Budući šef evropske diplomatije iznenadio prioritetima, prvi je – Zapadni Balkan

Ono gdje su do sada ‘fulali’ novoimenovana predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen (Njemačka) i bivši povjerenik za proširenje i politiku susjedstva Johannes Hahn (Austrija), neočekivano je ispravio budući šef evropske diplomatije, španski Katalonac Josep Borrell.

Prvo izlaganje pred Evropskim parlamentom u ponedjeljak počeo je Zapadnim Balkanom čime je, zbog obilja drugih globalnih izazova i evropskih prioriteta u narednih pet godina i sredonjočnoj budućnosti, iznenadio i najvatrenije zagovornike proširenja, piše Zekerijah Smajić za portal Al Jazeere.

“U ovodu ovog saslušanja želim izraziti svoju odlučnu namjeru da se angažiram na reformama i procesu integracija Zapadnog Balkana… Ako pred ovim parlamentom bude uskoro i potvrđeno moje imenovanje za šefa diplomatije EU, zalagat ću se također za očuvanje teritorijalnog integriteta Ukrajine, za inoviranje strateškog pristupa prema Africi i Aziji, za jačanje odnosa s Latinskom Amerikom i obnavljanje transatlantskih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama“, sublimirao je Borrell buduću vanjskopolitičku platformu EU, za čiju će realizaciju u narednih pet godina biti i glavni i odgovorni.

U pažljivo pripremljenom uvodnom govoru pred Vanjskopolitičkim odborom EP-a, iz kojeg se već na prvi pogled zamjećivalo njegovo očigledno višedecenijsko iskustvo, Borrell je naglasio da EU ima sve ono što joj je potrebno za suočavanje sa sve izazovnijim globalnim problemima – „ima najbolju moguću kombinaciju političke slobode, ekonomskog prosperiteta i socijalne kohezije”.

Zapadni Balkan na prvom mjestu

Ubrzo nakon uvodnih riječi, novoimenovani šef evropske diplomatije je s naglašenom uvjeriljivošću pojasnio svoju listu prioriteta i „logičku šemu“ po kojoj se Zapadni Balkan izdigao na vrh prioriteta.

Detaljno je obrazložio svaki od pobrojanih vanjskopolitičkih prioriteta, te filigranskom preciznošću opisao trenutnu poziciju EU u svijetu, ne zaobilazeći ni prečeste primjere njenog nejedinstva i najveće podbačaje u stvaranju jedinstvenog evropskog identiteta na globalnoj sceni.

„Mnogi će se od vas evropskih parlamentaraca, a i građana EU-a, možda zapitati zašto mi je Zapadni Balkan toliko bitan prioritet“, rekao je Borrell u odgovoru na jedno od mnogobrojnih pitanja evropskih zastupnika u vezi s ključnim prioritetima evropske vanjske politike.

„Svima želim odgovoriti veoma kratko, jednostavno i s potpunim uvjerenjem da ćete se kao demokratski izabrani predstavnici građana u svojim zemljama, brzo sa mnom složiti: ako EU, kao do sada najveće političko i demokratsko postignuće ljudskog uma uopšte, nije u stanju rješavati probleme u svom najbližem susjedstvu, ne možemo se kredibilno baviti ni drugim globalnim izazovima, niti možemo očekivati uvažavanje od glavnih globalnih aktera. Još preciznije: ako zajedničke evropske vrijednosti ne možemo primijeniti u bliskom susjedstvu, nema smisla da se pokušavamo dokazivati globalno“, rekao je 72-godišnji aktuelni šef španske diplomatije s trostrukim državljanstvom – španskim, argentinskim i evropskim.

Ubrzo je zatim otkrio da će njegova prva terenska aktivnost u funkciji visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnost započeti iz Prištine jer „Srbija i Kosovo moraju da postignu sporazum… Srbija mora biti opredijeljena ka iskrenom dijalogu, a Kosovo mora ukinuti uvozne takse. Dosadašnji neriješeni status se ne može održati. Srpsko-kosovski dijalog će za mene biti prioritet, jer ako Kina, Indija i Rusija ne priznaju Kosovo, Kosovo u tom slučaju neće biti država. Uradit ću sve što je u mojoj moći kako bih ispunio ovaj teški zadatak“, zavjetovao se Borrell pred Evropskim parlamentom.

Na prigovor da pred evropskim poslanicima još uvijek govori i u svojstvu ministra vanjskih poslova jedne od pet država članica EU-a koje nisu priznale nezavisnost Kosova, Borrel je lakonski uzvratio da o takvim pitanjima odlučuju države članice samostalno, a da će se na novoj dužnosti zalagati isključivo za interese EU-a „imajući u vidu da vanjska politika Unije mora biti u središtu svih naših zajedničkih politika“, rekao je Borrell.

Od Balkana, Ukrajine i Rusije do Sjedinjenih Država

Osim Zapadnog Balkana top-prioriteti novoimenovanog potpredsjednika Evropske komisije za vanjsku politiku i sigurnost će biti i „nedvosmislena podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine“, preispitivanje smislenosti i učinkovitosti sankcija prema Rusiji, osavremenjivanje strateškog pristupa prema Africi i Aziji (kao „ključnim izvorištima globalnih nestabilnosti“), jačanje odnosa sa Latinskom Amerikom, te „obnavljanje i redefinicija transatlantskih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama“.

