Ahmet Grahić o grobnici u Kozluku: Bacanjem smeća žrtve dodatno ponižene

Prilikom obilaska masovne grobnice koja je početkom ovog mjeseca otkrivena u Kozluku kod Zvornika, a koja je bila zatrpana i sakrivena ispod nelegalne deponije otpada, Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, izjavio je da ova grobnica predstavlja dodatno poniženje za žrtve i za ljudsko dostojanstvo.

“U trenucima strijeljanja, život ljudi zatrpanih u ovoj masovnoj grobnici nije vrijedio ništa. Dostojanstvo žrtava dodatno su ugrozili oni koji su na ovom mjestu napravili deponiju smeća. Na ljudska tijela bacali su smeće. Ovdje su pronađene konzerve, mrtve ovce, flaše, kućni otpad i tako dalje.. Sve to veoma boli i vrijeđa. Nažalost, ovo nije jedino takvo mjesto u BiH, gdje su posmrtne ostatke ljudi sakrivali ispod odlagališta otpada, valjda u ubjeđenju da ih tu niko neće tražiti. Zbog toga, osim naredbodavaca i izvršitelja, treba kazniti i odgovorne iz komunalnih službi i preduzeća, koje je otpad dovozilo na ovu lokaciju”, naglasio je Grahić posmatrajući rad istražitelja prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka iz ove masovne grobnice.

On smatra da bi u ovoj grobnici, za koju se pretpostavlja da krije tijela muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti strijeljanih tokom srebreničkog genocida, moglo biti i civila sa područja Zvornika.

“Sve dok se ne potvrdi DNK analizama, ne možemo tačno znati ko su ovi ljudi ovdje. Inače, od 1.573 ubijenih Zvorničana samo tokom 1992. godine, pronađeno je dvije trećine njih. Prva masovna grobnica ubijenih civila iz Zvornika otkrivena je Glumini 1996. godine i tamo su pronađene 274 žrtve, a sve su bile u vojnim vrećama”, izjavio je Grahić, dodajući da je “cijeli Zvornik jedna velika masovna grobnica”.

Grahić, kojem su ubijena 44 bliža i dalja rođaka, prisustvovao je i otkrivanju najveće masovne grobnice u istočnoj Bosni, na Crnom vrhu, odakle je ekshumirano 629 kompletnih i nekompletnih tijela, pa je sa ekipom AA podijelio priču o sudbini svoje porodice.

“Bilo je to 2003. godine. Posmatrao sam otkopavanje grobnice i u jednom trenutku sva su mi se osjećanja pomiješala i uzburkala. Činilo mi se da mi krv brže kola organizmom. Usljed tih čudnih emocija, vidio sam tijelo svog oca Hajdara, kojeg sam prepoznao po odjeći. Tada su se još uvijek radile identifikacije na osnovu prepoznavanja, ali urađeno je ciljano DNK ispitivanje i utvrdili su da je zaista riječ o mom rahmetli ocu”, priča sagovornik AA.

Njegovu priču potvrđuje Murat Hurtić, ekspert za traženje nestalih, koji se prisjetio dana kada je ekshumiran Grahićev otac.

“Sjećam se da su mu iznenada potekle suze i da mi je prišao i rekao da vidi svog oca”, rekao je Hurtić.

Priču o grobnici na Crnom vrhu nastavlja Grahić, dodajući da su iz nje ekshumirana i identificirana njegova braća Safet i Halčo, te trojica amidža i četiri amidžića.

“Danas, 23 godine od ubistava, pokušavam sebi u mislima predstaviti lik braće i zamisliti ih kako bi oni sada izgledali. Ne uspijeva mi zamisliti ih u ulozi starijih ljudi i djedova koji u krilu drže unuke, jer ih se sjećam kada su odvedeni sa 30 i nešto godina. Ipak, zadovoljan sam što sam ih barem pronašao, pa znam gdje im je mezar. Najteže mi padaju praznici i okupljanja jer nemam s kim porazgovarati. Nemam s kim ni kafu popiti. U selu Đulići, gdje stanujem, malo je ostalo moje generacije. Mahom su ili pobijeni ili su umrli poslije rata. Svi se pitaju kako je majkama, sestrama i ženama, a muškarci su zapostavljeni iako i muški pate zbog ubistava svoje braće, očeva, amidža i daidža. I nas takvi gubici bole, iako se o tome ne priča, što je pogrešno”, smatra Grahić.

Naš sagovornik ističe da svijetlu tačku vidi u činjenici da su sva djeca iz Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik uspjela završiti srednje, više i visoke škole.

“Nijedno dijete nije ostalo samo sa osnovnom školom i na sve njih veoma sam ponosan. Nakon svega što su preživjeli, nisu se predali. Znaju da život ide dalje, pa su marljivo učili”, rekao je Grahić na kraju razgovora za AA.