Gotovo dvije hiljade političara i nosilaca sudskih funkcija ima pravo na imunitet

Gotovo dvije hiljade nosilaca izvršnih, zakonodavnih i sudskih funkcija u Bosni i Hercegovini imaju pravo na imunitet. Jesu li ga zvaničnici koristili proteklih godina? Da li on može biti prepreka za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka? I šta je, zapravo, imunitet?

Pravo na imunitet u Bosni i Hercegovini imaju članovi državnog Predsjedništva, ministri na državnom i entitetskim nivoima, predsjednici i potpredsjednici entiteta, članovi entitetskih parlamenata, sudije i tužioci, članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

Na naša pitanja jesu li za ovim pravom posegnuli i šta on znači u praksi, parlamentarci su odgovorili:

“Ja imunitet nisam nikada koristio. Uostalom, ovaj imunitet sada u suštini ništa ne znači, govori se o imunitetu koji gotovo da ne postoji. To je onaj od 24 sata na koji se vi pozovete”, kaže Mirko Šarović, zastupnik (SDS) u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

“Ja smatram da i to pitanje treba riješiti u skladu s Evropskom pravnom stečevinom i ako ima tih stvari, da će i to doći na dnevni red”, kaže Adil Osmanović, zastupnik (SDA) u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Svi nosioci zakonodavnih funkcija u Bosni i Hercegovini – parlamentarci, imaju imunitet od krivičnog progona i građanskih parnica, ako se radi o djelu povezanom s funkcijom koju obavljaju. Nosioci izvršnih funkcija – predsjednici, potpredsjednici, zamjenici predsjednika i ministri, su pod imunitetom od parničnog postupka, također u predmetima koji se odnose na posao koji obavljaju.

No, da imunitet nije prepreka za krivično gonjenje, na entitetskom nivou pokazuje slučaj zastupnika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, Draška Stanivukovića. On kaže da je protiv njega pokrenuto nekoliko krivičnih prijava i tužbi.

“Imunitet imaju smo oni koji imaju vlast, ja imam kao poslanik opozicije takozvani imunitet, pa su me kao gicu preturali po onim automobilima, tukli, batinali, pritvarali pet puta, napadali. Doživio sam najgore moguće vrste torture, a imam imunitet kojeg nikad i nigdje ne mogu da iskoristim pa ni u skupštini gdje sam dobio šaku”, kaže Draško Stanivuković, poslanik (PDP) u Narodnoj skupštini RS.

“Ja koliko se sjećam i koliko znam, niti jedan zastupnik ili zastupnica do sada nikada se nije pozvala na taj imunitet – tako da to pravo niti je upotrijebljeno, a kamoli zloupotrijebljeno. Što se mene lično tiče, može se ukinuti. Svi mi koji govorimo javno, moramo stajati iza onog što govorimo”, kaže Damir Mašić, zastupnik (SDP) u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću definira da su svi članovi ovog tijela oslobođeni građanske odgovornosti za sva mišljenja ili odluke koje su donijeli u okviru službenih dužnosti. Od krivične i građanske odgovornosti istim zakonom oslobođeni su i sudije i tužioci.

Politika je unosno zanimanje, kaže bivši sudija, koji se zalagao za ukidanje imuniteta. Ona, dodaje, dovodi do slučajeva da svako čuva svoju poziciju i da opstaju oni “nedodirljivi”, kojima vjetar u leđa daju Zakon o imunitetu i pozivanje na presumpciju – pretpostavku nevinosti.

“Ja sam se davno zalagao da u jednom periodu nema zakona o imunitetu dok se ovaj prostor moralno i politički ne pročisti jer imamo države koje imaju daleko veću demokratsku tradiciju, a koje nemaju imunitet, kao naprimjer Švedska”, kaže Vehid Šehić, bivši tužilac i sudija.

Švedska je zemlja koja nikome ne daje pravo na imunitet. U toj zemlji smatraju da se tako na najbolji način definira odgovornost nosilaca javne dužnosti prema javnosti.

Mijenjati zakonodavstvo slijedeći primjere Evropske unije ili ne – pitanje je koje su iz BHRT-a  uputili i Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, ali odgovor nisu dobili.