Gallup objavio rezultate: Većina planete prestrašena, ali BiH i Makedonija ne

Oko dvije trećine populacije izražava zabrinutost za sebe i svoje voljene u vezi sa Corona virusom. Tri četvrtine izjavljuje da je spremno žrtvovati neka svoja ljudska prava ukoliko će to pomoći. Većina nacija stoji iza svojih vlada u ovoj borbi. Međutim, istovremeno više od polovine ispitanika se slaže da prijetnja od Corona virusa može biti preuveličana. Ljudi širom svijeta ne znaju šta da očekuju u narednim sedmicama – loše ili dobro. Ne znaju ni da li je širenje ovog virusa namjerna afera, ali radije vjeruju da nije.

U međuvremenu, oni poduzimaju potrebne mjere.

Ovo su rezltati jedinstvenog istraživanja sprovedenog od strane vodeće svjetske Gallup International asocijacije u kontekstu Covid -19 pandemije, koje obuhvata više od 25 000 ljudi u 28 država širom svijeta. Istraživanjem su obuhvaćene SAD, Rusija i Indija, neke od najviše pogođenih zemalja – Italija, Španija, Francuska, Njemačka, Švicarska kao i mnoge druge države na različitim kontinentima.

Istraživanje u navedenim državama je sprovedno prije samo nekoliko dana. GIA istraživanje Covid-19 nastavlja se u još destetak zemalja, tako da će u roku od nekoliko dana saopštenje za javnost biti ažurirano. Kako se situacija
brzo mijenja, sve završene rezultate odmah objavljujemo.

Njemci i Švicarci, kao i građani Afganistana, ostaju relativno hladnokrvni sa približno jednakim omjerom straha i hrabrosti. Najveće vrijednosti, kako je i očekivano, su u Italiji – ukupno 90 % ispitanika se plaši infekcije.
Stavovi javnosti u Indoneziji izgledaju isto kao i u Italiji, ako ne čak i gore.

Čini se da su ljudi u Austriji najzadovoljniji reakcijom njihove državne vlasti. 88% ispitanika odobrava uvedene mjere, u Indiji 83%, Palestini 80%, Holandiji 79%. Namanje zadovoljnih vladom su na Tajladnu – njih 76% se donekle ili u potpunosti ne slaže se sa tvrdnjom da njihove vlasti rade dobro u trenutnoj situaciji. U Japanu je 62% građana zadovoljno sa uvedenim mjerama i 23% nezadovoljno dok je u USA zadovoljno 42% are nezadovoljniuh građana je 46%.

U Njemačkoj 47 % ispitanika vjeruje da su državne mjere adekvatne, dok 44% ima suprotno mišljenje.

Zadovoljstvo vladinih mjera čini se da ima manje veze sa brojem zaraženih ljudi, nego sa izgledima u svakom pojedinačnom društvu. Za primjer, italijansko društvo (72% pozitivno ocjenjuje vladu), je među najzadovoljnijim vladom, austrijsko se čini još zadovoljnijim i tako dalje. Očigledno, što je država više pogođena ili ugrožena, pronalazi se veća instiktivna solidarnost sa vladinim naporima.

Ljudi na Balkanu, su oni koji smatraju da je opasnost preuveličana – ukupno 73 % tako misli u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji, a 72% u Bugarskoj.

Istraživanje u BiH je sproveo KANTAR MIB, firma za istraživanje javnog mnijenja, medija i tržišta.

Kao što se moglo i očekivat, Francuzi, Holanđani, Austijanci, Italijani dijele suprotno mišljenje i preko 70%
ispitanika misli da opasnost nije preuveličana. Broj zvanično proglašenih zaraženih po glavi stanovnika u određenoj državi očito igra značajnu ulogu u tom pogledu.

Vjerovali u prijetnju ili ne, većina ljudi izražava jasnu spremnost da čak privremeno žrtvuje neka od svojih prava ako će to pomoći u prevenciji širenja zaraze.

