Roman Darka Cvijetića “Schindlerov lift” o ratu, Prijedoru i iščezlim životima

Ovaj roman sam nosio u sebi 23 godine, nisam znao da li će izaći iz mene. Nisam znao da li ću ja njega preživjeti. Ali jesam. Jesam ga preživio. Strašno je živjeti na poprištu svoga romana – rekao je u Sarajevu na današnjem predstavljanju romana “Schindlerov lift “književnik Darko Cvijetić.

Predstavljanje je upriličeno u Kamernom teatru 55 u okviru Festivala “Dani Jurislava Korenića”, a neposredno prije početka događaja direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović i Darko Cvijetić potpisali Ugovor o postavljanju na scenu predstave koju će po romanu “Schindlerov lift” u tom teatru režirati Kokan Mladenović, a premijerno će biti izvedena 2021. godine.

Sa književnikom, rediteljem, glumcem iz Prijedora Darkom Cvijetićem razgovarao je književnik, dramarturg Almir Imširević. Cvijetić bi u svakom odgovoru ponudio po jedan mikroesej o čovječnosti, zlu, stradanju, Prijedoru…

“Schindlerov lift” je priča ne samo o tom jednom crvenom soliteru i liftu marke “Schindler”. To je priča o jednoj zemlji, njenom urušavanju. O tome kakao se nisu pravili spiskovi za spašavanje već neki sasvim drugi spiskovi, o stradanju nevinih, Prijedoru…

Cvijetić priča o narušenim, iščezlim životima. O zidu šutnje o zločinima koji su se u nekad dobrosusjedskom soliteru radnika i prosvjetara dogodili u Prijedoru.

Govoreći o svom pisanju, Cvijetić je naveo da je njegov roman knjiga o usamljenosti, o sramu. Ona je pokušaj da se odbrani zadnji bedem ljudskosti da na neki način izađe iz zone konformizma, “pokušaj da zovnete zadnju količinu empatije koje je mogla preostati u vama nakon jedne četvrtine stoljeća ludila, klanja…”.

– Da zovnete tu količinu empatije da ponovno pogledate sebe u ogledalo, da pokušate da progovorite u ime onih koji progovoriti više ne mogu. U ime onih koji progovoriti ne znaju. I u ime onih koji ne žele ili neće da progovore – rekao je Cvijetić.

Darko Cvijetić govorio je o tome kako je u tom crvenom soliteru proveo svoj život. O tome kako je bilo dovoljno da promotri svoje komšije i da mu se krenu slike odvijati pred očima.

Govoreći o svojim “junacima”, komšijama, Cvijetić je govorio o primjeru kad mu je prišao komšija i pohvalio roman. A riječ je o čovjeku koji je bagerom srušio čitavo jedno bošnjačko naselje. I time se hvalio.

– On koji je gotovo glavni lik sebe ne prepoznaje. Sebe neće da prepozna. To vam je kao da stojite pred ogledalom i uporno ga zamračujete – naveo je Cvijetić.

Govoreći o Prijedoru, Cvijetić je između ostalog rekao da je dovoljno izguglati ime tog grada i da vam izađe spisak od 37 osuđenih ratnih zločinaca. Govorio je o tome kako se u ovom malom gradu svakodnevno susreću oni koji su bili u logorima i oni koji su bili njihovi čuvari, koji su ih tukli, ubijali njihove bližnje. Cvijetić je govorio o tome kako se treba borti i izboriti sa zlom u čovjeku.

U romanu “Schindlerov lift” okosnica je, istakao je Darko Cvijetić, stradanje djevojčice Stojanke koja je imala šest godina kada je došla sa roditeljima u soliter. Tu se igrala u liftu sa prijateljicama. A u liftu ako nemaš određenu težinu onda je kao da nema nikoga. Stojanka je izvirila iz razvaljenog lifta u igri i u tom trenutku došla je struja te ju je lift prepolovio. Ova knjiga je i spomenik djevojčici koja je nastradala igrajući se u liftu, a ne samo to, Stojanka je simbol sve djece koja su stradala, svih njih nevinih.