Prema njihovoj zamisli građani, ukoliko žele da izbjegnu nadolazeću glad, moraju zasijati svaku dostupnu obradivu površinu – od parkova do okućnica. Na taj način, odgovornost sa vlasti prebačena je na nas. Dakle, ukoliko ja ne zasijem one tri saksije na mom balkonu biću odgovoran za glad koja me očekuje. Država nema ništa s tim, ona je upozorila i apelirala.

…

Ekstremne situacije iz ljudi izvlače ono najbolje i najgore što se krije u njima. Isto je i sa ljudskim zajednicama. Pandemija je pokazala pravo lice društva u kojem živimo. U Federaciji BiH ga čine Sebija Izetbegović, Fadil Novalić i Fahrudin Radončić. Da li vam se sviđa? Što se mene tiče, mislim da smo prošli gore nego u posljednjem ratu a sjećamo se kakva je to bila klika nesposobnjakovića.

Bezbroj afera stoji iza našeg trojca. Samo je Žurnal ispisao na stotine tekstova i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Ipak, u jednom od najtežih iskušenja za čitav svijet, Federaciju vode ove tri osobe. Kako se to dogodilo, a godinama se borimo da nešto promijenimo?

Bili smo ubijeđeni da je politička scena u Bosni i Hercegovini podijeljena i suprotstavljena, što nije tačno. Cijelo vrijeme ona je ujedinjena u pljački javnih dobara. Nacionalizam im je samo sredstvo, konačan cilj je još prizemniji – novac. Na pozicije su postavljani oni koji ih najbrže mogu dovesti do tog cilja – što manje skrupula, tim bolji kandidat. U ekstremnoj situaciji kao što je pandemija, ova trojac pokazao se kao najjači od najbeskrupuloznijih.

S druge strane, mi smo se dijelili – na prave i lažne ljevičare, na seljake i građane, komuniste i socijaldemokrate, vjernike i ateiste, žene i muškarce, homo i hetero, zavisne i nezavisne, brkate i krakate, ratnike i pobjegulje… nema na šta nismo. Na male, nejake grupice, koje su lako nogama išutirali.

Nema sumnje, čim jednom stane ova pandemija, nastaviće to činiti u zdravlju i veselju i uz punu podršku čitavoga svijeta. Jer, ko će, dok se budu sanirale posljedice pandemije razmišljati o ljudskim pravima? (Treba li podsjetiti da smo poodavno prozvani “ljudskim resursima”?)

…

KUD Idijoti su na albumu “Remek djelo” iz 2001. godine snimili pjesmu “Sirotinja uvijek najebe”. Što se mene tiče, njen tekst je uvjerljivija ekonomska analiza od svih koje sam pročitao u nekoliko posljednjih dana:

Drugovi, opet smo prevareni

Sirotinja uvijek najebe!

Što smo tražili – to smo i dobili

Veoma smo ga … dobro i moćno!

Kill the poor!

Kill the poor!

Kill the poor!

Drugovi, opet smo prevareni

Sirotinja uvijek najebe!

Opet smo povjerovali

Ponovo smo bili naivni

Kill the poor!

Kill the poor!

Kill the poor!