Džananović Miraščija: Za BiH bi bila najbolja “smart diplomatija”

Evropska komisija je 5. februara 2020. predložila revidiranu metodologiju procesa pristupanja Evropskoj uniji (EU).

O onome što EU, koji u ovom trenutku prolazi kroz jednu krizu, može ponuditi Zapadnom Balkanu i ostatku svijeta, a što zemlje Zapadnog Balkana mogu ponuditi EU za Zašto? Radija Slobodna Evropa govori dr. sc. Nedžma Džananović Miraščija, profesorica na kolegijima Diplomatija, Politički sistem EU-a, Vanjska politika EU-a i BiH u međunarodnim odnosima na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Profesorica Džananović Miraščija posebno odgovara na pitanje o tome zašto BiH, jedina u regiji, nema Zakon o vanjskim poslovima i šta to zapravo znači u trenutku kada se metodologija pristupu EU mijenja.

RSE: Evropska komisija je 5. februara 2020. predložila revidiranu metodologiju procesa pristupanja Evropskoj uniji (EU). Zašto EU mijenja metodologiju?

Džananović Miraščija: Dokument koji je pred nama je pokušav nove Evropske komisije, odnosno pokušaj EU administracije da na neki način odobrovolji države članice koje nisu bile raspoložene za proširenje, odnosno koje proširenje ne smatraju prioritetom u nekom skorijem periodu. To se vidi iz sadržaja ovog dokumenta, to se vidi iz rječnika ovog dokumenta da se, kako bih rekla, apelira na članice da shvate značaj proširenja, shvate šta je na neki način u pitanju i da pokažu punu političku podršku i stanu iza svojih riječi kada države koje su u procesu priključenja ispune odgovarajuće uvjete.

Apel se jednako odnosi i na države regiona, odnosno države koje su u procesu, s tim što smo mi svi na neki način svjesni da taj apel možda funkcionira kad je u pitanju Sjeverna Makedonija i kad je u pitanju Crna Gora. Sve ostale zemlje, bojim se, trebat će puno više vremena i trebat će puno više ovog “negativnog momenta” – onog svojevrsnog kažnjavanja, odnosno uskraćivanja fondova ili vraćanja stvari na početak što, također, ovaj novi pristup podrazumijeva.

RSE: Šta EU u ovom trenutku može ponuditi zemljama Zapadnog Balkana?

Džananović Miraščija: EU se u ovom trenutku suočava sa nekoliko značajnih problema, a jedan od osnovnih je činjenica da EU kao akter na vanjskopolitičkoj, međunarodnih sceni prolazi kroz jednu veliku krizu i postaje, a neki bi rekli i ostaje, irelevantna.

Mi smo mogli vidjeti nekoliko međunarodnih kriza koje su prošle ili koje se odvijaju uz angažman pojedinih članica, ali nikako EU-a kao aktera. Šutnja evropskih institucija tokom januara 2020. i tokom nekih burnih međunarodnih dešavanja je jedan, rekla bih, vrlo loš znak o mandatu ovog saziva Evropske komisije. Ostaje da se vidi kako će se EU s tim nositi.

Ono što dokument (nova metodologija procesa pristupanja Evropskoj uniji, op.a.) govori i ono što upozorava države članice je činjenica da na ovim prostorima je sve primjetniji “maligni utjecaj” – oni su ga okarakterizirali kao “maligan” – neevropskih aktera i to će biti vrlo značajan momenat ove nove strategije ukoliko se države članice EU-a “urazume” i shvate šta je sve u pitanju kad se radi o Zapadnom Balkanu.

RSE: Sjedinjene Američke Države nude tehnologiju, inovacije, imaju najsnažniju vojsku, dok Kina nudi novi Put svile, odnosno Pojas i put. Što EU može ponuditi ostatku svijeta?

Džananović Miraščija: Postoji još uvijek nada za EU da nađe svoje odgovarajuće mjesto na međunarodnoj sceni. Jedan od tih momenata svakako je činjenica da EU još uvijek, ne u svim dijelovima jednako, ali je prostor na kojem je standard života i ljudskih prava izuzetno visok i to je ono što nam migracije također potvrđuju. Dakle, ljudi žele živjeti na prostoru EU, pogotovo u nekim zemljama zato što je tu dobar i dobro normiran život. To je jedan veliki politički kapital kojim EU raspolaže. Međutim, svi znamo da nisu sve članice EU toga svjesne i da ne gledaju na to kao na, rekla bih, politički kapital nego da na migracije gledaju kao na veliki problem i da zapadaju u različite vrste ksenofobija pa i civilizacionizama.

