Suvlasnici firme iz BiH: Od stotinu ljudi, 99 ih je reklo da nećemo uspjeti

Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekala su dvojica suvlasnika firme “JAS plastikAL”, Saud Cvrčak i Asim Hodžić, dok je treći, zbog privatnih obaveza, bio van Maglaja. Tu su i trojica uposlenika firme: Sakib Muminović, Muamer Karabegović i Ajdin Cvrčak.

Nedugo nakon rata u Bosni i Hercegovini, Saud, Asim i Jasmin su se upoznali dok su bili uposlenici jedne firme u Maglaju. Tada počinje njihovo prijateljstvo, ali i jaka veza koja je prerasla u ovo što danas imaju.

Saud Cvrčak, direktor i jedan od suvlasnika firme “JAS plastikAL”, počinje svoju priču kako se poslije srednje škole upisao na Mašinski fakultet u Banjoj Luci gdje ga je dočekao rat. I nije ga završio.

Period netom poslije rata nije bio lak, ali najgore je, kaže Cvrčak, prepustiti se vrtlogu života.

“Stvori se ambijent očekivanja, iščekivanja, međutim u tom čekanju ljudi nisu ni svjesni koliko gube jer svaki dan se živi, svaki dan je izuzetno bitan, svaki dan se mogu napraviti pozitivne stvari, svaki dan se može oplemeniti da bude bolji nego prethodni”, ističe Cvrčak.

Njih trojica nisu željela život svesti na čekanje. Odlučili su krenuti hrabro. Kako bi pokrenuli nešto, bili su primorani kreditno se zadužiti. Ali, ni to nije bio povod za odustajanje.

“Imali smo, pod navodnim znacima, problema glede početnog finansiranja, s obzirom na to da čovjek s bosanskom plaćom ne može kumulativno da djeluje, da ostavlja nešto na stranu kako bi planirao krupnije stvari”, govori Cvrčak u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Firma se od početka bavi proizvodnjom plastične stolarije, aluminijske bravarije, garažnih vrata, roletni, dvorišnih ograda i zimskih vrtova, a repromaterijale nabavljaju od firme Aluplast iz Njemačke. Osim bosanskohercegovačkog tržišta, zastupljeni su u Austriji, Njemačkoj, Holandiji, Luksemburgu i Hrvatskoj. Konkurencija je važan faktor koji ih tjera naprijed. Tržište je prezasićeno ovim što oni rade, ali kvalitet uvijek biva prepoznat.

“Isto je kao i s informacijama, imate mnogo informacija koje ne zvuče interesantno, a imate nekih lijepih informacija koje nisu tačne, tako je u svakoj branši, izuzetno je bitno prepoznati prave stvari”, ističe Cvrčak.

Asim Hodžić, jedan od suvlasnika, prije je rata radio u Željezari u Zenici, a poslije mu se, kaže, nije isplatilo putovati do Zenice jer su životni troškovi bili veliki, i nastavio je svoj radni put u Maglaju.

“Znajući o kakvim se ljudima radi, ja sam odlučio da pokušam, da dam nešto od sebe, i ja i oni, ne možemo svi otići vani, ipak neko treba da ostane”, govori o počecima Hodžić, dodajući kako su njih trojica demobilisani borci koji su pokušali nešto napraviti.

Saud Cvrčak ih opisuje osobama koje imaju različite afinitete prema proizvodnim procesima.

“Asim Hodžić vješto barata kada je u pitanju gradnja i rad na terenu, Jasmin Šabanović odlično organizuje proizvodne procese i upravlja ljudskim resursima, ja se dobro snalazim u tehničkoj pripremi”, pojašnjava on.

Od države poticaja nema, kaže, ni feninga nisu dobili.

“Na samom početku smo aplicirali prema zavodu za zapošljavanje za demobilisane borce, i tu smo dobili odbijenicu. A, potom je Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta raspisalo konkurs, gdje smo opet dobili negativan odgovor”, navodi Cvrčak.

Ajdin Cvrčak je nastavio očev san i diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Zenici. Uposlenik je ove firme 5 mjeseci. Iako je bio u Njemačkoj i imao priliku ostati, svoju šansu ne vidi tamo, negoli ovdje, u Bosni i Hercegovini.

“To je bila moja želja koja se provlačila kroz cjelokupno školovanje. Dok sam studirao, stalno sam se susretao s ljudima koji idu vani. Htio sam napraviti iskorak i da vidim sam o čemu je, zapravo, riječ. I otvorila mi se prilika kroz Erasmus+ program da odem u Njemačku. Primljen sam na Univerzitet Saarlandes, tamo sam ostao šest mjeseci, položio sam jezik, tako da sam slušao nastavu na njemačkom i engleskom jeziku. Ali, u svemu tome nisam vidio priliku za sebe“, ističe Ajdin Cvrčak.

Sakib Muminović je uposlenik firme skoro od samog početka. Bio je u Italiji i iako je imao mogućnost da ostane, budući da su mu tu otac i jedan brat, nije želio nastaviti život van domovine. Firmom “JAS plastikAL” je, kaže u razgovoru s novinarkom Anadolu Agency (AA), prezadovoljan.

“Meni je ovdje baš prelijepo, zato što me niko ne tjera. U firmama u kojima sam prije radio, ustajao sam s mislima kako bih mogao reći da ne idem na posao, tražio sam samo izgovor da ne idem. A, ovdje, dolazim kao da je moja firma. Znači, tako mi je lijepo”, kaže on.

Na početku mnogi nisu vjerovali u njihov uspjeh, prisjeća se jedan od suvlasnika, Saud Cvrčak.

“Od stotinu ljudi, 99 ih je reklo da nećemo uspjeti, što je jednim dijelom i opravdano, budući da mi živimo u ambijentu gdje je najveći problem povjerenje koje ljudi lako potroše”, kaže on, dodajući kako je njihova vodilja osmisliti način na koji će zadržati porodicu na okupu, stvoriti ambijent lijepog i ugodnog življenja, ali i napraviti svoju poziciju u svijetu mnoštva.