Appathurai: Nema vremenskog ograničenja za predaju ANP-a

James Appathurai, zamjenik pomoćnika generalnog sekretara NATO za politička pitanja i sigurnosnu politiku, poručuje da formiranje vlade u Bosni i Hercegovini (BiH) nije uslovljeno podnošenjem godišnjeg nacionalnog programa koji je NATO ponudio bosanskohercegovačkim vlastima u decembru 2018. godine.

Appathurai u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori i o mogućim posljedicama zbog odluke kosovskih vlasti da formiraju Vojsku Kosova.

Istakavši kako nije preostalo još ozbiljnih izazova u regionu, on podvlači važnost sporazuma između Kosova i Srbije, te razumijevanje Sjeveroatlantskog saveza neutralnim pristupom zvaničnog Beograda u odnosima sa NATO koje ocjenjuje “izuzetnim”.

Poručuje da NATO “ne pati od moždane smrti”, da je u stanju da se širi i primi nove članice, te da se raduje skorom članstvu Sjeverne Makedonije što će biti dokaz nastavka politike otvorenih vrata.

RSE: Uskoro će se navršiti godina dana otkako je NATO pozvao vlasti BiH da podnesu Godišnji nacionalni program (ANP). Ništa se nije dogodilo od tog trenutka. Postoji li mehanizam kojim biste mogli obavezati vlasti u Sarajevu da to urade?

Appathurai: Nema, naravno. Mi smo im ponudili pozivnicu kako bismo rekli da smo otvoreni da primimo Godišnji nacionalni program i još smo otvoreni za to. Iz naše perspektive, želimo da predaju ANP jer nam to daje veću šansu da podržimo reforme u BiH. Mislim da svi, u svim dijelovima vlasti, ali i građani, žele da se reforme provedu, a ovo pomaže nama da pomognemo njima.

Naravno, tu ima političke rezonance, ali zaista je za nas to praktičan alat. Tako da smo veoma otvoreni za to da nam tamošnje vlasti to pošalju, ali, naravno, mi ih na to ne obavezujemo, ne namećemo ništa. To je na vlastima i građanima zemlje.

RSE: Govoreći o vladi, upravo je pitanje NATO kamen spoticanja u formiranju vlasti u BiH. Kako vidite ulogu ove institucije u političkoj budućnosti te zemlje?

Appathurai: Važno je da razjasnimo da NATO nikada nije postavio uslov da je formiranje vlasti nekako povezano za ANP. Nama ne treba da vlast napravi od ovoga pitanje od kog će zavisiti da li će ili neće formirati vladu. Naravno, nama to treba od vlade, ne od jednog dijela vlade, to je vrlo važno, ali to je interna rasprava u BiH oko formiranja vlasti. Mi nismo povezali to dvoje.

RSE: Postoji li vremenski okvir za predaju Godišnjeg programa? Vaš poziv iz decembra 2018. ostaje otvoren dok oni ne naprave idući korak ili postoji granica kada ćete reći – dosta je?

Appathurai: Nema vremenskog ograničenja. Možemo nastaviti sarađivati u okviru programa kojeg imamo i to je ono što radimo. Imamo kancelariju u BiH koja pomaže i podržava reformu odbrane, a reforma odbrane je jako važan dio sveukupnog reformskog procesa u zemlji, jer odbrana bi trebala i mora biti nacionalno pitanje. Tako je u svakoj zemlji u svijetu. Podržavamo i nastavićemo podržavati razvoj Oružanih snaga, Ministarstvo odbrane, imamo program za to, u sporazumu sa vladom BiH. ANP bi to podigao na viši nivo i zato smo otvoreni za to, ali nema vremenskog ograničenja i ne namećemo ništa.

RSE: Da li je Bosna i Hercegovina tempirana bomba?

Appathurai: Dozvolite da ovo kažem. Dugo sarađujemo sa BiH. Naša najveća briga je formiranje vlasti, jer će formiranje vlasti omogućiti provođenje reformi za koje mi vjerujemo da su važne za BiH i koje mi podržavamo. I, naravno, otvoreni smo i voljeli bismo videti ANP jer možemo provesti više reformi. Pitanje sigurnosti, mislim da je važno znati da se skoro svaka država u Evropi suočava sa pitanjem radikalizacije, povratkom stranih boraca iz Sirije.

