Dio tužilaca se u 2019. manje od deset puta pojavio na suđenjima za ratne zločine

Šest državnih tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina pojavilo se manje od deset puta u sudnici Suda Bosne i Hercegovine tokom protekle godine. Od ukupno 27 državnih tužilaca koji rade u Posebnom odjelu za ratne zločine, njih šest je na ročištima bilo tek nekoliko puta u toku godinu dana, pokazala je analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Neki od državnih tužilaca s kojima je razgovarao BIRN BiH kažu da su većinu svojih poslova u prošloj godini radili u drugom odjelu, a ne u Posebnom odjelu za ratne zločine, gdje formalno pripadaju. To je praksa koja je kritikovana u izvještaju sutkinje Joanne Korner o radu pravosuđa na predmetima ratnih zločina.

Tužilac Mirza Hukeljić odgovorio je da ne zna tačan broj ročišta za ratne zločine na kojima se pojavljivao, kao i da u svom zaduženju nema nijedan predmet ratnog zločina u bilo kojoj fazi postupka.

“Na glavnim pretresima na kojima sam se pojavljivao u 2019. godini bio sam u zamjenama postupajućih tužilaca”, dodao je Hukeljić.

Na internet stranici Tužilaštva je navedeno da Hukeljić radi u Posebnom odjelu za ratne zločine, iako on, prema podacima koji su bili dostupni novinarima BIRN-a BiH, ima predmete na drugim odjelima.

Na istoj stranici stoji da je tužiteljica Enisa Adrović raspoređena u Odjel za organizovani kriminal i korupciju, iako se u prošloj godini više od nekih svojih kolega pojavljivala na suđenjima za ratne zločine, bilo u predmetu u kojem zastupa optužnicu ili kao zamjena u drugim.

“Jako vodim računa da sama zastupam svoje optužnice u svim predmetima”, odgovorila je Adrović.

Ročišta kao sporedna aktivnost

BIRN BiH je ranije pisao da drugu godinu zaredom u Tužilaštvu BiH radi više tužilaca nego što godišnje bude podignuto optužnica za ratne zločine što znači da dio tužilaca u toku jedne godine ne podigne niti jednu optužnicu za ratne zločine. Dok udruženja žrtava i međunarodne organizacije koje prate rad domaćeg pravosuđa rezultate Državnog tužilaštva smatraju nedovoljnim, u intervjuu koji je krajem prošle godine za BIRN BiH dala glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, ti se rezultati nazivaju “ohrabrujućim”. Ona je kazala da tužilački rad podrazumijeva niz drugih poslova uz samo podizanje optužnica i pojavljivanje u sudnici.

Tužioci koji su se, prema prikupljenim podacima BIRN-a BiH, tokom 2019. godine manje od deset puta pojavili na suđenjima za ratne zločine jesu Behaija Krnjić, Olivera Đurić, Mirza Hukeljić, Igor Dubak, Ahmed Mešić i Senad Osmić.

Većina tužilaca koji su se u sudnici pojavljivali u desetak ili manje navrata nisu odgovorili na upite o podacima koje je prikupio BIRN BiH, a neki od njih su upite preusmjerili na Službu za odnose s javnošću Tužilaštva.

Konkretan odgovor na pitanje kakvu percepciju u javnosti o radu tužilaca stvara njihovo rijetko prisustvo na ročištima, te kako gledaju na činjenicu da su pojedini, s druge strane, u više od 40 navrata prisustvovali ročištima, iz Službe za odnose s javnošću nisu poslali.

Podatke o prisustvu ročištima prikupili su novinari BIRN-a BiH, koji prate sve glavne pretrese na suđenjima za ratne zločine pred Državnim sudom, osim u situacijama kada rješenjem Sudskog vijeća javnost bude isključena s ročišta.

Polovinom prošle godine u Posebni odjel za ratne zločine su imenovana tri nova tužioca, koja također nisu dostigla dvocifrenu brojku pojavljivanja u sudnici. Jedan od njih je u razgovoru s novinarom BIRN-a BiH rekao da je prisustvovao ročištima u više od deset navrata, ali ne samo na suđenjima za ratne zločine već i na drugim odjelima, te da će dinamika pojavljivanja u sudnici u ovoj godini biti bolja.

Za razliku od tužilaca koji su se prošle godine manje od deset puta pojavili u sudnici, određeni broj njihovih kolega je to učinio u više od 40 navrata, dok su određeni tužioci duži period odsutni s posla zbog zdravstvenog stanja i oni nisu obuhvaćeni ovom analizom.

Dvoje tužilaca su se, prema prikupljenim podacima, u deset navrata pojavili u sudnici, još dvoje su to učinili dva ili tri puta više, dok su se u nekoliko navrata na ročištima kao zamjena pojavljivali tužioci raspoređeni na rad u drugim odjelima Tužilaštva.

Česti izostanci i zamjene

Dok u Državnom tužilaštvu kažu kako se ulažu veliki napori da se osigura prisustvo tužilaca suđenjima za ratne zločine i da se zbog njih ne odgađaju ročišta, u Misiji OSCE-a u BiH navode da je odgovornost na rukovodstvu Tužilaštva BiH.