Oko tri četvrtine stanovnišva anketiranih zemalja širom svijeta vjerovatno će biti uskraćeno određenih sloboda sve dok prijetnja Covid-19 nestane. Najviši nivo spremnosti u tom pogledu je u Austriji (95%), Sjevernoj Makedoniji (94%) i Holandiji (91%).

Ovaj indikator pokazuje virtuelnu jednoglasnost među anketiranim zemljama, sa izuzecima za Japance (32% je spremni da žrtvuju neka građanska prava) i Amerikance (45% ih je spremno prema i 38% koji nisu spremni, dok ostali oklijevaju).

Ne postoji jasna slika onoga što bi se moglo očekivati tokom mjeseca koji dolazi.

Stanovnici UK najveći su pesimisti (82% smatra da najgore dolazi), a zatim slijedi Holandija (77%), Francuska (70%) i Austrija (68%). Stanovnici Azerbejdžana (83% njih vjeruje da je najgore prošlo), Kazahstana (73%), Turska (63%), Armenia (61%), Indija (60%) itd. su mnogo više optimistične-

Vjerovatno, zvanični podaci o širenju zaraze za većinu ovih država igraju određenu ulogu pokazujući relativno nizak broj COVID slučajeva po glavi stanovnika.

Najpopularnije mjere za sprječavanje zaraze širom svijeta uključuju češće pranje ruku, korištenje sredstva
za dezinfekciju ruku, ograničavanje direktnih socijalnih kontakata. 9% do sada nije poduzelo ništa.

Međutim, većina ispitanika još uvijek nije odlučna ostati kod kuće. Ovaj udio je najozbiljniji u Turskoj (89%),
Pakistanu (80%) i Afganistanu (66%). Ukupno 14 % ispitanika preduzina strožije mjere samoizolacije.

Medicinske maske i rukavice su manje popularne kao mjere predostrožnosti. Nedostatak maski i rukavica
na tržištu ili nepovjerenje u njihovu učinkovitost mogu biti razlog prilično rijetke upotrebe. Stanovnici
država gdje se prijetna smatra pretjeranom tendencija korištenja maski i rukavica je u manjoj mjeri.

Prevladava uvjerenje da je virus nastao prirodnim putem. Među pristalicama teorije o namjernom izazivanju zaraze su Bugarska (58%), Armenia (56%), Sjeverna Makedonija (53%) i Ekvador (52%).

Stanovnici Pakistana (većina od 72% misli da je zaraza prirodan process), Njemačka (59%), Afganistan (58%), Ujedinjeno Kraljvstvo (58%), Thailand (58%), SAD (56%), vjeruju u prirodno porijeklo virusa.

Kancho Stoychev, Predsjednik GIA:

„Generalno osramoćene političke elite dobivaju novu zaslugu za povjerenje u ono što se vidi kao početak globalne krize bez nedavnog presedana. “Sam” počinje da se mijenja od “zajedno”, “blisko” je zamjenjeneno sa “udaljenom”, “globalno” se rastvara ponovo u “nacionalno”, a čuda svemoćnog tržišta postepeno isparavaju, dok u isto vrijeme velika vlada se vraća iza ugla.

Veliko pitanje svih demokratskih društava je vjera libertarske dogme u ljudska prava. Čini se da su žrtve koje su ljudi poduzimali u posljednjih stotina godina u borbi za jamčenje tih ljudskih prava sada žrtvovane – velika zastrašena većina spremna je izgubiti osobnu slobodu u zamjenu za sigurnost koja bi mogla biti iluzorna, ako kraj krize još uvijek nije jasno vidljiv i ukupna šteta još nije izračunata, kraj “zlatne potrošačke pandemije” čini se blizu i utopije slobodnog izbora. “Nema više zabave” čini se kao kratkoročna poruka ali značenje “zabava” i značenje “kratko” još uvijek nisu definisani.“