Mi sada razgovaramo u Belgiji. Koliko znam, Belgija ima najveći broj boraca po glavi stanovništva koji su otišli u Siriju da se bore sa “Islamskom državom” (militantna organizacija, prim. red.). Ovo govorim ne da bih istakao kako BiH nema problem, ima problem, svi imamo izazove u većoj ili manjoj mjeri. Da se vratim odakle sam počeo.

Jedan od najefektivnijih načina da se nosite sa radikalizacijom i povratkom boraca sa stranih ratišta jeste da imate učinkovite bezbjednosne institucije, kontrolu granice i programe za nošenje sa radikalizacijom, a sve to zahtijeva reforme. Formiranje vlasti, donošenje učinkovitog programa kojeg NATO i EU, na neki način, mogu podržati, je najbolji način da se nosite sa ovim problemom, koji jeste problem i u BiH, ali i širom Evrope.

Sjevernu Makedoniju očekujemo u rano proljeće

RSE: NATO je faktor stabilizacije na Zapadnom Balkanu. Pola zemalja su već članice, druga polovina čeka na pridruživanje. Imamo pitanje Sjeverne Makedonije. Kakav je vremenski okvir sada? Da li ćete ispoštovati onaj od prošle godine za punopravno članstvo Sjeverne Makedonije ili ćete ubrzati proces pa da na neki način popravite štetu koja je napravljena kada je EU zatvorila vrata za ovu državu?

Appathurai: Potpuno ste u pravu. NATO je bio posvećen bezbjednosti na Zapadnom Balkanu. Tamo smo imali vojne operacije i još ih imamo. Imamo program reformi sa svakom državom koja nije članica. Imamo tri kancelarije u regionu koje podržavaju reforme. Dakle, građani cijelog regiona mogu biti potpuno bezbjedni da je NATO bio posvećen Zapadnom Balkanu i da će tako i ostati. Kada se govori o “otvorenim vratima”, kako mi to zovemo, o prihvatanju novih članica, poštujemo sve rokove.

Već smo primili Crnu Goru i čekamo procese da budu završeni u svim članicama NATO za prijem Sjeverne Makedonije, ali ne dovodimo u pitanje da će se to desiti. Jedini otežavajući faktor je zastoj u Španiji o formiranju vlade. Znate da su imali nekoliko izbora i jednostavno imaju mehanizme da vlada bude postavljena kako bi se naredni koraci mogli desiti i koji će se desiti. Očekujemo da će se, u rano proljeće, Sjeverna Makedonija pridružiti Alijansi.

Dakle, poštujemo rokove i tako će ostati i nadam se da će na samitu lidera, koji će biti održan u Londonu početkom decembra, svima biti jasno da je Sjeverna Makedonija na pragu i da će nam se uskoro pridružiti.

Misija KFOR je neupitna

RSE: Istovremeno, na proljeće će biti godinu dana od kada je NATO, odnosno generalni sekretar NATO, ozbiljno upozorio kosovske vlasti zbog njihove odluke da formiraju kosovsku Vojsku i transformišu Kosovske bezbjednosne snage (KBS). Održan je ministarski sastanak ovdje u sjedištu NATO, kada ste saopštili da ćete kasnije u toku godine izaći sa određenim odlukama. Međutim, ništa se, u stvari, nije desilo od tog trenutka?

Appathurai: Ono što se dešava jeste da je na jednoj strani misija KFOR ostaje kakva jeste i kakva bi trebala da bude.

RSE: Ali to nikad nije bilo dovedeno u pitanje?

Appathurai: Nije bilo dovedeno u pitanje, ali neki ljudi su se pitali da li se i to podrazumijeva (uloga KFOR). Ali na to se nije mislilo. Svi mogu biti uvjereni da će vojna operacija ostati i nastaviti da obavlja svoj posao koji podrazumijeva da osigura bezbjedno okruženje. Kada je u pitanju kakvu će reformsku podršku NATO pružiti KBS ili potencijalnoj budućoj kosovskoj vojsci, mi interno razmatramo šta će to podrazumijevati.

Radi se o praktičnoj, ali i političkoj raspravi zbog implikacija na Kosovu i odnosima Kosova sa susjedima. Međutim, nije tajna da u Alijansi imamo i problem država koje priznaju i ne priznaju Kosovo. Za njih je ovo komplikovano pitanje. Moramo o tome raspravljati malo više i skoro sam siguran da će biti nekih posljedica, ali nismo još stigli do toga.

RSE: Međutim, te posljedice o kojima govorite se tiču KBS a ne Kosova? Jer je u prethodnim nastupima generalni sekretar NATO govorio o odnosima između NATO i Kosova?