Određeni broj tužilaca je u tri do četiri navrata tokom 2019. zbog više razloga odsustvovao s ročišta u predmetima u kojima oni zastupaju optužnicu, iako nisu u grupi čije je pojavljivanje u sudnici minimalno, te su na pretrese slali zamjenske tužioce. Na ročištima se često može čuti da su postupajući tužioci službeno odsutni ili su spriječeni da prisustvuju zbog zdravstvenog stanja.

Iz Tužilašva pojašnjavaju kako ne postoji zakonska obaveza da tužilac koji je podigao optužnicu da je mora i zastupati na svakom ročištu, te da su to zakonske odredbe koje su važeće za sva tužilaštva u BiH.

“Tužioci Tužilaštva BiH, u pravilu, zastupaju optužnice koje su podigli i nije smetnja da, u slučaju spriječenosti tužitelja koji je podigao optužnicu, istu zastupa drugi tužitelj, a sve u cilju održavanja kontinuiteta suđenja pred Sudom BiH i načela ekonomičnosti i svrsishodnosti. Do sada nismo imali primjedbi od strane Suda BiH, jer bi u slučaju nedolaska tužioca moralo doći do odgode ročišta”, naveo je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić i dodao “da se ne događaju odgode ročišta niti bilo kakvi zastoji, što je najvažnije i u interesu pravde i žrtava”.

Prema mišljenju Misije OSCE-a, odgovornost za pojavljivanje tužilaca u sudnici je na rukovodstvu Tužilaštva, uključujući rukovodioca Posebnog odjela za ratne zločine.

“Odgovornost im je da osiguraju efikasno upravljanje predmetima, a naročito zastupanje određenog predmeta pred sudom od strane postupajućih tužilaca u tom predmetu”, kažu u OSCE-u.

Zamjenik glavnog tužioca Milanko Kajganić, koji je 2019. godine prisustvovao skoro svim ročištima u predmetima gdje zastupa optužnice, ali i kao zamjena za kolege, smatra da svaki tužilac, pa tako i on, preferira da sam zastupa svoju optužnicu pred sudom, jer najbolje poznaje stanje stvari u predmetu.

“Dešava se da zbog drugih službenih obaveza, a kada sudska vijeća ne prihvate naše zahtjeve za odgodu glavnog pretresa, budemo primorani da tražimo zamjene od strane kolega. U konkretnim situacijama sam predlagao da kolege u zamjeni čitaju iskaze svjedoka koji nisu mogli biti saslušani na glavnom pretresu, jer za preduzimanje tih radnji nije potrebna posebna priprema”, kaže Kajganić.

Tužilac Seid Marušić, koji je, prema podacima BIRN-a BiH, od svih tužilaca Posebnog odjela za ratne zločine najviše bio u sudnici, kaže da prioritet daje pristupanju ročištima u kojima zastupa optužnicu, a nakon toga planira odsustva kao što su službena putovanja, seminari i drugi opravdani razlozi.

“Ne sumnjam da bi mene moje kolege mogle uspješno zamijeniti na tim ročištima i da su dostojni mog povjerenja, međutim imam svoj plan i svoju strategiju kod izvođenja dokaza, tako da sam oprezan da baš neki dokaz, a za koji smatram i mislim da je bitan, ne bude površno ili pak nikako prezentiran, ili da mu pak ne bude data odgovarajuća pozornost”, pojašnjava Marušić.

Tužilac Ivan Matešić, koji je među tužiocima koji su najviše prisustvovali ročištima, smatra da je prisustvo tužioca čiji je to predmet jedino ispravno postupanje kako bi se došlo do osuđujuće odluke, i da bi se zamjena teoretski mogla naći, ali da ništa ne prepušta slučaju.

“Iz jednostavnog razloga – što niko bolje ne poznaje predmet od mene, i želim svesti na minimum mogućnost da bilo šta previdim na ročištu, pogotovo nakon dugotrajne i iscrpne istrage”, kaže Matešić.

Slično mišljenje je iznio tužilac Dževad Muratbegović, koji je u odgovoru na upit pojasnio da, u pravilu, uvijek daje prednost ročištima, te da službena putovanja, seminare i druga odsustva planira u dane kada nema zakazanih pretresa.

Određeni broj tužilaca je u prošloj godini zastupao optužnice i prisustvovao ročištima u predmetima ratnog zločina, ali i na Odjelu za organizovani kriminal i korupciju.

Jedna u nizu preporuka koje je britanska sutkinja Joanna Korner 2016. godine dala pravosuđu jeste da “tužioci raspoređeni na rad u sastavu Posebnog odjela za ratne zločine, trebali bi se baviti samo predmetima ratnih zločina”.

U istom izvještaju je navedeno da u slučaju da je ovakva praksa – da tužioci rade i na drugim predmetima, poput korupcije – još raširenija, onda to predstavlja prepreku rješavanju preostalog broja neriješenih predmeta ratnih zločina, kao i odgovarajućem razmatranju već dodijeljenih takvih predmeta.

U OSCE-a kažu da rukovodstvo Tužilaštva BiH ima istu takvu odgovornost u provedbi preporuka čiji je cilj da osiguraju efikasnije i djelotvornije provođenje istraga i procesuiranje ratnih zločina, što je, kako dodaju, Misija identificirala u brojnim izvještajima.