Dubrovčanku u banci u Beogradu muškarac nazvao “ustašicom” i “bosanskom pjevačicom”

Marlena Weinberger Pavlović već mjesec dana pokušava od službenih institucija u Srbiji – počev od policije do državnog ureda povjerenika za rodnu ravnopravnost – dobiti odgovor na dopise i zahtjeve za zaštitu koju je zatražila zbog uvreda i šikaniranja na nacionalnoj i rodnoj osnovi, pretrpljenih u filijali jedne banke u središtu Beograda.

Weinberger Pavlović, Dubrovkinja hrvatske i židovske krvi, koja već više od četiri desetljeća živi i radi u Beogradu, predsjednica je Srpsko-židovskog pjevačkog društva, kulturna djelatnica i aktivistica koja je svojim radom utkala brojne tragove u kulturni milje Beograda i Srbije.

Utoliko prije naglašava kako je “šokirana vrijeđanjem, pogrdama i vulgarnim psovkama”, te nazivanjem “ustašicom”, “bosanskom pjevačicom” i “kurvom”, koje joj je, ničim potaknut, uputio nepoznati mladić 12. septembra.

Jednako tako zapanjena je i činjenicom da ni zaštitar niti iko od zaposlenika u filijali banke, u kojoj se dogodio, nije reagirao na višeminutno ponižavanje i vrijeđanje kojem je bila izložena.

Uzrujana uvredama i verbalnom agresivnošću, Weinberger Pavlović je incident prijavlia policijskoj stanici u središnjoj gradskoj općini Stari grad, tražeći da se počinitelja identificira i prema njemu poduzmu zakonske mjere.

Obavijest i dopis o incidentu, u koji je Hina imala uvid, uputila je povjerenici za rodnu ravnopravnost Brankici Janković, istaknuvši kako je “šokirana vrijeđanjem po nacionalnoj i rodnoj osnovi”.

“Javno sam – bez da sam ičim izazvala – sramoćena, psovana i vrijeđana. Pošto dugo živim u Beogradu, dogodilo se više puta da budem ‘prozivana’ u negativnom kontekstu po nacionalnoj osnovi. Nekada kao Hrvatica, nekada kao Židovka, zbog mog ‘udrobljenog’ podrijetla, no – trudila sam se ta događanja zanemariti i nisam se puno osvrtala na takve uvrede primitivnih, bahatih pojedinaca”, istaknula je Weinberger Pavlović u dopisu upućenom državnom povjerenstvu za rodnu ravnopravnost.

Uz dopis o vrijeđanju u podružnici Adiko Banke, u nazočnosti zaposlenih i dva klijenta, Weinberger Pavlović naglašava kako se povjerenici obraća s namjerom da se spriječi širenje govora mržnje, uvreda i prijetnji, a nasilnika identificira i kazni primjereno zakonu.

“Uostalom, Beograd je moj grad, a Srbija moja zemlja. Ovdje je moj dom, iako obožavam svoj Dubrovnik. Sigurna sam i ništa mi se ne može dogodit! Tako sam do sada mislila”, naglasila je u pismu povjerenici za rodnu ravnopravnost Weinberger Pavlović.

Dodatno ju iznenađuje da niko od svjedoka incidenta nije reagirao.

“Što se dogodilo Beogradu, Srbiji, ovom narodu – gleda se bahati nasilnik koji vrijeđa i maltretira ženu – premda takvo ponašanje nije primjereno ni prema kome. Niko ništa ne poduzima. Ni riječ nisu progovorili. Da li se možda slažu s nacionalističkim uvredama i izgovorenim psovkama? U kakvom to gradu živim, koja je ovo zemlja, kakvi su ovo ljudi?”, navela je ona u pismu.

Dani su prolazili, a kako je u međuvremenu niko iz policije nije kontaktirao za svjedočenje ili zahtjevom za dodatne informacije, Weinberger Pavlović je u Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije (MUP) 8. oktobra osobno predala dopis upućen izravno ministru Nebojši Stefanoviću, inače i potpredsjedniku Vlade Srbije i visokom dužnosniku vladajuće Srpske napredne stranke.

U dopisu pita, uz ostalo, zašto policija do sada – 24 dana – nije postupila po svojoj nadležnosti, niti po njenoj prijavi.

Ustav Srbije određuje da od zabrane izazivanja rasne, nacionalne i vjerske mržnje nije dopušteno odstupanje ni u vrijeme izvanrednog stanja ili rata, a ta zabrana je u režimu apsolutno zaštićenih prava svih građana.