Dernek vrijedan 12 i po bubrega

Možda nema ništa neregularno kada u jednoj javnoj nabavci “za muzičko-scenski program” tražite “dva izvođača pop muzike s najmanje pet izdatih studijskih albuma i/ili kompilacija; najmanje pet osvojenih nagrada na prestižnim muzičkim dodjelama u BiH i regionu te završena muzička akademija (akademija umjetnosti) ili rasprodat koncert na lokaciji koja može primiti minimalno 20 hiljada ljudi”, piše Eldin Karić za Žurnal.

Ili kada tražite “angažovanje jednog izvođača narodne muzike s najmanje deset izdatih studijskih albuma koji ima minimalno 30 godina scenskog iskustva i rasprodat koncert na lokaciji koja može primiti minimalno 30 hiljada ljudi.

Možda nema ništa neregularno kada u postupku javne nabavke tražite usluge “angažovanja izvođača koji svira instrument violončelo sa minimalno 15 godina scenskog iskustva i završenu muzičku akademiju – odsjek violončelo”. Sve je to savršeno normalno jer neće valjda na proslavi preuzimanja kontrole bh. neba svirati priučeni tamburaš ili guslar, ne daj Bože.

Možda nema ništa neregularno ni u činjenici da posao organizacije proslave dobije ista firma koja je izradila tzv. strategiju organiziranja proslave i sve to za skromnih 350.239 konvertibilnih maraka, kao što je vjerovatno normalno da to sve plate građani, odnosno Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, jer je zet predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, odnosno direktor Agencije Davorin Primorac smatrao kako je to primjeren način da političari koji su sve preuzeli i uzeli na zemlji, tako obilježe i preuzimanje neba iznad Bosne i Hercegovine.

Možda ništa nije neregularno ali SIGURNO jeste krajnje nemoralno da se kroz javne nabavke potroši više od 350 hiljada našeg novca u proslavi preuzimanja kontrole neba.

Možda ništa nije neregularno ni u činjenici da je zamjenik direktorice Ureda za razmatranje žalbi Dragan Vukajlović i dalje na svom radnom mjestu, iako je priznao da je uzeo 40.000 maraka mita. Pored toga on i dalje razmatra žalbe i odlučuje o javnim nabavkama u BiH, dok optužnica protiv njega stoji u ladicama tužiteljice čija je najvažnija stručna kvalifikacija to što joj je tata član vladajuće političke stranke.

Pa, onda kao posljedicu imamo slučaj kako tužiteljstvu ništa nema sporno u činjenici da, na primjer, Dragan Krtalić, direktor mostarskih “Parkova” sve nabavke provodi na svaki mogući način, samo ne javno i tako potroši pola miliona maraka ovih istih građana.

Kao što tužiocima neće biti sporno ni to što Sebija Izetbegović, direktorica Univerzitetskog kliničkog centra, inače u slobodno vrijeme supruga predsjednika vladajuće SDA, “nacrta” računare koje želi nabaviti za 120 hiljada naših maraka. Kao što im nije bilo sporno kada je prije tri godine dodijelila ugovor dobavljaču sa nepovoljnijom ponudom jer ona tako želi.

Svakodnevno se u Bosni Hercegovini kroz javne nabavke troše milioni kovertibilnih maraka. Mnoge od njih su gangrenozno zaražene korupcijom. Kroz sistem javnih nabavki se godišnje potroši tri milijarde KM. Najmanje milijarda se potroši netransparentno, koruptivno… Građani ne vide direktno korupciju u javnim nabavkama, ali je itekako osjećaju kroz loše puteve, loše obrazovanje, loše zdravstvo, loše socijalne usluge… Svakodnevno mediji i nevladine organizacije objavljuju slučajeve netransparentnog trošenja javnog novca, ali niko ne odgovara zbog toga.

U proteklih nekoliko godina nevladine organizacije su u više navrata nudile konkretna zakonska rješenja. Predložili izmjene na 20-ak članova Nacrta zakona o izmjenama i dopunama zakona, te inicirali i uvođenje nekih novih antikorupcijskih odredbi.

Neki NVO prijedlozi su prihvaćeni u potpunosti ili djelimično, neki prijedlozi su našli ili će naći svoj prostor u podzakonskim aktima, a neki su i odbijeni. Agencija za javne nabavke proaktivno djeluje i pokušava popraviti zakonski okvir sistema javnih nabavki ali sve zaglavi na političkim odlukama i onima koji su stvorili ambijent da se milijarde javnog novca slijeva u džepove povlaštenih vladara zemlje, a odnedavno i neba.

Kada se tome doda korumpirano i “potkovano” pravosuđe, dobijemo Bosnu i Hercegovinu ni na nebu ni na zemlji i političku elitu koja se vinula visoko, do neba.

A, za kraj da vas pitam, znate li ko je Kemal Pehlivanović? Za one koji ne znaju, to je čovjek koji je odlučio da proda bubreg kako bi skupio 13.950 eura koliko je potrebno za liječenje njegove kćerke Lamije. Zahvaljući dobrim ljudima skupio je te pare. Javna sredstva vladari zemlje i neba, inače koriste „za muzičko scenske programe“, avione i vile.

Građani ove zemlje dovedeni su u situaciju da ugrožavaju vlastite živote kako bi njihova djeca preživjela, dok političari na vlasti krčme naše pare kroz nezaštićeni sistem javnih nabavki i proslavu osvajanja bh. neba plate više od 350 hiljada maraka, ili ako to provedemo kroz „bosnian people translate“ čitavih 12 i po bubrega.