Drugo što EU može da ponudi počinje od Zapadnog Balkana. Ponovno se vraćam na ono što sam rekla da je puno toga na kocki u ovom trenutku. Ukoliko ne može “izvesti” svoje norme na Zapadni Balkan, gdje drugo na svijetu te norme EU-a mogu biti bitne? Ko ih drugi može prihvatiti? Mislim da u ovom trenutku Zapadni Balkan je jedna ključna tačka onoga što će biti budući utjecaj EU-a. Ili će ga biti, ili ga neće biti, ili će stvari profunkcionirati ili će, bojim se, EU konačno sići sa međunarodne scene kao jedan od značajnih vanjskopolitičkih aktera.

RSE: Što zemlje regije Zapadnog Balkana mogu u takvom trenutku ponuditi Evropskoj uniji?

Džananović Miraščija: Integracija država Zapadnog Balkana je, prije svega, veliki izazov i mogućnost da EU pokaže svoju moć normiranja i stabiliziranja. Ono što mi svakako nudimo je, i sa svojom historijom i sa budućim ekonomskim razvojem, činjenica da naši ljudi mogu, odnosno već postaju dio evropskog tržišta odlazeći što legalno što ilegalno.

Međutim, ono što razvoj ovih prostora i njegova uspješna integracija u EU može uraditi je uspješna cirkulacija mozgova. Dakle, ne samo odlazak ljudi, nego i njihov uspješan povratak i napredak naših društava. To možda u ovom trenutku zvuči kao jedan optimističan scenarij, ali on je moguć ukoliko se vlade zemalja Zapadnog Balkana okrenu jednom takvom razmišljanju, odnosno ukoliko shvate da je stanovništva sve manje i manje i da se taj trend neće promijeniti ukoliko se iz korijena ne primijeni politička situacija i pristup politici općenito. To su oni problemi koji muče cijeli Zapadni Balkan – politički klijentelizam, a potom i kontrola medija, diskriminacija koja se manifestira na različite načine i općenito robovanje ne samo 90-im godinama prošlog stoljeća, već i robovanje nekim kontaktima koji su primjereniji 19. nego 21. stoljeću.

RSE: Vanjska politika BiH je u izravnoj nadležnosti Predsjedništva BiH gdje je za neku odluku potreban glas sva tri člana. Oni izravno i najčešće po nacionalnom ključu imenuju ambasadore. Vanjska politika se, pak, provodi prema strategijama, programima te općim dokumentima i BiH je jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nema zakon o vanjskoj politici, a formalno je aspirantica za članstvo u EU. Zašto je to tako i što bi, po Vama, takav zakon trebao urediti?

Džananović Miraščija: Činjenica da se politički akteri već decenijama nisu mogli usuglasiti oko zakona o vanjskoj politici ne govori samo da neka saglasnost ili spremnost za kompromis ne postoji, već govori o tome da, zapravo, nereguliranje te oblasti služi njihovim političkim interesima.

Mnogi će, naravno, u tome čitati, je li, prije svega klijentilističko zapošljavanje. Međutim, tu se ne radi samo o tome. Postoji čitav niz značajnih, rekla bih, prepreka i značajnih problema u svakodnevnom funkcioniranju diplomatije koje su neregulirane ili koje su na neki način autoregulirane, dakle, oblikuje ih svakodnevna praksa.

Ono što zakon treba da regulira nisu samo kadrovska pitanja koja su, možda, javnosti i najinteresantnija, već i poziciju, obaveze i prava Ministarstva vanjskih poslova BiH, pogotovo u odnosu na druge državne institucije, a to je također ono što se sada eksploatira.

Ono što bih ja voljela da vidim jeste reguliranje ove oblasti na osnovu naših prioriteta i na osnovu toga kakvu mi diplomatiju želimo da vidimo. A za jednu malu zemlju, kojoj je diplomatija izuzetno skupa i koja ima ograničene vanjskopolitičke kapacitete, nekako bi najbolje bilo imati malu, efikasnu, tzv. smart diplomatiju.

Međutim, svi dosadašnji nacrti ili svi dosadašnji pokušaji bojim se da nisu krenuli ni sa zdravih osnova, niti sa funkcionalne analize, već su isključivo bili usmjereni na to da na neki način sankcioniraju, odnosno opišu ono što već imamo u praksi, a što, zapravo, nije toliko dobro, tako da će to biti jedan mukotrpan proces.

Ja se samo nadam da on neće proći bez akademske i stručne javnosti, kao što je to bio slučaj sa usvajanjem Vanjskopolitičke strategije za period 2018. – 2023. koja praktično, mimo članova Predsjedništva BiH i njihovog kabineta i do neke mjere pojedinih ljudi iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, nije bila dostupna javnosti, nije bila praktično bila dostupna nikome van tog kruga.