Stigao je do BiH
Priča migranta Nura drugačija je od ostalih, on je homoseksualac i želi u Njemačkoj novi život
– Od malih nogu sam se počeo razlikovati od druge djece i zbog toga su me zadirkivali. Od moje jedanaeste godine je to postalo zaista izraženo. Počeli su primjećivati da imam feminizirane pokrete – kazao je Nur
– Sve što želim je otići u Njemačku i početi život iz početka. Želim da se obrazujem, da nađem posao od kojeg ću moći plaćati rentu za stan i hranu, da zaradim dovoljno novca da mogu ići u teretanu jer volim sport, kazao je Feni 30-godišnji Nur, migrant iz Maroka koji se trenutno nalazi u izbjegličkom kampu Ušivak kod Sarajeva.
Iako njegova priča zvuči poznato, jer je slična priči mnogih migranata koji su se iz dalekih zemalja preko Bosne i Hercegovine uputili ka zapadnoj Evropi, Nurovi motivi su, kako tvrdi, ipak drugačiji. On je pripadnik LGBT populacije – grupe za koju međunarodne organizacije za ljudska prava tvrde da su ugroženi u zemljama iz kojih dolazi većina migranata.
– Od malih nogu sam se počeo razlikovati od druge djece i zbog toga su me zadirkivali. Od moje jedanaeste godine je to postalo zaista izraženo. Počeli su primjećivati da imam feminizirane pokrete – kazao je Nur u razgovoru za Fenu.
U toj sjevernoafričkoj zemlji, bilo koja vrsta homoseksualnog odnosa je nezakonita i kažnjiva je sa šest mjeseci do tri godine zatvora ili novčanom kaznom od 120 do 1200 dirhama, odnosno od 20 do 240 KM.
Zbog svoje seksualne orijentacije, Nur je, kako navodi, imao brojne probleme u društvu pa i porodici. Kao dvadesetogodišnjak otišao je u Katar, ali je nakon nekog vremena deportiran iz te zemlje. Nakon povratka iz Katara živio je u Kazablanki.
– Ni tamo se nisam dobro snalazio. Jednostavno me niko nije želio zaposliti kada bi me vidjeli. Jedno vrijeme sam tražio hranu i odjeću po kontejnerima za smeće – kaže Nur i dodaje kako je definitivnu odluku da kao ilegalni migrant krene ka Evropi donio nakon jednog sučeljavanja s lokalnom bandom.
Nur se nedugo zatim zaputio standardnom migrantskom rutom preko Turske, Grčke, Albanije, Srbije i završio je u BiH.
Upitan da li je iskusio neke neugodnosti na putu prema Evropi ili u samim kampovima kazao je da je imao nekoliko manjih incidenata na ruti prema BiH, ali da je najgore ono što mu se desilo dok je bio u izbjegličkom kampu u Velikoj Kladuši. Tamo je, tvrdi, bio žrtva seksualnog zlostavljanja, ali zbog straha od osvete to nije prijavio.
Iako Nur želi da ide u Njemačku, iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), udruženja koje se bavi zaštitom prava LGBT osoba i pitanjima rodne ravnopravnosti, kažu da postoje zabilježeni slučajevi gdje se pripadnici LGBT zajednice žele zadržati u BiH i podnijeti zahtjev za azil.
Koordinator program i pravni savjetnik pri SOC-u Darko Pandurević kazao je Feni da su susretali s LGBT migrantima, ali da su svi susreti bili posredni, odnosno preko volontera i osoba koje rade na terenu s migrantima.
– Mi trenutno imamo kontakte s pojedinim osobama koje su pripadnici ove zajednice, a koji su migranti. Države iz kojih dolaze migranti, države Bliskog istoka, Afganistan, Pakistan i sjever Afrike, predstavljaju dijelove svijeta gdje je položaj LGBT osoba najkritičniji i najlošiji – rekao je Pandurević.
Upitan da li trenutno ima osoba iz ove grupe koje su podnijele zahtjev za azil u BiH, rekao je da je SOC u kontaktu s jednom osobom koja ima želju da ostane u ovoj državi.
– BiH posjeduje mehanizme i priznaje LGBT osobe kao posebnu grupu koja može da traži azil u ovoj državi. Nama informacije dolaze posredno, ali prema našem saznanju, jedna do dvije osobe godišnje iz ove skupine podnosi zahtjev za azil u BiH – rekao je on.
Pandurević je kazao da su i mnoge zapadne zemlje učile na vlastitim greškama po pitanju LGBT migranata i načina na koji oni podnose azil.
– Tako imamo primjer migranata, čiji je život ugrožen ili kojima prijeti zatvorska kazna zbog seksualne orijentacije, ali im azil bude odbijen, jer njihovo ponašanje nije dovoljno feminizirano ili zato što nisu znali kako da definišu zastavu duginih boja – kazao je on.
To je, kako kaže Pandurević, jedan od problema s kojima se susreću LGBT azilanti i problem uklapanja u stereotipe o LGBT osobama, a koje su službenici koji su provodili takve procese uzimali kao relevantne.
– Činjenica da je osoba religiozna je još jedan od razloga zbog čega bi dobili odbijenicu za azil. Mnogo više se posvetilo tome da procedura bude prilagođena LGBT manjini, što je razumljivo, a neke države su čak otišle tako daleko da naprave posebne upitnike za LGBT osobe – ističe Pandurević.