Vanjskopolitička platforma Evropske unije bi se, smatra Borrell, trebala u budućnosti zasnivati „na principu jedinstvenosti nacionalnih suvereniteta u interesu jake i odvažne Unije na globalnoj sceni“.

U globalnom djelovanju treba polaziti od principa da vanjska politika započinje kod kuće, a EU bi konačno trebalo imati kulturu vlastitog vjerovanja u sebe i svoje sposobnosti.

„Diplomatski kapaciteti EU su među najjačima u svijetu. Upravo zato, sve članice Unije bi se konačno morale započeti koristiti i jezikom zajedničke moći imajući u vidu da smo silom prilika postali dio svijeta kakvog Evropska unija nije željela: politika moći postala je dominantna, trgovinski ratovi su sve bespoštedniji, sve je manje sporazumijevanja među ključnim akterima, teritorijalni suvereniteti brojnih država su ugroženi, a sukobi se vode ili su prijetnja i u našem najbližem susjedstvu“, rezimirao je Borrell.

Govoreći o sve složenijim sigurnosnim izazovima za EU, novoimenovani visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnost je ocijenio da je upravo „u nekonkurentnosti EU-a u oblasti samoodbrane i vojne industrije kriju najslabije tačke evropske vanjske i sigurnosne politike“.

„Nedostatak saradnje među članicama Unije u oblasti vojne industrije košta više od 30 milijardi eura godišnje. Kako? Tako što mi proizvodimo čak 17 različitih vrsta tenkova, a nadmoćna Amerika samo jednu glavnu vrstu… Moramo biti više ujedinjeni na zajedničkim projektima, moramo biti operativniji na terenu, spremniji nego do sada za angažiranje i raspoređivanje naših zajedničkih snaga, moramo imati zajednički budžet za odbranu i, konačno, EU mora biti u mogućnosti da djeluje odlučnije u svim sukobima kojima je naša kolektivna sigurnost dovedena u pitanje. Moramo se ponašati onako kako to rade i svi drugi ključni geostrateški akteri“, rekao je Borrell.

Složivši se s primjedbama evropskih poslanika koji smatraju da će se morati baviti „geografski i tematski vrlo širokim i šarolikim spektrom tema i problema“, novoimenovani koordinator evropske vanjske i sigurnosne politike nije oklijevao na dnevni red EU postaviti i jednu od najkontroverznijih dosadašnjih evropskih praksi – pitanje sankcija i ucjenjivanja. Borrel bi, dakle, mogao biti zapamćen i po tome što se u više navrata nedvojbeno izjasnio protiv bilo kakve vrste političkih, ekonomskih i finansijskih sankcija EU-a prema bilo kojoj suverenoj zemlji.

„Imajući u vidu da sankcije nisu politika nego instrument vanjske politike, te da sankcije ne donose rezultate, kategorički sam protiv sankcija, a pogotovo protiv onih čije efekte osjećaju građani“, rekao je Borrell u uvertiri zatraženog odgovora o njegovom stavu prema Rusiji koja, prema definiciji jednog od evropskih parlamentaraca „sistematski potkopava sigurnost u najbližem evropskom susjedstsvu“.

„Ja ne branim Rusiju, moji stavovi o aneksiji Krima i povredi suvereniteta Ukrajine su poznati. Ali mi kao kreatori globalne sigurnosti, demokratije, solidarnosti i prosperiteta, ne smijemo biti protiv bilo koje suverene države. U strateškom izazovu kojeg nam je nametnula i nameće Rusija, Ukrajina je jedajn od najvećih izazova. Ali, ako sve članice Unije budu jedinstvenije nego do sada, imat ćemo i bolje odgovore na takve izazove… U globalnom djelovanju treba govoriti nježno, a imati veliku batinu, govorio je jedan od bivših američkih predsjednika, Theodore Roosevelt. Ako je razjedinjena, EU neće imati ‘veliku batinu’, a ako nemate takvu ‘batinu, bolje je ne govoriti ništa“, odvažio se izgovoriti Borrell upravo pred onima koji će ga u narednih pet godina strogo nadzirati.

Prije preuzimanja pozicije potpredsjednika Evropske komsije i visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnost, Borrell je morao proći saslušanje pred Spoljnopolitičkim odborom Evropskog parlamenta (AFET) i tokom trosatnog ‘rešetanja’ odgovoriti na pitanja poslanika koja se odnose na njegovo znanje i sposobnosti da vodi zajedničku vanjsku politiku EU kao i da nezavisno zastupa ineterese Evropske unije.

I u petominutnom zaključku Borrell je opetovano pozvao na jedinstvo zemalja članica i svih evropskih institucija, zamolio je za pomoć Evropskog parlamenta, te obećao da će „srce” njegovih petogodišnjih aktivnosti biti upravo premošćivanje dosadašnjih razlika među zemaljama članicama u oblasti zajedničke vanjske politike koja je do sada bila mahom jalova i „zajednička“ samo na papiru.

Među brojnim primjerima Borrell je spomenuo i Pelješki most „koji će u konačnom bilansu koštati više od 800 miliona eura, Evropska unija ga finansira s polovinom ukupnog iznosa, a grade ga Kinezi. Ovdje se dakle, radi o unutarnjoj politici Unije s vanjskopolitičkim i globalnim efektima“, zaključio je Borrell najavljujući možda buđenje globalnog ekonomskog diva koji se na globalnoj vanjskopolitičkoj sceni, nerazumno, još uvijek ponaša kao patuljak.