Appathurai: Ono kako ja gledam na stvari, stvarne posljedice će se ticati podrške KBS ili Vojsci Kosova. Naravno, postoje i veća politička pitanja koja se tiču, na primjer, naše podrške dijalogu između Prištine i Beograda. Ali NATO je posvećen u obezbjeđivanju bezbjednog okruženja na Kosovu, ali i doprinošenju boljim odnosima između Kosova i njegovih susjeda. Mi takođe imamo izuzetne odnose sa Srbijom. Nije preostalo mnogo suštinskih izazova na Zapadnom Balkanu, ali jedan od njih je odnos između Prištine i Beograda i rješavanje ovog pitanja. Stoga, želimo da uradimo sve kako bi tome doprinijeli.

Poštujemo stav Srbije

RSE: Ali ovo vjerovatno ne utiče na vaše odnose sa Srbijom, imajući u vidu da je to jedina zemlja koja, u stvari, ne teži punopravnom članstvu. Da li se nadate da će u jednom trenutku da se promijeni ta neutralnost i da će Srbija postati jedna od svih zemalja u regionu koja zaista nastoji da postane članica NATO?

Appathurai: Iskreno, mi nismo u potrazi za novim članicama. Naš pristup jeste da ostavimo otvorena vrata zemljama koje ispune standarde i žele da se priključe. Srbija je 100 posto jasno dala do znanja da je ne zanima članstvo, niti sada, niti u bliskoj budućnosti. Mi to poštujemo. Mi poštujemo njihovu neutralnost.

Mi imamo izuzetne odnose sa Austrijom, Švedskom, Švajcarskom, Finskom, Irskom. Politička neutralnost ili vojno nesvrstavanje ne predstavlja nikakav problem za nas da imamo dobre praktične i političke odnose sa zemljama koje imaju takav pristup.

RSE: Uzimajući u obzir ulogu NATO u stvaranju mira, ne samo na Zapadnom Balkanu, nego i u ostalim dijelovima svijeta, kako se zvaničnici Alijanse osećaju kada čuju da se o ovoj instituciji kaže da je u stanju “moždane smrti”?

Appathurai: Moj mozak i naši mozgovi su sasvim dobro i živi smo. Moram da govorim u sopstveno ime jer o ovom pitanju nemamo zvaničan stav. Na jednoj strani postoje tenzije među saveznicima o sjeveru Sirije ili neslaganja o životnoj sredini.

Razumijem da o ovome postoji politička diskusija. Sa druge strane, ono što mislim da će pokazati sastanak NATO početkom decembra u Londonu, jeste ogromno angažovanje NATO. Kolektivna odbrana je veoma jaka i postaje još jača. Mi imamo političke odnose sa 40 zemalja na svijetu.

Bavimo se novim izazovima poput svemira ili novim tehnologijama i prilagođavamo se novim vrstama problema, uključujući i prijetnje koje nam dolaze iz Rusije koje mi nazivamo hibridnim ili dezinformacije. Tu sve više sarađujemo sa EU. U stvari, suština je u tome da se Alijansa prilagođava. To će biti jasno na sastanku lidera. Međutim, potrebno je da naši lideri razjasne neka pitanja o kojima će oni morati da zajedno rasprave.

RSE: Jedan od lidera čak dovodi u pitanje član pet NATO-a, a Londonski samit nije bio planiran da bude o članu pet ili o budućnosti NATO. Da li će sva ova pitanja odjednom postati fokus diskusija u Londonu narednog mjeseca?

Appathurai: Ne mislim da je član pet doveden u pitanje. Ono što je predsjednik Macron (Emmanuel, predsednik Francuske, prim. red.) rekao ticalo se američke posvećenosti NATO. Ono što vidim jeste da u toku mandata predsjednika Trumpa (Donald, američki predsjednik, prim. red.), SAD je više od predsjednika Obame (Barack, bivši američki predsjednik, prim. red.), povećala broj trupa u Evropi; broj vojnih vježbi u Evropi, povećala je količinu vojne opreme u Evropi, ali i donosi na sto i politička pitanja koja predstavljaju zabrinutost za SAD. Na primjer, rasprava o Kini kao izazovu, ali i novoj mogućnosti. Ono što vidim i većina, ako ne i svi saveznici, jeste veća posvećenost SAD prema NATO kako u evropskoj bezbjednosti, u vojnom i političkom smislu. I to će biti potpuno jasno.